Fotografije: Električni orgazam
Do 1. jula, na platou ispred Umetničkog paviljona Cvijeta Zuzorić na Kalemegdanu, traje izložba Električni orgazam – Svaki novi dan. Autori izložbe su Zorica Kojić i Dragan Ambrozić, a autori fotografija Brajan Branislav Rašić, Goranka Matić, Aleksandar Kujučev i Stanislav Milojković. Pre četiri decenije, grupa je objavila ploču Distorzija, na kojoj su svirali Srđan Gojković Gile, Zoran Radomirović Švaba, Goran Čavajda Čavke i Branislav Petrović Banana.
Mreže: Pre vremena
„Nije znao kako se ona zove, ali znao je da radi u Odeljenju za prozu. Verovatno je – pošto ju je ponekad viđao s masnim rukama, kako nosi ključ – radila kao mehaničarka na jednoj od mašina za pisanje romana.“ Dve rečenice sa trinaeste stranice distopije 1984 Džordža Orvela, objavljene 1949. (citat iz Laguninog izdanja; prevod: Goran Skrobonja), scena na koju podseća @DrDavidVernon, podvlačeći linije na mreži Iks.
Koncert: Džez Džada
Džez Džada, festival urbane kulture i autorske muzike, održava se 19. i 20. juna u parku Petra Bojovića na Vračaru: prepoznatljivo mesto susreta savremene autorske džez muzike, izvođača i publike koja želi neposredno koncertno iskustvo izvan uobičajenih festivalskih okvira. Nastupaju Vis Nada, Nautilus, Sedlar kvartet, Nenad Gajin kvartet, Greg Ždanov trio, Ana Protulipac, Raid Kju.
Izložba: Jaka Babnik
Na izložbi Suspended Disbelief u Domu omladine Beograda, Jaka Babnik preispituje odnos između stvarnosti i njene reprezentacije kroz fotografije predmeta koji simuliraju život — plastičnih jaja, veštačkih biljaka, sintetičkih jelki i drugih imitacija prirode. „Fotografišući objekte koji su već kopije stvarnog sveta, stvara dvostruku simulaciju: fotografija postaje prikaz nečega što je samo po sebi imitacija. Na taj način rad problematizuje granice između prirodnog i veštačkog, originala i reprodukcije.“
Album: Makartnijev put
Krejg Dženkins, muzički kritičar magazina Njujork, ocenjuje da dvadeseti solo album Pola Makartnija The Boys of Dungeon Lane deluje kao prikvel, preteča Bitlsa i da je to njegovo najbolje delo snimljeno posle 2000. godine. Primećujemo da nas već naziv ploče vraća putem u Liverpul, u sećanja na detinjstvo…
