Moja puna podrška Vesni Mališić, i svim novinarima koji su, uprkos praćenju, prisluškivanju, pritiscima, pokušajima diskreditacije i zastrašivanja, sačuvali profesionalni integritet i ljudsko dostojanstvo. Njihova žrtva nije samo njihova lična priča. Ona je svedočanstvo o vremenu u kojem je nezavisna reč tretirana kao pretnja, a profesionalna hrabrost kao bezbednosni problem.
Posebno je bolno saznanje da su se neki od ljudi kojima sam svojevremeno verovao i profesionalno pomagao odrekli načela koja bi morala biti iznad svakog pojedinca, političkog naloga i interesa. To je razočaranje koje prevazilazi lične i profesionalne odnose
Zato ovo nije samo pitanje novinarske profesije. Ovo je pitanje slobode i dostojanstva svakog građanina. Osećam i ličnu moralnu obavezu da kažem: ako je moje ime, moj profesionalni rad ili konstrukcija da sam bio eksponent crnogorske službe na bilo koji način doprinela pritiscima kojima su pojedini novinari bili izloženi, iskreno mi je žao. I sam sam godinama bio, a prema neposrednim saznanjima kojima raspolažem, i danas sam predmet nadzora i sumnji i optužbi koje nikada nisu dokazane.
O tome imam neposredna saznanja i od ljudi sa kojima sam nekada profesionalno radio, a koji su i danas u BIA. Posebno je bolno saznanje da su se neki od ljudi kojima sam svojevremeno verovao i profesionalno pomagao odrekli načela koja bi morala biti iznad svakog pojedinca, političkog naloga i interesa. To je razočaranje koje prevazilazi lične i profesionalne odnose.

Zbog ozbiljnog ugrožavanja bezbednosti sebe i svoje porodice, 2010. godine morao sam da napustim Crnu Goru i odem u egzil. Ne navodim ovo radi sažaljenja, niti da bih svoju sudbinu stavio ispred sudbine drugih. Navodim jer je ćutanje o takvim iskustvima deo ambijenta u kojem se zloupotrebe mogu ponavljati. Ne tražim osvetu. Tražim istinu. Živim za dan kada ću pred nezavisnim sudom i nadležnim institucijama moći da svedočim o onome što znam, čemu sam bio izložen i čemu sam bio neposredni svedok. Ne da bih bilo kome uzvratio, već da bi se utvrdile činjenice, individualna odgovornost i granica između zakonitog rada bezbednosnih službi i njihove političke zloupotrebe.
Ne zaboravimo one koji su cenu slobode plaćali dok su drugi ćutali. Njihova hrabrost ne sme postati fusnota u istoriji naše borbe za normalno društvo. Pravda ne sme biti osveta pobednika, već uspostavljanje istine i jednakosti pred zakonom
Verujem da će za počinjena dela odgovarati oni čija se krivica utvrdi u zakonitom postupku. Pred zemaljskim sudovima, po zakonu, a na kraju, verujem, i pred Sudom pred kojim nema funkcija, zaštite ni lažnih opravdanja – pred Svetim Petrom. A onima koji će preuzeti odgovornost za budućnost Srbije upućujem jednu molbu: nemojte dozvoliti da žrtva ovih ljudi i mnogih drugih iz različitih oblasti života bude zaboravljena u trci za fotelje, funkcije i ostvarivanje pojedinačnih ambicija.
Promena vlasti nema puni smisao ako ne donese promenu odnosa prema istini, slobodi, odgovornosti i ljudskom dostojanstvu. Ne zaboravimo one koji su cenu slobode plaćali dok su drugi ćutali. Njihova hrabrost ne sme postati fusnota u istoriji naše borbe za normalno društvo. Pravda ne sme biti osveta pobednika, već uspostavljanje istine i jednakosti pred zakonom. To dugujemo žrtvama, ali i generacijama koje dolaze.
Zoran Stijović, bivši radnik DB Srbije, rođen u Podgorici, radio u Prištini i Beogradu, moli se za Kosmet i sada živi u Crnoj Gori
