Kada se dogodi slučaj nasilja, kao što je ničim neizazvani napad na Danijela Sinanija, kolegu profesora i dekana Filozofskog fakulteta u Beogradu, važno je da se utvrdi šta se i kako dogodilo. U normalnoj državi i društvu, za koje se već skoro dve godine zalažu studenti i građani, to bi se podrazumevalo. Međutim, u ličnoj državi Aleksandra Vučića često se desi suprotno. Tako je i sada odlazeći predsednik, pre svih institucija, požurio da nam objasni šta se „zaista“ dogodilo. A ne bi me čudilo da se, kao izraz lojalnosti prema predsedniku, oglase i neke kolege sa Filozofskog fakulteta nekim kreativnim tumačenjem i interpretacijom.
Šta znamo o samom događaju? Kolega Sinani je napadnut usred dana u blizini Filozofskog fakulteta. Napadač mu je prišao s leđa, dva puta ga snažno udario u potiljak, gurnuo da padne i nastavio da ga udara u glavu dok se dekan štitio rukama. Prema svedočenjima, napad je bio praćen rečima: „Pi*ko blokaderska“. Zatim je krenuo da beži, a kada je primetio da je kolegi ispao novčanik, vratio se po njega i uzeo ga. To su za sada svedočenja o događaju.
Kako bi izgledala reakcija vlasti u uređenoj državi? Kada su u oktobru 2024. nasilno napadnuti zaposleni u zgradi uprave Slobodnog univerziteta u Berlinu, gradonačelnik Berlina je istog dana osudio nasilje, zahvalio policiji na brzoj reakciji, zatražio procesuiranje odgovornih i obećao zaštitu univerziteta
Kako na to reaguje Aleksandar Vučić koji bi, prema Ustavu koji uporno krši, trebalo da bude predsednik svih građana? Vrlo brzo je saopštio da napad nije imao političku motivaciju i da je „cilj bio novčanik“. Ali ta izjava nije u skladu sa svedočenjima: napadač nije najpre oteo novčanik pa pobegao. Najpre je udarao dekana Sinanija sa leđa uz političku etiketu, a novčanik je uzeo tek pošto je, tokom napada, pao na ulicu. Zato je izjava odlazećeg predsednika u najmanju ruku neodgovorna, a najverovatnije motivisana željom da manipuliše javnošću i izbegne sopstvenu odgovornost za stanje u državi i društvu.
Aleksandar Vučić i njegovi tabloidi mesecima etiketiraju studente i građane koji traže vladavinu prava, odgovornost institucija i slobodne medije kao „blokadere“. One koji zahtevaju da država i društvo budu uređeni onako kako propisuju Ustav i zakoni predstavljaju kao teroriste i neprijatelje države. Kada se ljudima dovoljno dugo crtaju takve mete na čelu, oni koji to čine postaju ona dodatna, nevidljiva ruka koja je vodila ruku napadača na dekana Sinanija.
Zato ovaj napad ne može da se tretira kao incident u inače normalnim društvenim okolnostima. On pokazuje kako režim, radi očuvanja lične vlasti i sistema u kojem zarobljene institucije omogućavaju korupciju i nekažnjivost, čitavo društvo nastavlja da gura u političku džunglu. U njoj nema zakona koji važi jednako za sve, već samo jačih i slabijih. Tog dana meta je bio dekan Sinani, a već danas to može biti bilo ko od nas.
Predizborna kampanja odavno traje, iako je tek nedavno formalno počela. Legitimno je da svaka vlast želi da pobedi. Nije legitimno da zbog toga građane deli na lojaliste i teroriste, da ih zastrašuje i ucenjuje da glasaju za nastavak sistema koji im proizvodi više neizvesnosti, korupcije i nasilja.
Kako bi izgledala reakcija vlasti u uređenoj državi? Kada su u oktobru 2024. nasilno napadnuti zaposleni u zgradi uprave Slobodnog univerziteta u Berlinu, gradonačelnik Berlina je istog dana osudio nasilje, zahvalio policiji na brzoj reakciji, zatražio procesuiranje odgovornih i obećao zaštitu univerziteta. Nije relativizovao napad niti javnosti unapred odredio njegov „pravi“ motiv. I zbog toga niko nije imao nikakve sumnje da je gradonačelnik možda odgovoran za taj napad.
To je minimum koji građani Srbije treba da očekuju od svoje države: da nas štiti umesto da nas polarizuje i da utvrđuje činjenice umesto da ih falsifikuje. I da neki novi predsednik ili predsednica države, kada je neko žrtva politički motivisanog napada, bude na strani žrtve bez obzira na to da li imaju slična ili različita politička opredeljenja.
