Šta je poruka spiskova koje je u nastavcima objavio Ivica Dačić, u trenutku kada mu stranku potresa nezadovoljstvo zbog odumiranja, usled podređivanja potrebama naprednjaka, za koje je najodgovorniji?
Da li je nimalo naivni Dačić, lansiranjem lista ljudi (saborci sportisti, glumci, estradne ličnosti) koji su mu, tokom nedavne teške zdravstvene krize, uputili želje za brz oporavak, želeo da stranačkim konkurentima pokaže kakvom podrškom raspolaže?
Ili smo gledali samo novi izraz vernosti i poslušnosti „bratu“ Aleksandru Vučiću, ovoga puta kroz pripremu za ulogu predsedničkog kandidata, u nedostatku naprednjačkog kadra sposobnog da dobaci do mesta za koje Vučić više ne može da se kandiduje?
Ima i onih koji veruju da smo svedočili pokaznoj vežbi „otkucavanja“, nuđenju za eventualni budući dogovor o ulozi „zaštićenog svedoka“ koji odavanjem informacija o drugima, otkupljuje oprost za sopstvene grehe – iako za tu smelu teoriju nedostaje dokaz jači od Dačićeve ranije iskazane prevrtljivosti.
Neobični javni izraz zahvalnosti, mogao bi, nadalje, predstavljati i listu Dačićevih dužnika. I javnu poruku da nema besplatnog ručka za „neutralne“ i „nezainteresovane za politiku“ kojima je učinio uslugu u nekom za njih važnom trenutku. Da se nađe, ako zatreba, čak i ako se još ne zna kako.
Objašnjenje glumice Ivane Mihić, uvređene zbog prozivki na društvenim mrežama, da joj je Dačić pomogao isključivo „kao prijatelj“, tu ne pomaže mnogo: teško je zamisliti bilo kakvu „prijateljsku pomoć“ za koju nije bila zaslužna javna funkcija lidera socijalista. Odnosno, politička moć da čini usluge koje cementiraju društvenu nejednakost i činjenicu da pravo na korišćenje javnih dobara i institucionalnih usluga često imaju samo odabrani, ali ne i svi građani.
Teško da ćemo u skorijoj budućnosti pouzdano saznati da li je i koja od pomenutih verzija zaista tačna. Sigurno je samo da nam je, objavljivanjem spiskova na kojima pravog iznenađenja nije ni bilo, velemajstor političkog preživljavanja pokazao da, bez obzira na težinu pozicije u kojoj se nalazi, još uvek nije spreman za ulogu političkog marginalca. Makar ne svojevoljno.
Iznenadni dačić leaks pride je i skrenuo pažnju sa odgovornosti nadležnog ministra za najnoviji pokušaj da se progura zloslutni zakon o policiji. I to nakon što su dva prethodna pokušaja, zbog tada prisutnih opasnih odredbi, propala pod pritiskom javnosti.
