Svejedno da li će na kraju novopečenom predsedniku Ustavnog suda Vladanu Petrovu narediti da pošalje Mrdićeve zakone na popravni ispit, Aleksandar Vučić je već pokazao smer u kome vodi zemlju. Na kraju tog puta je očigledno diktatura. O tome svedoči stepen bezobzirnosti kojim se dokrajčuju bazične institucije ovog društva, razara pravo i zamenjuje odnosima moći. O tome svakako svedoči i surovost kojom se vlast poigrava egzistencijom i profesionalnom karijerom njenih probranih kritičara kako bi se konačno vratio strah – najbolji saveznik represivnih režima.
Cinično preuzimajući studentski zavet da dolazi vreme odgovornosti, sa istim sloganom Vučić je pokrenuo mašineriju odmazde, arogantno poručujući da on utvrđuje meru odgovornosti prema svima koji su dovodili u pitanje karakter njegove vlasti. Ovih dana možemo da vidimo kako se realizuje njegova letošnja pretnja „sve ću da ih počistim“. Ta odlučnost je sve veća kako raste panika zbog pokretanja istraga u koje je umešana vlast. Zato se ne biraju sredstva da se zaustave i u tužilački arhiv pošalju kompromitujući dokazi za političku vrhušku. A svećom da tražimo ne bismo našli nijednu veliku koruptivnu aferu u poslednjih deset godina koja ne vodi do aktuelnog režima. Pa ni ozbiljnu kriminalno-mafijašku u kojoj se ispod nekog kamena ne kriju i neki ljudi iz vlasti. Ne bi inače MUP zadržavao Skaj komunikacije i oklevao da ih uputi u TOK da nisu optužujuće za naprednjačke kadrove. Uostalom, sećamo se valjda svi one „male svađe“ među prijateljima kad su Dijana Hrkalović, funkcionerka MUP i Nebojša Stefanović, tadašnji ministar policije, razmenjivali optužbe ko je od njih bliži članovima kriminalnih grupa.
Aleksandar Vučić je jasno pokazao smer u kome vodi zemlju. Na kraju tog puta je očigledno diktatura. O tome svedoči stepen bezobzirnosti kojim se dokrajčuju bazične institucije ovog društva i razara pravo
Ali dok se donedavno poslovima sa drogom kriminalnim grupama kompenzovala politička podrška i kontrola sportskih tribina, sada su očigledno taj unosan posao preuzeli lično naprednjački kadrovi. Zato je u provladinim medijima vest od jednog dana bila rekordna zaplena droge koju je vodilo TOK. Nema kod njih mnogo interesovanja za to kako se pet tona marihuane našlo u skladištu lokalnog odbornika naprednjaka u selu Konjuh kod Kruševca, bliskog saradnika ministra Bratislava Gašića. Ali ni za to ko je sve činio logistiku za ovaj posao vredan 50 miliona evra. Naravno da se ne uzbuđuju što će tužiteljka koja je vodila ovu istragu i dovela je do prvih hapšenja, napustiti slučaj kako to nalažu nove izmene zakona i ustupiti ga nekom ko će ga okončati sa više pažnje za interese funkcionera aktuelnog režima, a ni to što je inspektorima koji su učestvovali u akciji saopšteno da će biti smenjeni.
Zato je baš u danu kad je predsednik potpisao Mrdićeve zakone za „čišćenje terena“ organizovao „spektakl“ na mrežama, takozvani razgovor „u lajvu“ na TikToku. Bila je to dosadna predstava i puko blefiranje koje je trebalo da zaseni brojem lajkova i simulacijom razgovara sa mladima. Ličilo je na savremeniju verziju susreta predsednika sa građanima u nekoj opštinskoj sali na jugu Srbije ili na Kosovu, samo ovog puta na mrežama. Imalo je istu funkciju, da pokupi pažnju i zaseni prostotu. To, naravno, ne znači da nas u susret izborima ne čekaju mere gušenja društvenih mreža jer ih dve trećine građana, uglavnom mladih kritičara režima, koristi kao jedini izvor informisanja, po čemu smo u evropskom vrhu.
Kontrola, izolacija, represija, to je sumorna perspektiva koja se nagoveštava. Zbogom Evropo, naše kormilo se upravo okreće prema istočnjačkim despotijama.
