za Radar iz Banjaluke
Sve bi bilo drugačije da je Ratko Mladić umro nakon izbora: jednima ne bi skakala temperatura dokazujući da je on bio general dostojan slavnih predaka sa Cera i Kolubare, drugima ne bi udarala krv na nos objašnjavajući i znanima i neznanima da nije bilo većeg krvoloka otkako je čovjek izašao iz pećine, odbacio rep i stao na dvije noge. Ali smrt ne bira, baš kao što ne bira ni izborna kampanja, to nepriznato čedo ljubavi i rata, pa je Mladić i jednima i drugima postao savršena predizborna platforma.
Ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković – čija je basketaška visina prečesto u kontradikciji sa njegovim diplomatskim sposobnostima – u izbornoj je zori zakukurikao najglasnije: proglasio je nepoželjnima izaslanika odbrane i vojnog atašea u Ambasadi Srbije u BiH Milana Dulanovića i savjetnika predstavnika BIA u Ambasadi Srbije Darka Maksimovića. Konakovićev rani pjev trajao je danima i vjerovatno neće stati do petog oktobra kada će – ako Centralna izborna komisija BiH ne bude brojala glasove do Đurđevdana – biti poznato je li oroz prerano pustio glas.
Državna sahrana i crvene linije
Konaković je odluku donio nakon sahrane Ratka Mladića u Beogradu u kojoj je vidio odavanje najviših državnih i vojnih počasti generalu kojeg je Haški tribunal osudio za genocid u Srebrenici.
Za Konakovića je to i crvena linija „nakon koje ništa neće biti isto“ i crvena marama kojom se Bošnjacima maše pred nosem. Ministar spoljnih poslova BiH kampanju pojačava i povlačenjem saglasnosti na zajedničku deklaraciju o dobrosusjedskim odnosima i regionalnoj saradnji koja bi trebalo da bude potpisana u Crnoj Gori 1. oktobra.
Jedan od nosećih stubova „Trojke“, koja u izbore ulazi sa debelim minusom na koalicionom saldu, najavio je i da će iz Ambasade BiH u Srbiji biti povučeno gotovo cjelokupno diplomatsko osoblje. Prepiska će biti preusmjerena na Zagreb i na Podgoricu, dobrim dijelom i na Novi Pazar i malo je onih kojima je ta Konakovićeva jednačina jasna: ili ministar spoljnih poslova ne zna da je Novi Pazar u Srbiji ili beogradskim vlastima sa diplomatskim otpisom šalje i politički šamar tvrdeći da je Novi Pazar ipak dio neke druge države.
Po Zakonu o Vojsci Srbije Vučić je morao odobriti plotun koji je Vojska Srbije ispalila na sahrani. Nije reagovao na poruke kojima se veliča Mladić. Krivac je isključivo Srbija
Elmedin Konaković
„Aleksandar Vučić je promoter i organizator sahrane jednog od najvećih ratnih zločinaca u istoriji kugle zemaljske. On je organizator i promoter tog plotuna. Po Zakonu o Vojsci Srbije on je morao odobriti plotun koji je Vojska Srbije ispalila na toj sahrani. Vučić nije reagovao na poruke kojima se veliča Mladić. Krivac je isključivo Srbija. Ne samo prema Bosni i Hercegovini, nego prema cijelom regionu“, kazao je Konaković.
Da li zato što se Konaković prvi sjetio ili što su drugi imali pametnijeg posla – mada je teško zamisliti kakav bi to pametniji posao političari u BiH imali od toga da jedni druge optužuju po svim tačkama svih krivičnih zakona svijeta – tek ministar spoljnih poslova premetnuo se u „jednu slamku među vihorove“. Njegova predizborna pjesma o zamrzavanju odnosa sa Beogradom ostala je bez pratećih vokala. Poneko je nešto i rekao, ali niko nije skočio onoliko koliko je skočio onaj koji je prije četiri godine, na utakmici Igokee koju je u Laktašima gledao sa Miloradom Dodikom, rekao kako je spreman žrtvovati tri političke karijere ako će to dovesti do smirivanja tenzija.
Ta tišina je više čudna nego jasna. Kada je Bakir Izetbegović 2017. godine najavio reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije, uz njega je stalo gotovo kompletno političko Sarajevo koje je metafizička nepoznanica baš kao što su to i Vučićevi naprednjaci. Izetbegović je imao vojsku iza sebe, ali je revizija propala, a Bakir je označen kao jedan od najvećih gubitnika na bošnjačkoj političkoj sceni. Iza Konakovića ne stoji niko, pa se otresiti Dino uzda u ravnotežu koja mora da se vrati i na prostore sa kojih je davno protjerana.
Sankcije i ekonomske posledice
Svakog dana kampanje bar po jedno pismo, jedan zahtjev, jedno insistiranje. Dva dana nakon protjerivanja srpskih diplomata iz Sarajeva, Konaković je pisao visokim zvaničnicima Evropske unije i tražio uvođenje sankcija osobama koje su učestvovale u organizaciji i prisustvovale sahrani osuđenom ratnom zločincu Mladiću u Beogradu. Pismo je poslao visokoj predstavnici EU za spoljnu i bezbjednosnu politiku Kaji Kalas, komesarki za proširenje EU Marti Kos i predsjednici Evropske komisije Ursuli fon der Lajen.
Ni tu nije bio kraj Konakovićevog diplomatskog angažmana: on je uputio pismo i američkom državnom sekretaru Marku Rubiju u kojem traži snažnu reakciju Vašingtona zbog veličanja Mladića, negiranja genocida u Srebrenici i sve otvorenije retorike kojom se priziva ponavljanje ratnih zločina. Konaković od SAD traži da osude vlasti Srbije te razmotre uvođenje najstrožih raspoloživih sankcija Srbiji i pojedincima koji su učestvovali u veličanju Mladića i genocida.
Konakoviću bi bolje bilo da pazi da li mu bošnjački kadrovi u diplomatsko-konzularnoj mreži diluju drogu nego što se bavi Srbijom
Željka Cvijanović
Ako podrške nema koliko su svi očekivali – a podršku je tokom kampanje političkim protivnicima lakše uskraćivati nego davati – reakcija ima „mereno na kile, mereno na tone“. Ako je Mladić za Konakovića „jedan od najvećih ratnih zločinaca na kugli zemaljskoj“, onda je za njegove sparing-partnere on potomak Živojina Mišića, Stepe Stepanovića i Radomira Putnika. Istina, naravno, nije konačna, pogotovo ne u politici, ali je njena zloupotreba savršen mehanizam za prikupljanje glasova.
Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović kazala je kako saglasnost za dolazak vojnih atašea u BiH ne daje ministar spoljnih poslova, već Savjet ministara BiH. Ona je dodala da Konaković ne može razriješiti ambasadore BiH u drugim zemljama, jer to može da uradi samo Predsjedništvo BiH.
„Najavljeno smanjenje osoblja u ambasadi BiH u Beogradu može biti samo na štetu državljana oba entiteta. Konakovićevi nalozi za bilo šta ne odražavaju stavove BiH, jer Republika Srpska u tome ne učestvuje. Osim toga, Republika Srpska i Srbija imaju potpisan Sporazum o specijalnim i paralelnim vezama, predviđen Dejtonskim sporazumom, i naša saradnja će se u svim oblastima odvijati nesmetano. Konakoviću bi bolje bilo da pazi da li mu bošnjački kadrovi u diplomatsko-konzularnoj mreži dilaju drogu nego što se bavi Srbijom – poručila je Željka Cvijanović.
Eventualno „rušenje mostova na Drini“ ima i svoje ekonomske posljedice. Bosna i Hercegovina je jedan od najvažnijih spoljnotrgovinskih partnera Srbije. U prvih sedam mjeseci ove godine Srbija je u BiH izvezla robu vrijednu više od milijardu i sto sedamdeset miliona evra, što BiH svrstava na visoko treće izvozno tržište u svijetu. Ubjedljivo najveći dio robe proizvedene u Srbiji, čak 15 odsto, izvozi se u Njemačku, a iza nje slijede Italija sa udjelom u srpskom izvozu od 8,8 i BiH sa 5,6 odsto.
Diplomatija sa Srbijom donosi nam više uvreda i poniženja nego približavanja i međusobne saradnje. Da ima imalo diplomatije u ponašanju Beograda, ovo se ne bi desilo
Enver Halilović
Još značajniji od nabrojanih je podatak da je BiH jedna od rijetkih zemalja sa kojom Srbija ima suficit u robnoj razmjeni koji je ove godine, zaključno sa julom, dostigao 699 miliona evra, a u dvije prethodne godine bio je 825 i 980 miliona evra. S druge strane, deficit Srbije u robnoj razmjeni sa Kinom je do kraja jula ove godine već premašio 2,9 milijardi evra, a prošle godine bio je do sada rekordnih 4,56 milijardi evra.
Različiti pogledi
Iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije poručuju da Konakovićeva odluka predstavlja još jedan nekonstruktivan potez koji ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima, regionalnoj stabilnosti niti preko potrebnom smirivanju političkih tenzija. Srbija neće doprinositi takvoj spirali eskalacije, ali će pažljivo sagledati sve pravne i političke aspekte najavljenih odluka, uključujući pitanje nadležnosti i procedura za njihovo donošenje, kao i njihove moguće posljedice po diplomatske odnose i interese građana Srbije i Bosne i Hercegovine.
Iako su dvije države prolazile kroz brojne političke i diplomatske krize, uključujući sporove nakon presude Međunarodnog suda pravde, obilježavanja genocida u Srebrenici i političkih tenzija oko Republike Srpske, nije zabilježen slučaj da BiH povuče gotovo kompletno osoblje svoje ambasade u Beogradu. Ambasador BiH u Srbiji Aleksandar Vranješ izjavio je da je Konakovićev potez jeftin pokušaj prikupljanja političkih poena u utakmici koju već gubi.
Vlast u Srbiji je organizacijom Mladićeve sahrane računala na ovu vrstu reakcije i u međunarodnim krugovima i u regionu, pogotovo u BiH. Njima odgovara takva retorika, jer čitavu izbornu kampanju grade na antievropskom osećanju
Bojana Selaković
„Konaković očigledno ne zna pravni okvir, a tako olako iznosi takve stavove. Zaposleni u Ambasadi su državni službenici koje štiti zakonski okvir. Taj okvir definiše poziciju državnog službenika u javnoj upravi BiH. On ne može da negira ni njihova rješenja, ne može da im određuje mandate. Onog momenta kada su se našli u Ambasadi sa rješenjem koje su dobili, oni na osnovu toga imaju određena prava“, naveo je Vranješ.
Bivši ambasador BiH u Rusiji Enver Halilović kaže kako bi povlačenje gotovo svih zaposlenih iz Ambasade BiH u Beogradu značilo obustavljanje većine konzularnih i administrativnih poslova. Za povlačenje ambasadora i konzula iz Srbije, napominje on, potreban je konsenzus Predsjedništva BiH koje vodi spoljnu politiku.
„Podržavam ove poteze Konakovića i u širem kontekstu koje je najavio prema EU, PIC-u, ali i ove koje je najavio da će preduzeti i sa Srbijom kada je riječ o Ambasadi Bosne i Hercegovine. Ta diplomatija sa Srbijom donosi nam više uvreda i poniženja nego približavanja i međusobne saradnje. Da ima imalo diplomatije u ponašanju Beograda, ovo se ne bi desilo“, rekao je Halilović.
Vučićeve antievropske vatre
Ali, ne čekaju izbori samo Bosnu i Hercegovinu i nisu Mladićeva smrt i njegova sahrana najvažnija tema samo s lijeve strane Drine. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da će izbori sa desne strane Drine biti održani 25. oktobra i nema nikakve sumnje da „insistiranje na Mladiću“ ima dvojak (Andrić bi rekao: dvogub) karakter: s jedne strane treba mobilisati svu onu vojsku koja je na posljednjem derbiju istakla transparent „Pravac Potočari“, a sa druge treba pokazati Evropi da niti je Srbija spremna za Evropu, niti je Evropa dovoljno dobra za Srbiju.
Koordinator Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji Bojana Selaković kaže za Radar kako će svi ti potezi – i Konakovićevo protjerivanje diplomata Srbije i eventualna reakcija zvaničnog Beograda – biti iskorišćeni u predizbornim kampanjama s obe strane Drine.
„Vlast u Srbiji je organizacijom Mladićeve sahrane računala na ovu vrstu reakcije i u međunarodnim krugovima i u regionu, pogotovo u BiH. Njima odgovara takva retorika, jer čitavu kampanju grade na antievropskom osećanju. Vlast u Srbiji godinama je govorila kako Evropska unija neće Srbiju, pa su izostajale reforme. Kada je EU pokušala da ubrza reforme u Srbiji, volja ovdašnje vlasti da provede te reforme je izostala i sada moraju da pronađu način kako da to objasne biračima“, tvrdi Selaković.
Ovo predstavlja kulminaciju duboke političke krize na kraju jedne ere kada aktuelni režim gubi kontrolu i zaoštrava odnose na svim frontovima. Evropska komisija bi morala da zauzme stav. Ako ništa drugo, onda da Srbija više nema put prema Evropi
Dušan Janjić
Ona dodaje da naprednjačka vlast nema drugog izgovora osim da ponavlja kako Evropska unija ne želi Srbiju, kako je mrzi, kako joj je neprijatelj. Sahrana Ratka Mladića uz najviše državne i vojne počasti dovela je do toga da EU osudi ta dešavanja, a to je zapravo predstavljalo dolijevanje benzina na Vučićevu antievropsku vatru.
„Treba sačekati da se završe izbori, pa da vidimo kakvi će biti odnosi između Srbije i BiH. U Srbiji će ti izbori biti kompleksni. I tek kada se to raščisti, kada se izbori završe i u BiH i u Srbiji, tek onda ćemo znati šta dalje i kakve je posljedice imala sahrana Ratka Mladića“, kazala je Bojana Selaković.
Politički analitičar i direktor Foruma za etničke odnose u Beogradu Dušan Janjić kaže da su ovo značajni dani za Srbiju, jer je istina izašla na vidjelo. Od momenta sahrane, a pogotovo nakon postrojavanja počasne čete Vojske Srbije, problemi Srba, Srbije i Republike Srpske postaju međunarodni politički i sigurnosni problem. Janjić smatra da će od reakcije međunarodne zajednice zavisiti budućnost, dok na unutrašnjem planu Srbiju očekuju izbori koji će biti sve osim demokratski.
„Mnogo ljudi u Srbiji Mladića vidi kako vlast i želi – kao heroja, generala i kao poziv da se preispitaju ’nepravedne odluke’ Suda u Hagu i odnos prema Srbima i Srbiji. To je ljekovito. Nema više laži, nema više prevare. To će u Srbiji otvoriti problem sukoba interesa između onih koji su neposredno bili u ratu, koji su došli u Srbiju i, kako se ovdje doživljava, koji vode Srbiju u novi rat“, kazao je Janjić.
Uvođenje Vojske Srbije u ceremoniju sahrane, dodaje on, govori da presuda Međunarodnog suda po zahtjevu Bosne za ratnu odštetu od strane Srbije mora da se obnovi. Sigurno će biti obnovljena, jer dio odgovornosti je prenesen na Vojsku Srbije. Drugi bezbjednosni problem je, kaže Janjić, što se tokom sahrane vidjelo ko je u organizaciji tih događaja.
„To su ljudi povezani sa Republikom Srpskom, sa ratom, tu su i oni koji su u paravojskama glumili Ćacilend. Na djelu se pokazalo da postoji ozbiljna koordinacija kojoj asistiraju vojska i policija. Ovo predstavlja kulminaciju duboke političke krize na kraju jedne ere kada aktuelni režim gubi kontrolu i zaoštrava odnose na svim frontovima. Ovim događajima nesporno se ide i protiv zakona američkog Kongresa o Zapadnom Balkanu. Evropska komisija bi morala da zauzme stav. Ako ništa drugo, onda da Srbija više nema put prema Evropi, jer nije zainteresovana za taj put“, ističe Janjić.
Izbori su pred vratima: u BiH će biti održani četvrtog, u Srbiji 25. oktobra. Kampanja nikada ne prestaje i samo je pitanje da li će se ovaj „hladni rat“ između dvije zemlje nastaviti onog trenutka kada izbori budu završeni ili će biti okončan. Bilo bi dobro, ako je to uopšte moguće, da u tom ratu ponovo ne izgubimo svi.
