„Ali obojena revolucijo, pobedio sam te, prestani da me proganjaš, ti ne postojiš! Ja pišem udžbenik o tome, pobeđena si, pomiri se sa tim i prestani da me smaraš!“
A ta revolucija ti se vozdiže okolo pred očima u različitim oblicima i u svemu što ti se ne sviđa ti vidiš upravo nju i rušenje Srbije, to jest tebe. Tako se prosto desi da te uhvati panika čak i od nalepnica koje studenti odštampaju i masovno dele, a na papirima svega dve reči: „Studenti pobeđuju.“
Kontra studentima
U fokus su te dve reči dospele onomad kada si hteo da ‘apsiš rektora Univerziteta u Beogradu Vladana Đokića, a prva stvar koji su uradio prilikom upada u rektorat jeste da sa fasade skineš upravo transparent na kojem je pisala ta jednostavna parola. Tako je u kratkom periodu „Studenti pobeđuju“ postala okosnica njihove kampanje, a Srbijom se poput požara šire ne samo nalepnice već i transparenti koji malo-malo pa osvanu na nekoj fasadi ili mostu, dakle na mnogo, mnogo više mesta nego da je takav transparent stajao samo na fasadi rektorata u Beogradu, što će reći da možda i nije trebalo da ga diraš onomad.
Prosto se desi da te uhvati panika čak i od nalepnica koje studenti odštampaju i masovno dele, a na papirima svega dve reči: „Studenti pobeđuju“
I ti, šta ćeš, kreneš u kontrakampanju, opet neko drugi diktira dešavanja, a ti moraš da pratiš i to loše, na „Studenti pobeđuju“ odgovaraš sa „Srbija pobeđuje“ i to samo zato što još uvek imaš toliko blama da ne napišeš „Ja pobeđujem i to samo ja, počasni član SNS-a, ovi ostali iz SNS-a ne, samo ja, ja jedini valjam, dakle JA!“, a i to bi malo teže stalo na transparent i ne bi moglo da se pročita brzo ako, na primer, neko prolazi ispod mosta ispod kojeg je okačen.

Pitanje je, doduše, koliko i ove kratke transparente bilo ko čita, jer dok studente vozači masovno pozdravljaju sirenama, tvoje transparente ne da niko ne pozdravlja, nego moraju i da ih čuvaju ćaciji da ih neko ne bi uklonio. A mislili su da je najgori posao kad su onomad morali da idu da po zidovima škola crtaju srednjake.
Za to vreme, neki drugi ćaciji idu okolo i gde god mogu uklanjaju studentske transparente, ali slaba je vajda od toga jer oni samo niču i niču sve više, a ostaje nejasno i zašto ti smetaju transparenti ako si toliko siguran u pobedu? Nije valjda da gerilski marketing može da ugrozi milionske propagandne sisteme i nikad jače rejtinge?
Studenti su opet preuzeli inicijativu, a obojena revolucija, koju ste već toliko puta i tako ubedljivo pobedili, i dalje vas proganja i vidite je na svakom koraku
A zamisli da deca stvarno imaju novca, pa ne bi izbori bili raspisani do 2045. godine, ako i tad. Kako su doneti Mrdićevi zakoni da bi se uništilo pravosuđe, tako bi mogao da bude donet i neki Mrdićev ustav, na primer, čisto da se promeni izborni sistem i vaspostavi vladavina jednog hrabrog čoveka mimo izbornog sistema, jer šta ima tu uopšte da se glasa, čak i u ovakvom korumpiranom i devastiranom izbornom procesu. Ako jedan čovek kaže da su blokaderi i revolucija gotovi, što bismo trošili pare i vreme da bismo to proveravali, pa nije valjda da mu ne verujemo na reč?
Zbog svega ovoga, a najviše zbog ponovo izgubljene inicijative, mora se opet uraditi nešto spektakularno, čuj mene glupo, spektakularno, ne bi li inicijativa bila vraćena u naprednjačke ruke. Čekamo gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića, najavio je neki novitet na Terazijama u maju, a on je uvek bio vičan u osmišljavanju i realizaciji spektakularnih ideja. Ako on izda, onda ne znam, prošli put je stvar izvukao gradonačelnik Kraljeva Predrag Aerodrum Terzić svojim crvenim penisima, ali on je smenjen i čovek ne može da se ne zapita – zašto se SNS odriče svojih najboljih ljudi? Zar posle svega opet treba da stvari prepustimo nekim tamo Izraelcima, kao da mi nemamo dovoljno domaćih glupih ideja? Pardon, spektakularnih.

