U svakom trenutku mora da se zna ko je gospodar svega u Srbiji: student Poljoprivrednog fakulteta Lazar Mišić, u provladinim medijima proglašen za opasnog “teroristu”, pušten je posle jednodnevnog zadržavanja i saslušanja u Višem tužilaštvu, uz meru zabrane napuštanja mere boravišta – nakon što je baš to najavio potpuno nenadležni predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
Sve je, uostalom, bilo sporno u najnovijoj pokaznoj vežbi širenja straha u redovima pobunjene Srbije, počev od hapšenja na Aerodromu Nikola Tesla, koje je više ličilo na otmicu, poput onih u zemljama najcrnje diktature u kojoj ljudi nestaju bez traga. Zato smo u sredu celog dana gledali izbezumljenu Mišićevu majku kako obilazi policijske stanice u Beogradu u pokušaju da sazna gde joj je sin. Uznemirili su se i Mišićeve kolege i građani, pa je u Zemunu blokiran Avijatičarski trg, odakle je kolona peške otišla ka Palati pravde. Najavljeno je novo, “mnogo duže” okupljanje, za četvrtak uveče, ukoliko se ukaže potreba.
Tehnologija očuvanja naprednjačke vlasti podrazumeva širenje straha od svega i svačega pa i od “terorizma”, ma koliko “dokazi” delovali neuverljivo
Još neverovatnije delovala je optužba za nasilnu promenu ustavnog uređenja, bazirana, prema dostupnim informacijama, na Mišićevim navodnim namerama, bez naznaka pokušaja činjenja dela. Student je, kako nas je obavestio RTS, a potom potvrdio Vučić, optužen za namere dostojne jednog Supermena: planirao je, tvrdi se, blokadu auto-puta i Termoelektrane „Nikola Tesla“ (TENT) u Obrenovcu, tokom protesta u martu. Sam Mišić je po izlasku rekao je da su optužnici dodati i navodni napadi na policajca, za koje tvrdi da se nisu desili.
Gotovo rutinski, u ceo slučaj, odmah posle privođenja, uključila se uobičajena mašinerija: režimske medije preplavila su identična “saznanja” iz navodne istrage, uz silnu radost što je “uhapšen terorista”.
Ništa čudno, uostalom: tehnologija očuvanja naprednjačke vlasti podrazumeva širenje straha od svega i svačega pa i od “terorizma”, ma koliko “dokazi” delovali neuverljivo. Zbog predstave tog tipa, upriličene uoči protesta 15. marta prošle godine, koji, kako smo videli u jednom ovonedeljnom Vučićevom nastupu, ne izlazi iz njegove glave, šestoro mladih Novosađana već se naviklo na život u egzilu.
Predugo traje agonija u kojoj se koprcamo i svi smo mnogo umorni – od izvrtanja realnosti, od laži, rastućeg nasilja, besomučne pljačke i svakovrsnog razaranja zemlje i njene budućnosti.
Studenti za 23. maj najavljuju novi veliki skup u Beogradu, pa eto prilike za novo štikliranje stavki iz Vučićevog nenapisanog udžbenika za “borbu protiv obojene revolucije” – od hvatanja navodnih “terorista”, preko obustave rada železnice i otkazivanja autobuskih polazaka, do novog naseljavanja otetog Pionirskog parka ljudima sa kriminalnim dosijeom koje je Vućič proglasio “narodom”.
I teško da će to biti poslednji takav ciklus u procesu koji je u toku.
Predugo traje agonija u kojoj se koprcamo i svi smo mnogo umorni – od izvrtanja realnosti, od laži, rastućeg nasilja, besomučne pljačke i svakovrsnog razaranja zemlje i njene budućnosti.
Najumornije, ipak, deluje Vučić – toliko, da više nema snage da promeni opasni pravac kojim se uputio.
