Pišu: Viktor Radonjić, Zoran Gavrilović
Od 2014. Srbija ima poredak industrije populizma, koji predstavlja sistem organizovanog upravljanja informacijama, medijima i javnim mnjenjem čiji je cilj proizvodnja legitimnosti lične vlasti na čijem čelu je harizma Aleksandra Vučića. Industrija populizma počiva na nekoliko strategija.
Prva je deideologizacija politike. Umesto rasprave o javnim politikama, zakonima ili ekonomskim programima, politički život svodi se na ličnosti. Druga strategija je personalizacija. Institucije nestaju iz fokusa, a pojedinci postaju njihovi simboli i zamena. Treća strategija jeste proizvodnja neprijatelja. Populistički sistem mora neprekidno da proizvodi ljude ili organizacije koje će predstavljati prepreku ostvarivanju „narodne sreće“.

Zašto REM krije bazu monitoringa i predstavke o kršenju zakona pojedinih televizija
Industrija populizma ima svoju tipologiju koruptivnih formi medija. Jedni funkcionišu kao bilteni, drugi kao promoteri, treći kao propagandisti, a četvrti su zabavljači (tabloidi). Posebnu ulogu u industriji populizma imaju „perjanici“, mediji koji se u javnosti pogrešno zovu tabloidi, jer njihovi „novinari“ i „kolumnisti“ vrše javne diskreditacije etiketiranjem, iznošenjem neistina, suđenjem pre suda i govorom mržnje, označavajući pojedince i organizacije kao legitimne mete medijskih (i fizičkih) napada, o čemu u slučaju Informera postoje i sudske presude.
Sastavni deo industrije populizma je koruptivna forma medija. Jedni funkcionišu kao bilteni, drugi su promoteri, treći propagandisti, četvrti zabavljači (tabloidi), a posebnu ulogu imaju „perjanici“, čiji „novinari“ i „kolumnisti“ neistinama diskredituju i etiketiraju, sude pre suda i šire govor mržnje, označavajući pojedince i organizacije kao legitimne mete
Tako dolazimo do ključnog aktera ovog teksta, a to je Regulatorno telo za elektronske medije (REM) i njegov Savet. Od 2022. do početka 2025. BIRODI se više puta obraćao REM-u povodom zahteva za pristup informacijama od javnog značaja, kako bi dobio bazu monitoringa medija i predstavke zbog kršenja zakona i podzakonskih akata od strane emitera (televizija) i povreda Kodeksa ponašanja članova Saveta REM-a.
Na bazi rešenja Poverenika za informacije od javnog značaja u više navrata je tražena monitoring baza REM-a u mašinski čitljivom formatu. Tokom vremena odgovori su se menjali. Od priznavanja nezakonitosti „da nemaju tehničke uslove“, do toga da sve što imaju od podataka nalazi se u izveštajima i na sajtu REM-a.

BIRODI-jev predlog da REM prati izveštavanje domaćih elektronskih medija o predsedničkim izborima u Crnoj Gori, predsednica Saveta REM-a je iskoristila da se bavi nadripsihologijom, potpisujući zvanični akt u kojem je data dijagnoza „kognitivne disonance“ uz napomenu da je u dostavljenom dokumentu rukom dopisano – „odgovor sastavio Stevica“.
Pitanje je indikativno, da li je reč o Stevici Smederevacu, sadašnjem članu Saveta REM-a, kojeg su predložili Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti i Zaštitnik građana, a Narodna skupština izabrala.
Targetiranje u partijsko-medijskom prostoru
O radu Saveta REM-a govori činjenica da nijedna prijava protiv tadašnje predsednice Saveta REM-a Olivere Zekić za kršenje Kodeksa ponašanja članova Saveta REM-a nije usvojena, čak ni ona u kojoj je ukazano na njeno „oblačenje“ u nacističku uniformu na profilu socijalne mreže, a bio je to materijal i za javnog tužioca. Doduše, ova odluka je doneta uz glasanje Olivere Zekić, što je bilo kršenje Zakona o sprečavanju korupcije i zbog čega je Agencija za sprečavanje korupcije predsednici Saveta izrekla opomenu.
BIRODI od februara 2012. sistematski prati izveštavanje televizija sa nacionalnom pokrivenošću, a N1 od 2016. kao jedini kablovski kanal koji služi za poređenje, jer je deo CNN mreže. Monitoring je zasnovan na ODIHR metodologiji. Rezultate monitoringa su koristili ODIHR, EU, univerzitetski profesori u Srbiji i van nje, a davne 2012. i pro-SNS mediji.
O radu Saveta REM-a govori činjenica da nijedna prijava protiv tadašnje predsednice Olivere Zekić za kršenje Kodeksa nije usvojena, čak ni ona u kojoj je ukazano na njeno „oblačenje“ u nacističku uniformu, a bio je to materijal i za javnog tužioca
Međutim, u trenutku kada su nalazi monitoringa počeli da ukazuju na medijske neravnopravnosti, BIRODI postaje predmet kampanje od strane vlasti, ali i članice, potom, predsednice Saveta REM-a i Olivera Zekić je u više navrata BIRODI nazivala „paravojnim REM-om“.
Šta dalje?
Imajući u vidu ulazak četvoro članova u Savet REM-a, neophodan je, ali ne i dovoljan uslov za restart REM-a i Saveta kako bi građani mogli da ostvare prava iz člana 51 Ustava Republike Srbije, koji garantuje istinito, potpuno i blagovremeno informisanje, odnosno, da ne budu izloženi industriji populizma putem „medija“ koji imaju institucionlanu zaštitu od (Saveta) REM-a.
Institucionalni i kadrovski restart – slučaj Klanščeka i Azdejkovića ne sme se ponoviti
Kako bi se izvršio institucionalni i kadrovski restart (Saveta), potrebno je definisati prioritete za naredne dve godine koji će omogućiti da REM kao institucija ostvaruje svoje nadležnosti u skladu sa javnim interesom i normativnim okvirom.
Posle još jednog sastanka Saveta REM-a na kojem nije došlo do izbora predsednika/ce i njegovog/njenog zamenika/ce, jasno definisanje prioriteta je prvi korak na polju minimalne saglasnosti članova Saveta REM-a na bazi činjenica.
Rezultate monitoringa BIRODI-ja koristili su ODIHR, EU, univerzitetski profesori u Srbiji i van nje, a davne 2012. i pro-SNS mediji. Sve dok nalazi monitoringa nisu počeli da ukazuju na medijske neravnopravnosti, a tada je postao predmet kampanje vlasti
U tome može da posreduje i pomogne Misija OEBS u Srbiji. Tako definisani prioriteti bili bi osnov za izbor predsednika i potpredsednika Saveta REM-a. Članovi Saveta REM-a koji žele da budu predsednik ili potpredsednik bi imali obavezu da predstave svoje programe članovima Saveta koji ih biraju, ali i javnosti i tako bi se umesto za pojedince glasalo za programe. Istovremeno, javnost kao „član Saveta REM-a“ bez prava glasa će imati mogućnost da nadzire rad predsednika i potpresednika Saveta REM na osnovu programa za koji su dobili podršku članova Saveta.

Isto valja uraditi kada je u pitanju izbor direktora REM-a. Dosadašnja direktorka Rajka Galin Ćertić je izabrana kao jedini kandidata na konkursu koji je bio sklonjen od javnosti, za šta odgovornost ima bivši Savet na čelu sa Oliverom Zekić.
Jedna od vrlo značajnih nadležnosti Saveta REM-a je izbor članova upravnih odbora javnih medijskih servisa. I za njih bi morala da postoji obaveza da predstave program, tj. svoje viđenje rada RTS-a i šta treba da se uradi kada je u pitanju ostvarivanje prava na potpuno, istinito i blagovremeno informisanje.
Da bi se izvršio institucionalni i kadrovski restart Saveta REM-a, potrebno je definisati prioritete za naredne dve godine koji će omogućiti da REM kao institucija ostvaruje svoje nadležnosti u skladu sa javnim interesom i normativnim okvirom.
Sam čin odlučivanja bi morao da ima jasno definisane kriterijuma na osnovu kojih bi članovi Saveta REM-a bodovali kandidate i javno obrazlagali svoje ocene, koje bi bile predmet statističke analize u smislu provere da su članovi Saveta REM-a dobro shvatili i primenili kriterijume, odnosno da li su bili pristrasni pri oceni nekog kandidata za upravne odbore javnih medijskim servisa. Slučaj Branislava Klanščeka i Predraga Azdejkovića ne sme se ponoviti. Oni su u UO RTS-a izabrani iako za to nisu imali nivo obrazovanja koje Nacionalna klasifikacija zanimanja zahteva da bi neko imao status stručnjaka, što je bio formalni uslov.
Deveti član Saveta REM-a nije deveta rupa na svirali
Kada je u pitanju deveti član Saveta REM-a bitno je da se shvati da on ne samo da ne mora, već ne bi trebalo da bude izabran tek zato što je pripadnik neke od nacionalnih manjina, koja imaju nacionalne savete. Izbor tog člana trebalo bi da se zasniva pre svega na stručnosti u oblastima koje su u nadležnosti REM-a. Insistiranje da novi član Saveta bude pripadnik nacionalne manjine bio bi čin diskriminacije onih nacionalnih zajednica i građana koji nemaju nacionalne savete.
Jedna od nadležosti Saveta REM-a je izbor članova upravnih odbora javnih medijskih servisa. I za njih bi morala da postoji obaveza da predstave program i šta bi trebalo da se uradi kada je u pitanju ostvarivanje prava na potpuno, istinito i blagovremeno informisanje
Zato je potrebno da svaki od saveta nacionalnih manjina uputi javni poziv svim relevantnim stručnjacima, nezavisno od nacionalne pripadnosti da podnesu svoje kandidature, odnosno da izbor predloga za člana Saveta REM-a ispred nekog od nacionalnih manjina bude sproveden na osnovu unapred utvrđenih i javno dostupnih kriterijuma kojima se garantuju stručnost, profesionalni integritet i nezavisnost kandidata.
Lekovito bi bilo da svaki nacionalni savet objavi obrazložene odluke o izboru predloga kandidata sa Savet REM-a, uz prikaz primenjenih kriterijuma, metodologije i razloga zbog kojih su predloženi kandidati dobili prednost u odnosu na ostale prijavljene, bilo da se radi o predlogu jednog ili više nacionalnih saveta ili u fazi kada ima više predlagača i kada se sprovodi usaglašavanje.

Sve ovo je posledica pitanja na osnovu čega su Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti i Zaštitnik građana odlučili da za člana Saveta REM-a predlože Stevicu Smederevca, načelnika Službe za nadzor i analizu REM-a. Reč je o rukovodiocu službe čiji rad treba da bude predmet ozbiljne stručne analize, posebno imajući u vidu da se Stevica Smederevac, zajedno sa Oliverom Zekić i Rajkom Galin Ćertić, može smatrati najodgovornijim za stanje u REM-u, te za okolnosti koje su dovele do skraćenja mandata prethodnog saziva Saveta.
Deveti član Saveta REM-a ne bi trebalo da bude izabran tek zato što je pripadnik neke od nacionalnih manjina, koja imaju nacionalne savete. Izbor tog člana trebalo bi da se zasniva pre svega na stručnosti u oblastima koje su u nadležnosti REM-a
Javnost ima pravo da zna kako su se Poverenik i Zaštitnik građana upoznali sa biografijom Stevice Smederevca, na osnovu kojih kriterijuma je izabran, ko je učestvovao u postupku odlučivanja i da li je imao protivkandidate. Takođe je važno znati da li su prilikom njegovog predlaganja analizirani rezultati rada Službe za nadzor i analizu, na čijem se čelu nalazio.
Građenje institucija je građenje države. REM je institucija koja gradi demokratsku javnost bez koje nema države. Gradeći REM gradimo državu, odnosno testiramo se da li smo državotvorni građani ili podanici lične vlasti.
