madic foto n1
Dejan Madić Foto: N1
Doprinos Dejana Madića progonu Dinka Gruhonjića

Čist kao suza

36

Iako je susret rektora Univerziteta u Novom Sadu Dejana Madića sa studentima koji su zauzeli zgradu Filozofskog fakulteta doveo do „privremenog prekida blokade“, teško da će Fakultet osećati manji pritisak kada je rektor podržao i studentski zahtev i metode

Suočen sa blokadom u organizaciji studentskog parlamenta Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, „predstavničkog tela“ koje izgleda gore nego Narodna skupština posle bojkotovanih izbora, pošto je već nekoliko godina dopuštena kandidatura samo jednoj listi (Savezu studenata Filozofskog fakulteta) a koje je sada jednako demokratski odlučilo da profesoru Dinku Gruhonjiću treba uručiti otkaz, dekanat je reagovao pomalo naivno – apelovanjem na institucije da hitno reaguju. Policija je zaista odmah odgovorila da „blokada javne visokoobrazovne ustanove ne predstavlja osnov za prekršajnu niti krivičnu odgovornost“, nakon čega je poziv upućen na jedinu preostalu instancu: „Očekujemo od Univerziteta u Novom Sadu da preuzme odgovornost za posledice postupanja Studentskog parlamenta kao organa Univerziteta i da obezbedi nesmetan rad Filozofskog fakulteta“.

Ipak, iako je poziv stigao u radno vreme (blokada je počela u četvrtak 28. marta), prof. Dejan Madić, rektor Novosadskog univerziteta i jedan od dve hiljade potpisnika javne podrške listi „Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane“ na (donekle regularnijim od onih na Filozofskom) decembarskim izborima, nije našao za shodno da reaguje pre ponedeljka. I pitanje je da li uopšte bi, da u međuvremenu sam Aleksandar Vučić nije pred kamerama precizirao na koji način to treba uraditi. Umetnuvši pitanje progona Gruhonjića na konferenciji o sveopštoj geopolitičkoj situaciji, ponovio je za sve koji su nedovoljno čitali prorežimske tabloide: „Štitiću njegovo pravo da drugačije misli, iako lično mislim ono što drugi ne smeju da kažu: Sram te bilo Dinko Gruhonjiću, sram ga bilo za Dinka Šakića, ustaškog zlikovca koji je pobio hiljade Srba“.

Nije jasno ko to tačno nije smeo da kaže, budući da takve poteškoće svakako nisu imali poslanik Milenko Jovanov i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić, Vučićeve stranačke kolege koje su prethodno reprodukovale bezuman narativ o Gruhonjićevom poistovećivanju sa upravnikom Jasenovca, ali nestranačkom Dejanu Madiću (barem je to bio u trenutku izbora na mesto rektora) podstrek je dobro došao. Ne samo što je podržao studente koji protestuju i osudio Gruhonjićev „govor mržnje“, već je i u prepirci sa novinarom portala 021.rs Žarkom Bogosavljevićem ponovio iste reči: „Nemojte se sakrivati iza novinarstva, bili ste ubačeni element. Vi ste sa ovim ljudima pričali lepo, bili su vam domaćini, a vi ste to zloupotrebili. Sram vas bilo!“

Ne samo što je podržao studente koji protestuju i osudio Gruhonjićev „govor mržnje“, već je i u prepirci sa novinarom portala 021.rs Žarkom Bogosavljevićem ponovio iste reči: „Nemojte se sakrivati iza novinarstva, bili ste ubačeni element. Vi ste sa ovim ljudima pričali lepo, bili su vam domaćini, a vi ste to zloupotrebili. Sram vas bilo!“

Mada je taj uzvik postao verovatno najpopularnija krilatica Srpske napredne stranke, ne bi toliko skrenula pažnju da nije bilo slične paralele uoči izbora rektora 2021. godine. Tada je, suočen sa namerom Komisije za izbor rektora da ga diskvalifikuje kao kandidata, istakao da mu je važno da pred kolegama ostane čist i poentirao: „I jesam čist kao suza.“ A baš kao što su duboko sporne bile sve situacije i osobe koje je Vučić opisivao na isti način, ni ti izbori nisu bili ništa „čistiji“.

Početak nije najavljivao ikakvo uzbuđenje – sa jedne strane je kandidovan profesor Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja Dejan Madić, koga je podržalo Nastavno-naučno veće Fakulteta tehničkih nauka, a sa druge profesorka Sanja Podunavac Kuzmanović sa Tehnološkog fakulteta, koju je podržalo čak 16 veća, kao i tri saveta nacionalnih manjina. Tolika razlika u podršci iz same akademske zajednice trebalo je da garantuje izbor prof. Podunavac Kuzmanović, međutim da državni aparat ima drugačiju ideju polako je postajalo jasno nakon anonimne prijave koju je Komisija primila. Naime, iako je prof. Madić sam dostavio dokumentaciju za svoju kandidaturu, prijava je ukazala da je Madić naveo kao svoje i stručne radove svog imenjaka iz Niša.

Komisija koja je prethodno potvrdila kandidaturu Madića, donela je novi zaključak u kome je navedeno: „Komisija zaključuje da je prof. dr Dejan Madić netačnim prikazivanjem relevantnih činjenica u postupku izbora rektora doveo u zabludu, kako članove Komisije, tako i nastavno-naučna veća fakulteta, nastavno-umetničko-naučno veće Akademije umetnosti i naučna veća instituta kojima je materijal dostavljen, a čiji predstavnici treba da učestvuju u postupku utvrđivanja predloga kandidata“. I tu počinje zatezanje.

„Šta biste rekli kad bi neko na poluvremenu utakmice promenio sudiju? Da li bi vam bilo sumnjivo?“, upitao se Ristivojević i zaključio da se tako nešto nije desilo u istoriji Novosadskog univerziteta

Dekan Fakulteta tehničkih nauka Rade Doroslovački (još jedan potpisnik podrške listi Aleksandra Vučića) osporavao je i donošenje novog zaključka i uopšte postupanje po anonimnoj prijavi, da bi na kraju podneo prijavu tužilaštvu zbog krivičnog dela zloupotrebe položaja od strane Komisije. Pritisci Doroslovačkog su doveli do odlaganja konačne odluke o izborima, što je dalo vremena institucijama da se umešaju u proces. Prvo je Ministarstvo prosvete prelomilo da Madić ispunjava uslove za kandidaturu („Dopis ministra predstavlja grubo gaženje autonomije Univerziteta koje je po efektima ravno onoj iz vremena zloglasnog Šešeljevog zakona o univerzitetu, kada je ministar iz Beograda dekretima postavljao rektora i dekane po Vojvodini“, ocenio je tadašnji dekan Pravnog fakulteta u NS Branislav Ristivojević), a zatim je Skupština Vojvodine naprasno izmenjala članove Saveta Univerziteta koje imenuje Pokrajina.

„Šta biste rekli kad bi neko na poluvremenu utakmice promenio sudiju? Da li bi vam bilo sumnjivo?“, upitao se Ristivojević i zaključio da se tako nešto nije desilo u istoriji Novosadskog univerziteta. Konačan ishod bio je da je Senat – stručni organ Univerziteta – većinski glasao za Sanju Podunavac Kuzmanović, dok je Savet koji o izboru daje poslednju reč a u kome se nalaze i politički imenovana lica (recimo koalicioni partner SNS-a Balint Pastor), kao i predstavnici politički infiltriranog studentskog parlamenta, izglasao Dejana Madića. Istog meseca se na Beogradskom univerzitetu prvi put dogodilo da Savet nadglasa Senat i tako spreči reizbor Ivanke Popović.

„Način na koji je Univerzitet u Beogradu dobio rektora, koji predstavlja presedan i nasilje nad tradicijom izbora, ukazuje na to da akademska zajednica svoje ponašanje treba još više da upodobi političkim interesima vladajućih elita ili će biti kažnjena. To je zastrašujuća pouka izbora na univerzitetima i mač nad autonomijom akademskog delovanja“, saopštili su tada iz Mreže akademske solidarnosti i angažovanosti. Ali teško da su zaista imali u vidu da ćemo tri godine kasnije doživeti da rektor jednog univerziteta podržava studentski parlament u zahtevu da se sa fakulteta protera profesor čiji se stavovi ne uklapaju u nacionalističke senzibilitete vladajuće stranke.

Vaše mišljenje nam je važno!

Učestvujte u diskusiji na ovu temu, ili pročitajte šta naši čitaoci misle.

36 komentara
Poslednje izdanje
profimedia 0366081890
| Kultura | 1

Izbor urednika: Albahari, Sungazer, superheroji i superzločinci

Magazini: Kraj sna Od početka rata u Ukrajini poginulo je četiri stotine šezdeset dvoje ukrajinskih sportista i trenera. Neki od njih su sanjali da učestvuju na Olimpijskim igrama u Parizu – reči su kojima je urednik Matijas Kale najavio naslovnu temu nedeljnika Wochentaz, specijalnog subotnjeg izdanja nemačkog dnevnog lista Die Tageszeitung. Mihajlo Pantić: Albahari Izdavačka […]