I nakon što su u januaru 2025. aktivisti SNS-a u Novom Sadu slomili vilicu studentkinji Ani V. dok je lepila plakate, i nakon što je tokom protesta 15 za 15, 15. marta iste godine u Beogradu na građane pucano iz zvučnog oružja, i nakon što su Dijani Hrki, majci Stefana Hrke nastradalog pod nadstrešnicom novosadske Železničke stanice, pristalice vladajuće stranke pevale „Pošla majka da potraži sina“, nije se mogao očekivati scenario koji su vlasti sprovele u delo u Boru na dan lokalnih izbora, u nedelju, 29. marta.
Naime, prema svedočenju očevidaca, na grupicu novinara portala Revolt, na dužnosti praćenja procesa glasanja, nasrnula je duplo veća grupa maskiranih batinaša, u blizini biračkog mesta broj 34, u naselju Šarbanovac.
Među napadnutima bio je i Lazar Dinić, diplomirani komunikolog, trenutno na master studijama na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, sa već ostvarenom biografijom pobunjenika protiv nepravde, uz brojne posledice. Ovog puta, Dinić je pokušao da pobegne napadačima koji su ga stigli kod reke Timok, i tukli ga do krvi. Tad je batinašima stiglo pojačanje u audiju pančevačkih tablica, iz čijeg gepeka su ovi izvadili sekire, kako mediji prenose. Zatim su mladića terali da uzvikuje „Aca predsednik“, i propitivali ga ko finansira aktivizam Aleksandra Kulića, opozicionog odbornika u prošlom sazivu Skupštine grada Bora, koji je takođe napadnut, ali nešto ranije.
Deo napadačkog ganga „bavio“ se Ivanom Bjelićem, Dinićevim kolegom, koga su batinaši nazivali „ustašom“ i „piculićem“ dok su ga prebijali. Instrukcije su dobijali od izvesne osobe sa druge strane telefonske linije, pa su Zorici Popović, takođe iz Revolta, zapretili ubistvom, dok su je šutirali u stomak.
Lazaru Diniću je u Urgentnom centru u Beogradu potvrđena dijagnoza preloma arkade i nagnječenja mozga
Novinarskoj ekipi slomljeni su mobilni telefoni, a neke kamere i oduzete. Sve su to mirno gledali policajci koji su obezbeđivali izbore, sami ne primetivši ono što jesu napadnuti novinari: da su napadači posedovali „duple spiskove“ (koji služe za praćenje „sigurnih glasova“ i izlazak ucenjenih na glasačka mesta).
Docnije pregledani u Boru, povređeni mladi novinari odvezeni su u Urgentni centar u Beogradu, i sledećeg dana (29. marta) pušteni kući. Diniću je potvrđena dijagnoza preloma arkade i nagnječenja malog mozga. Režim mu se, dakle, dodatno osvetio za opoziciono delovanje – putem mirnih protesta i internih razgovora o mogućem raspletu pomenutog protesta 15 za 15 (o čemu pišemo i u tekstu Ko urušava ustavni poredak u ovom broju Radara).
Deo ceha, taj mladić već je platio, provevši u zatvorskom i kućnom pritvoru (uz meru elektronske pratnje) punih sedam meseci, zbog sumnje za pripremu krivičnih dela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Srbije. O tim danima govorio je za medije da tada „ili možeš psihički da pukneš i kloneš, ili da uspeš da zadržiš fokus… pa posle možeš da dignute glave hodaš ulicom“. Nije to tako lako ako se na režimskim televizijama objavi snimak prisluškivanog razgovora, pa te posle prati etiketa izdajice i slične, možemo primetiti.
Ali na ovo je mladi novinar već mogao da navikne, sprovodeći niz „protivdržavnih“ aktivnosti, od pešačenja do Nedeljica, protestovanja protiv Rio Tinta i Ziđina, kao i za ustanovljavanje ustavnog poretka u okviru protesta Jedan od pet miliona...
Dvanaestočlanoj grupi prisluškivanih opozicionara iz grupe STAV i PSG-a, suđenje za navedena dela zvanično je počelo 24. novembra 2025. Da li će se ikad suditi huliganima koji su pretukli Dinića i njegove kolege, ili će oni biti pomilovani pre suđenja, kao i batinaši koji su slomili vilicu Ani V., teško je reći.
