Marka Karnija, netom izabranog novog lidera kanadske vladajuće Liberalne partije – koji sada po automatizmu od Džastina Trudoa preuzima i premijersku dužnost – jednom su, poodavno, pitali razmišlja li o tome da karijeru bankara zameni onom političkom. „A što ne bih postao klovn u cirkusu?“, uzvratio je.
Ništa, ipak, nije unapred zapisano. Neko ko može da se pohvali retkim dostignućem da je vodio ne jednu, već dve centralne banke – kao guverner Banke Kanade u vreme globalne finansijske krize (2008-2013), potom i guverner Banke Engleske u periodu obeleženom Bregzitom (2013-2020) – ali nikad nije bio čak ni poslanik, Karni u 59. godini stupa direktno na najmoćniju političku funkciju u zemlji. Klovnova, pak, što se tiče – jedan takav, opasniji od svega što je izmaštao Stiven King, opet stoluje u Beloj kući, odakle svaki čas preti da će zemlju severnih suseda anektirati i pretvoriti je u 51. američku saveznu državu.

Nema, naravno, nikakve šanse da Kanada prestane da postoji kao nezavisna država, izuzev u (čak i s ovako mahnitom administracijom u Vašingtonu, ipak nepojmljivom) scenariju vojne okupacije. No to ne znači da Kanađani pretnje Donalda Trampa uzimaju olako. Carine od 25 odsto na robu iz Kanade koje šef Bele kuće čas uvodi, čas odlaže, pa onda na neke proizvode uvodi a na druge prolongira… sigurno ih neće naterati da se odreknu sami sebe, ali mogu da nanesu ogromnu štetu. Tri četvrtine kanadskog izvoza završava u Sjedinjenim Državama, a tako ostvareni prihodi čine 20 odsto bruto nacionalnog proizvoda; trgovinski rat sa SAD bi, navodi tamošnji Frejzer institut, predstavljao najveći spoljni ekonomski šok kome je Kanada bila izložena u poslednjih stotinu godina, s izuzetkom inicijalne faze pandemije.
Trampovim napadima probuđeni nacionalni ponos Kanađana u susret izborima radi u korist vladajućih liberala, a ne favorizovane opozicione Konzervativne partije
Ali Trampovo siledžijsko ponašanje već sada ima političke implikacije po zemlju kojoj uskoro predstoje izbori: ako ih, kao jedan od svojih prvih poteza u svojstvu premijera, ne raspiše Karni, opozicija predvođena Konzervativnom partijom potrudiće se da ih pogura unapred izglasavanjem nepoverenja manjinskoj vladi koju nasleđuje od Trudoa.
Sve dok Tramp nije krenuo s pretnjama, liberali su se posle više od devet godina na vlasti suočavali s izvesnošću teškog izbornog poraza. Nezadovoljnima zbog konstantno rastućih troškova života, manjka priuštivog stambenog prostora i drugih socio-ekonomskih problema, Kanađanima je odavno dosta Trudoa i njegove vlade; stoga je povratak na vlast konzervativaca – predvođenih populistom Pjerom Polijevom (školski izgovor njegovog francuskog prezimena bio bi Polijevr, ali se toga ne drže ni on ni njegovi, pa to, kaže, ne očekuje ni od drugih) – smatran neizbežnim.
Trgovinski rat sa SAD bi, navodi Frejzer institut, predstavljao najveći spoljni ekonomski šok kome je Kanada bila izložena u poslednjih stotinu godina
Trampovi ucenjivački izlivi su, međutim, socio-ekonomske prilike kao temu potpuno potisnuli u drugi plan, a ključno pitanje postalo je očuvanje nezavisnosti i odbrana nacionalnog suvereniteta pred pretnjama iz SAD. To je onda za posledicu imalo i da je prednost konzervativaca, koja je u jednom momentu iznosila 26 odsto, počela rapidno da se topi, uz istovremeni rast rejtinga liberala, pa čak i Trudoa – nesumnjivo zahvaljujući njegovom odlučnom držanju pred Trampom. A sada to još eksplicitnije formuliše Karni, poručujući mu da Kanada „nikada neće biti deo Amerike u bilo kom obliku ili formi“ i da će uzvratne carine koje bude uvela na snazi ostati sve dok se prema njoj ne bude odnosio s dužnim poštovanjem.

I mada konzervativci i u tako promenjenim okolnostima ostaju favoriti, liberali više nisu bez izgleda: probuđeni nacionalni ponos Kanađana trenutno radi u njihovu korist, a ne u korist glavne opozicione stranke, koja je izbornu kampanju planirala da temelji na napadima na učinak Trudoove vlade, da bi sada bila naterana da potpuno promeni pristup. A Karni? Neretko opisivan kao dosadan, ali zato uvek kao pouzdan tip, novi premijer – i ukoliko ne potraje na tom mestu – Trampovoj bahatosti duguje to što je od njega naprečac načinila figuru koja otelotvoruje kanadsko rezolutno nepristajanje na reketaške ucene američkog predsednika.