Otvoreno i direktno, u trajanju od dva sata – tako je kosovski premijer Aljbin Kurti opisao svoj sastanak s francuskim predsednikom Emanuelom Makronom u Jelisejskoj palati. Teme razgovora svako je mogao da pretpostavi. Malo članstvo zvanične Prištine u Evropskoj uniji i međunarodnim organizacijama, malo uloga NATO-a u odbrambenom sistemu Kosova, malo odnosi sa Srbijom.
I dva povoda za sastanak izvesno ne bi nikoga iznenadila. S jedne strane, vojne vežbe Vojske Srbije na administrativnoj liniji koja razdvaja Kosovo i centralnu Srbiju od pre dve nedelje, za koje je Kfor saopštio da „ne predstavljaju opasnost po stabilnost na Balkanu“. S druge, kosovske izborne trzavice. Naime, Ustavni sud u Prištini naložio je parlamentu da do 28. aprila izabere predsednika Kosova, koji se u prva dva kruga bira dvotrećinskom većinom glasova, a u trećem je dovoljan 61 glas. Dosadašnja predsednica Vljosa Osmani nije predložena za reizbor na funkciju.
Ako Kosovo do tada ne dobije šefa države, prete mu vanredni parlamentarni izbori, najkasnije do 7. juna, što će nesumnjivo produbiti tamošnju političku krizu.
U medijskoj predigri, Vučić je podvukao da ima ljude u Kurtijevom okruženju i da kosovski premijer u Pariz ide sa četiri teme i dva zahteva
Beograd očekivano nije propustio da reaguje. Predsednik Vučić, kome je Makron, uz mađarskog premijera Viktora Orbana, ostao među jedinim preostalim evropskim partnerima za grljenje i slikanje, nije mogao da bude ravnodušan. U medijskoj predigri, Vučić je podvukao da ima ljude u Kurtijevom okruženju i da kosovski premijer u Pariz ide sa četiri teme i dva zahteva.
Prvi će biti, kazao je veče uoči sastanka, da se NATO povuče iz kopnene zone bezbednosti na severu Kosova, čime bi ostao bezbednosni vakuum koji bi popunile Kosovske snage bezbednosti.
„Siguran sam da mom prijatelju Makronu neće pasti na pamet da to podrži… ne razumem šta će to francuskom predsedniku, ali on je predsednik velike države, a ja male. Sve najbolje mu želim“, rekao je u gostovanju na TV Prva.
Drugi će zahtev biti da Makron obaveže Srbiju na to da srpsko oružje ne sme biti korišćeno protiv Albanaca. Iako to nikome ne bi palo na pamet, produžio je Vučić, jedino on kao vrhovni komandant ima ovlašćenje da ograniči upotrebu srpskog naoružanja.
Istini za volju, nije rekao samo to – Kurti se, naznačio je, u potonjem saopštenju hvalio otvaranjem tema koje uopšte nisu pretresane, ali je zaključio i da ne želi da „prepričava razgovore kojima nije prisustvovao“.
Malo ko bi se iznenadio kad bi saznao da su pomenuti zahtevi realno izneti, ali i kad bi nekako doznao da je predsednik Srbije sve izmislio. Ako naprednjaci izvlače mogućnost rata s Bugarima kao dokaz ugroženosti Srbije, izvukli bi i nešto mnogo manje bezazleno.
