Umesto pravde, 16 žrtava pada novosadske nadstrešnice moglo bi dobiti spomenik čije je idejno rešenje, u vidu masivne kvadratne ploče na koju će biti ugravirana imena poginulih, u najmanju ruku, izazvalo kontroverze. Rad iza koga stoje akademski umetnik Goran Čpajak (bivši dekan FDU, ovlašćen i za pravljenje spomenika Milevi Ajnštajn) i inženjer arhitekture Zoran Tucić, u, kako se tvrdi, anonimnom i demokratskom procesu, zaslužio je nagradu od dva miliona dinara, koliko je predviđeno konkursom Grada Novog Sada. „Jednostavnom formom i jasnim simboličkim jezikom komunicira se tragedija, gubitak sećanja, a ostavlja se prostor posmatraču da sam izgradi odnos prema ovom događaju“, navodi se, između ostalog u obrazloženju žirija.
Za dobar deo javnosti, međutim, ideja da naprednjačka vlast podigne spomenik žrtvama tragedije, paralelno sa opstrukcijom istrage njenih uzroka, sama po sebi neprihvatljiva, sada je postala još šokantnija – zbog gotovo bukvalnog prikaza ogromne količine betona koja je smrvila nedužne ljude. Nad tim prizorom zadrhtala je i Dijana Hrka, majka Stefana Hrke, jedne od žrtava rekonstrukcije nadstrešnice o čijoj visokoj koruptivnosti i dalje stižu novi dokazi. Hrka je pozvala porodice stradalih da spreče izgradnju spomenika, verovatno na mestu jednog od simbola Novog Sada – stare lokomotive: „To je bruka i sramota. Ako sad prećute i dozvole nekome ko nam je ubio najmilije da napravi spomenik, znači do nas je, nije do njih“, napisala je na svojim društvenim mrežama.
