U ponedeljak izjutra desila se teža saobraćajna nesreća, sa gotovo grotesknom simbolikom: tramvaj broj pet zabio se u izlog Mocart fondacije, iskočivši iz šina na uglu Knićaninove i Dušanove ulice u Beogradu. Momenat prave ljudske drame odnosio se na teže i lakše povrede dvadeset jednog putnika, među kojima i dvoje dece. Karikatura stvarnosti je fakat da se kompanija Mocart bavi igrama na sreću, sa oko 1.000 uplatnih mesta u regionu, za koje nam se čini da je većina u srpskoj prestonici. Fondacija je opet „kruna društveno odgovornog poslovanja“ tog lanca kladionica, sa naglaskom na „dobročinstvo“, a kroz „stalno usmeravanje pomoći ka obrazovanju, ekologiji, kulturi, zdravstvu, sportu, rodnoj ravnopravnosti, ekonomskom osnaživanju žena…“. Žena je i vozila taj tramvaj, što doprinosi paradoksu.
Dodatno, Mocartova „humanitarna“ organizacija nalazi se u luksuznom stambeno-poslovnom kompleksu, gde kvadrat košta 5.000 evra, a čiji je investitor Srpska pravoslavna crkva. Njena uloga bi trebalo da je i briga o siromašnima, pa i onim bez doma, što su se ukrug vozili čuvenom „dvojkom“. Sada delom upućenom na autobusku liniju što spaja Dorćol i elitni Beograd na vodi.
I ti autobusi biće zamenjeni električnim varijantama, ako je suditi po planovima Republike, dok Grad zagovara potpunu privatizaciju GSP-a, u kojoj dominira Strela iz Obrenovca. Stoga nije suluda reakcija građana na društvenim mrežama, da je udes insceniran ne bi li dokazao trulost javnog preduzeća. Jer, šta je za vlast dvadesetak povređenih?
Za Mocart ne treba da brinemo, šteta će sigurno biti nadoknađena preko osiguranja, jer slično se radi kroz naknade „prijateljima“ režima u najrazličitijim prilikama. A da sve bude po zakonu.
