Mi ovde na Balkanu često smo bili trendseteri. Ratovali smo i započinjali ratove kad niko drugi nije, imali inflaciju kad se to nije smelo, relativizovali istinu i činjenice do krajnjih granica, obesmislili politiku i od nje napravili rijaliti cirkus pre svih.
Sada kada svet gleda, recimo, opštu balkanizaciju Amerike i ne veruje svojim očima, mi sedimo spokojno i pijuckamo kapućino jer smo sve to već videli i prošli i možemo da predviđamo šta će se sledeće dešavati. I to ne na osnovu „nepogrešivog“ ređanja činjenica, kao predsednik Srbije Aleksandar Vučić, već prosto zato što znamo kako proces ide.
Vadi kuburu
Ti slavni dani trendsetinga su, međutim, sada iza nas. Od trendsetera postali smo oni koji u najboljem slučaju samo prate trendove, a još češće ih samo ignorišemo i pravimo se ludi dok prolaze pored nas. Uzmimo na primer aktuelne ratove. Za nas koji smo umeli i da zakuvamo poneki, pomalo je i ponižavajuće da samo gledamo i ne radimo ništa. Prosto ne priliči nama da kažemo: „Ma mi ćemo samo da se sakrijemo ispod kamena i čekamo da prođe.“ Nismo to mi, prirodnije je kad tako nešto vidimo da budemo u fazonu: „Oho-ho, ženo, vadi kuburu!“
Za nas koji smo umeli i da zakuvamo poneki rat, pomalo je ponižavajuće da samo gledamo i ne radimo ništa
Zato su zvanična Hrvatska i Srbija rešile da bar malo dignu tenzije, čisto da nas mine želja, a može fino to da pomogne i pred izbore. Najpre je predsednik Srbije Aleksandar Vučić optužio Hrvatsku, Albaniju i Kosovo da prave vojni savez protiv Srbije, onda mu je hrvatski premijer Andrej Plenković objasnio da nije to baš tako i da ne mora da brine, ali nismo mi naseli na njihovu slatkorečivost, pa smo im pokazali avion sa balističkom raketom, čisto upozorenja radi, na šta su onda Hrvati rekli da će se žaliti NATO, iako srpski predsednik naglašava da nema Srbija nikakve namere da napada bilo koga nego samo da se brani, ali ako krenete, druže, pa možda malo i napadnemo, kad smo već tu.
Predsednik Srbije, inače užasno loš u predviđanjima, sada predviđa da će Srbiju napasti Hrvati, što bi, kako tvrde srpski tabloidi, bilo veliko finale njihovog višegodišnjeg rovarenja i organizovanja obojene revolucije sa ciljem rušenja vlasti u Srbiji. Zna predsednik i kad će i kako da udare, ako se za to, naravno, steknu uslovi, samo neće da nam kaže. Ali čisto da oni znaju da mi znamo. Sve u svemu, tradicionalne godišnje tenzije sa Hrvatima ove godine su malo poranile, obično to bude tamo negde pred leto, ali ove godine imamo već i prolećno izdanje.
Uvek avangarda
Ali dobro, makar smo, eto, koliko-toliko u trendu, da ne kažu posle naši budući naraštaji – vidi ih, kakve su to kukavice bile. Ovako će ostati zabeleženo da smo i mi malo podgrejali neke tenzijice u svetu u trenucima kada su mnogi to radili, pa što da malo i mi ne doprinesemo. Makar i da se iz tih tenzija ništa ne izrodi, lepo je biti u formi, pa ako u nekom trenutku krenemo jedni na druge, niko neće biti iznenađen. Gledali smo se preko nišana godinama, tako da bi konkretna akcija bila jedan sasvim logičan korak. Naravno, nije isključeno da grunemo kad svi ostali prestanu, jer možda sada nismo trendseteri, ali nikad mi nismo bili mejnstrim, uvek avangarda, ali to su već neke nebitne nijanse. Važno je da svet vidi da može da računa na nas u ovim teškim trenucima, jer ko može da situaciju učini još težom ako ne mi?
