411441.jpg
Strip Vetrovi zla Foto: Promo

Spajajući triler, folklorni horor, političku intrigu i avanturu, strip „Vetrovi zla“ funkcioniše i kao lagana žanrovska zabava i kao upečatljiv pogled na Srbiju u prošlosti, dok je pokušavala da pronađe svoje mesto između Istoka, Zapada, modernosti i sujeverja

Poigravanje s nacionalnim istorijskim temama u stripu nije nešto novo za izdavačku kuću System Comics. Njihov serijal scenariste Marka Stojanovića Vekovnici pratio je avanture misterioznog vampira Čena i ćudljivog besmrtnika Marka Kraljevića koji se u Evropi osamnaestog veka susreću s mitskim, književnim i istorijskim ličnostima. Nešto kasnije pokrenut je i serijal Družina Dardaneli, u kojem scenarista Pavle Zelić, po uzoru na Murovu Ligu izuzetnih džentlmena, okuplja poznate istorijske ličnosti i književne junake u borbi protiv mračnih sila koje prete Srbiji.

Ove godine je na red došla i adaptacija romana Vetrovi zla pisca, novinara i scenariste Branislava Jankovića. Kada je objavljen pre deset godina, ovaj roman je zamišljen kao prvi deo književne trilogije Hronike Jevrema Utvića o raspopu, egocentriku, razvratniku, ali i izuzetno inteligentnom i pronicljivom čoveku koji poseduje i moć da razgovara s duhovima.

Priča započinje u najboljoj tradiciji savremenih kriminalističkih priča kada misteriozna figura sa zlokobnom prasećom maskom ubija ostarelog Miloša Obrenovića. Iako je javnost umirena pričom o prirodnoj smrti srpskog vladara, njegov naslednik knez Mihailo želi da sazna istinu.

Kako bi rasvetlio zločin, osnivač tajne policije Trifun Stojković angažuje svog najboljeg ali i najnezgodnijeg agenta Jevrema Utvića. Ono što u početku deluje kao još jedan dinastijski sukob ubrzo prerasta u priču o mržnji, osveti i roditeljskim gresima, isprepletenu s geopolitičkim interesima velikih sila i delovanjem tajnih društava koja iz senke upravljaju svetom.

Za razliku od klasičnih književnih i stripskih istražitelja, Utvić nije ni naročito moralan ni naročito simpatičan čovek. Njegova sklonost porocima i samodopadljivost često ga dovode i u memljive tamnice, ali upravo te mane čine ga uverljivijim i zanimljivijim od tipičnih junaka istorijske avanture.


Paradoks zemlje u kojoj žene istovremeno i vladaju iz senke i bivaju svedene na objekte požude i nasilja, možda je i najzanimljiviji aspekt ovog stripa

Jevremova sladostrasna priroda dobija zanimljivu ulogu tokom istrage, jer ga tragovi ne navode samo do moćnih muškaraca već i do žena koje iz senke oblikuju budućnost zemlje. Julija, Anka, Natalija, Jelena… Ove supruge, majke, sestre, ljubavnice i družbenice pokreću zupčanike progresa jednako snažno kao i državnici čija se imena danas nalaze u udžbenicima. Upravo preko ovih ženskih likova strip otkriva jednu od ključnih protivrečnosti tadašnjeg društva.

Ovaj paradoks Srbije, zemlje u kojoj žene istovremeno i vladaju iz senke i bivaju svedene na objekte požude i nasilja, možda je i najzanimljiviji aspekt ovog stripa smeštenog u drugu polovinu devetnaestog veka. Ta Srbija nije ni nalik modernim romantičnim iluzijama, već svojevrsno mesto sudara svetova.

Autori priče prikazuju zemlju stešnjenu između, s jedne strane, nepismenih i prosvećenih očeva nacije koji je, svaki na svoj način, pokušavaju da približe Evropi i, s druge, njenih stanovnika koji još muku muče s vampirima i kojima su lovci na veštice i isterivači duhova značajniji od lekara i učitelja, u gradovima i dalje stoluju Turci, dok upravlja činovnički aparat „bečke škole“.

„Još jedni opanci manje“, kaže stripska kneginja Julija Obrenović. „Živele cipele!“

Takva Srbija više podseća na svojevrsni „divlji istok“ nego na uređenu evropsku državu, što od ovog stripa čini svojevrsni vestern u kome sudar racionalnog i iracionalnog čini da natprirodni elementi deluju gotovo prirodno u okviru priče.

Uporedo s detektivskom pričom – koju je adaptirao i zajedno s Milanom Mišićem nacrtao Milan Uvrtačev – prožetom uzbudljivim akcionim scenama i ponekom magijskom borbom protiv vampira, kroz delove koje prate ilustracije Alekse Gajića čitaoci otkrivaju i priču o Jevremovom poreklu. Problem s kojim se Uvrtačev suočio nije bio samo kako što vernije preneti radnju romana, već i kako sačuvati složeni svet koji je Janković gradio na stotinama stranica. Zbog toga se adaptacija povremeno oslanja na tekstualne segmente i ilustracije koje funkcionišu kao svojevrsne prečice kroz obimnu pozadinsku priču. Iako je sve učinjeno prilično vešto, ova iznuđena ekonomičnost delimično kvari ritam priče koja je ionako pretrpana velikim brojem likova i razgranatih tokova radnje.

Iako povremeno trpi zbog potrebe da obimni romaneskni materijal sabije u relativno ograničen broj stranica, strip Vetrovi zla predstavlja jednu od zanimljivijih domaćih stripskih adaptacija poslednjih godina. Spajajući istorijski triler, folklorni horor, političku intrigu i avanturu, autori su uspeli da stvore strip koji istovremeno funkcioniše kao lagana žanrovska zabava i kao upečatljiv pogled na Srbiju u prošlosti kada je, još uvek, pokušavala da pronađe svoje mesto između Istoka i Zapada, modernosti i sujeverja.

Vaše mišljenje nam je važno!

Učestvujte u diskusiji na ovu temu, ili pročitajte šta naši čitaoci misle.

0 komentara
Poslednje izdanje