„Vi ste jedino što mi je važno.“
„Želim da vam donosim sreću.“
„Želim da među nama sve uvek bude u redu.“
Nije nužno biti ekspert kako bi se u ovim rečenicama – a sve su autentične – uočili znaci opsesivnog ponašanja, dodatno uznemirujućeg stoga što persiranje ukazuje na odnos u kome je jedna strana evidentno u podređenoj ulozi. Proširi li se taj uvid informacijom da su citati preuzeti iz poruka i pisama koje je jedna lična asistentkinja ostavljala svom šefu, sve zvuči još uvrnutije; a doda li se kako iza njih stoji 35-godišnjakinja „prijatne spoljašnosti“ (što bi se nekad reklo), dok je primalac odrtaveli, podbuli 80-godišnjak, onda i ogavnije. Ono, pak, što celu priču uzdiže na nivo događaja vrednog medijske pažnje jesu imena njenih aktera: onaj kome su poruke bile namenjene je predsednik Donald Tramp, ona koja mu ih je ostavljala njegova zvanično „izvršna asistentkinja“ Natali Harp. I tako je osoba za koju su doskora znali samo profesionalni pratioci rada američke administracije – od Trampa se ne odvaja još od 2022, kad se nije znalo da li će se vratiti u Belu kuću – postala neko čijim imenom usta ispira čitava Amerika.
Kada se jednom ispostavilo da za nju nema mesta u terencu kojim je Tramp prebacivan s jednog mesta na drugo, Harp je na vlastito insistiranje ugurana u gepek
Sve je krenulo od Džona Osofa, demokratskog senatora iz Džordžije. Na jednom skupu konstatovao je kako Trampa obavljanje predsedničke dužnosti zapravo ne zanima. „Predsednik spava na sastancima. Igra golf i trguje deonicama. Uopšte ne želi da radi svoj posao. Želi da gradi balsku dvoranu i s Natali putuje njihovom (…) letećom palatom, poklonom katarskog emira“, rekao je Osof, aludirajući na nedavnu epizodu tajne zamene aviona pri Trampovom povratku sa NATO samita u Turskoj, a zbog navodne pretnje da bi predsednička letelica mogla biti meta iranskog napada.
Ništa više. Samo „Natali“, bez prezimena i funkcije – i odjednom su svi hteli da znaju o kome je reč: pretraživanje njenog imena na Guglu skočilo je 5.000 procenata u odnosu na isti period 2025. Bitnije od toga: Osofova žaoka izazvala je, čak i za niske standarde Trampove Bele kuće i MAGA pokreta, čudovišne izlive žuči i performativne uvređenosti usled senatorovog tobože „seksističkog“ istupa.

Ko je, onda, Natali Harp? Ispostavilo se sledeće. Prvo, da iza uglađene pojave i (uglavnom) prijaznog nastupa ove plavuše stoji – kao što pisamca Trampu nagoveštavaju – poprilično uvrnut karakter. Drugo, da se o toj uvrnutosti ponešto znalo i izveštavalo i ranije, samo što šira javnost tada na to nije obraćala pažnju. I treće, da njen specifičan odnos s predsednikom ima i potencijalne bezbednosne implikacije.
Prema svedočenju njenog otuđenog brata, Harp je pod uticajem megapatriotski nastrojene majke još od rane mladosti pokazivala opsesivno interesovanje za sve u vezi s Belom kućom (pod uslovom da u njoj sedi republikanac: jednom je pisala i predsedniku Džorđžu Bušu mlađem). A onda je, kao odrasla osoba, sebe ubedila kako joj je, kao onkološkom pacijentu, Tramp lično spasio život time što je tokom prvog mandata potpisao zakon kojim je omogućena šira primena eksperimentalnih lekova u lečenju raka. (Naknadno je utvrđeno da je lek koji joj je pomogao da se izbori s bolešću bio dostupan i pre toga.) Nije prošlo mnogo, a priloge na desničarskom TV kanalu OAN, gde se nije dugo zadržala, krenula je da završava citatima ili iz Biblije, ili iz Trampovih govora – što je i preporučilo za ulazak u njegov tim.

Ono što će potom uslediti odnos Natali Harp prema onome koga u jednom od pisama naziva svojim „Čuvarom i Zaštitnikom u ovom Životu“ (sic) iz idolopokloničkog pomera u sferu patološkog. Drugi Trampovi saradnici, kojima od početka nije pravo zbog njenog specijalnog statusa, uskoro su je prozvali „ljudskim printerom“ jer ga je pratila s portabl štampačem u rukama kako bi kopije po njega laskavih medijskih napisa ili postova s društvenih mreža mogla da mu isporuči čim se pojave – pošto Tramp preferira da ih isprati na taj način, umesto na ekranu. Kada se jednom ispostavilo da za nju nema mesta u terencu kojim je Tramp prebacivan s jednog mesta na drugo, na vlastito insistiranje ugurana je u gepek, samo da se ne odvaja od njega. Drugi put, u Škotskoj, dok se Tramp vozikao po terenu za golf, Harp je, naočigled novinara, trčala za njim – da bi mu se posle u još jednom pismu ubačenom u isečke iz štampe izvinjavala za blamažu…
Duže od godinu dana po Trampovom povratku na vlast Harp je odbijala da se podvrgne bezbednosnoj proveri kakvu moraju da prođu svi oni koji su u svakodnevnom kontaktu sa šefom države
Ali ništa od toga nije je učinilo nepoželjnom u Trampovom okruženju. Štaviše, sada se ispostavilo i da je duže od godinu dana po njegovom povratku na vlast Harp odbijala da se podvrgne bezbednosnoj proveri kakvu moraju da prođu svi oni koji su u svakodnevnom bliskom kontaktu sa šefom države – što je u najmanju ruku čudno, a sa stanovišta nacionalne bezbednosti i rizično ponašanje.
Ali da to što mu se neko divi do imbecilnosti predsedniku i te kako prija – prija mu.
