Posle četrdeset albuma moglo bi se pomisliti da su Asteriks i Obeliks obišli gotovo svaki kutak Francuske, Evrope i dobar deo sveta, ali u novoj avanturi prvi put otkrivaju Portugaliju.
Tokom više od šest decenija postojanja, stripovi o Asteriksu postali su globalno prepoznatljiva institucija, tako da ne čudi ogroman prvi tiraž Asteriks u Luzitaniji od oko pet miliona primeraka širom sveta, dok ga prodaja u Francuskoj svrstava među najuspešnija izdanja u 2025. godini.
Nakon mučnog sudskog spora između crtača Albera Uderza i njegove ćerke Silvi, serijalu je omogućeno da nastavi da „živi“ i posle smrti autora, što je, prema rečima ćerke originalnog scenariste En Gosini, značilo da je „Asteriks već imao dva života, a mogao bi da ima i treći“.
Autori vešto koriste portugalske motive poput fada, nostalgije, bakalara i keramičkih pločica, namerno ih preuveličavaju, ali se ne podsmevaju, što se uklapa u dugu tradiciju poigravanja sa lokalnim obeležjima
Iako scenarista Žan-Iv Feri i crtač Didije Konrad vode serijal s epizodama različitog kvaliteta, od solidnih do očajnih, dovoljno je ime brenda da svaki novi strip ostvari rekordnu prodaju. Uprkos komercijalnim uspesima, verovatno najlošija epizoda celog „trećeg života“, „Asteriks na trci kroz Italiju“, kao i naredne dve epizode, „Vercingetoriksova kći“ i „Asteriks i Grifon“, koje, iako scenaristički bolje, promašuju čitavu poentu stripa, pokazuju da nešto mora brzo da se menja.
Feriju je, kako je objasnio, bila potrebna pauza, te je umesto njega kao scenarista uskočio Fabris Karo, poznat kao Fabkaro. Već dobro znan po svom iščašenom humoru i savršeno shvatajući duh ovog stripa, u epizodi „Beli iris“ stvara neizmerno duhovitu satiru modernog društva. Nakon ove epizode, u kojoj su se junaci suočili s najvećim izazovom starog rimskog doba u vidu pozitivnih misli i zdrave ishrane, novi scenarista vodi junake na tradicionalno putovanje.
U najboljoj tradiciji klasičnih avantura galski junaci kreću ka antičkoj provinciji Luzitaniji, kako bi pomogli lokalnom trgovcu Očićoravešu da se spase tamnice u koju je dopao zbog zavere rimskog guvernera Profiterusa i domaćeg izdajnika Najtreša.
Za razliku od Ferija, koji je govorio kako mu je za pisanje scenarija potreban rečnik da bi znao koje šale sme, a koje ne sme da upotrebi, prkosni Fabkaro ponovo donosi karakterističan humor serijala. Tu su anahronizmi, igre reči (koje je, u izdanju Čarobne knjige, na srpski jezik vešto „prepevala“ Melita Logo-Milutinović) i „gosti“ iz savremenog doba (ovaj put britanski komičar Riki Džervejs u ulozi zlog centuriona Novogopusa). Autori vešto koriste portugalske motive poput fada, nostalgije, bakalara i keramičkih pločica, namerno ih preuveličavaju, ali se ne podsmevaju, što se uklapa u dugu tradiciju poigravanja sa lokalnim obeležjima. Ipak, prikaz Luzitanije ostaje više dekorativan nego dubinski, pre kao omaž nego kao priča koja će zaista dotaći čitaoce.
Priča svesno izbegava grube nacionalne generalizacije i umesto stereotipa bira lokalnu atmosferu i doživljaj druge kulture. Scenario jeste duhovit, ali blag (oštar samo na mestima gde nikoga ne može da „iseče“), te ne doseže Gošinijevu britkost.
Za razliku od svog prethodnika, novi scenarista piše „u rukavicama“ i balansira između modernih elemenata i klasičnih Asteriksovih konvencija. Avantura je po svojoj strukturi gotovo „korporativni triler“, ali je kraj priče i razrešenje misterioznog slučaja pomalo brzo izvedeno.
Konradov crtež je životan, veran i estetski prijatan, posebno u prikazu pozadina, scena i vizuelnih šala, ali su primetne i suptilne promene u proporcijama lica i izrazu likova kao i približavanje modernijim karikaturalnim stilovima. Iako crtež poštuje nasleđe serijala nije dovoljan da „ponese“ ceo album.
Utisak je da je strip više fokusiran na sopstveni brend nego na produbljivanje priče, zbog čega deluje kao standardan i ne previše originalan komercijalni proizvod sa povremenim padovima u ritmu i dinamici.
Poput Obeliksa, koji u ovoj avanturi najzad dobija više prostora i vraća duh zlatnih godina, i sam serijal sa poslednja dva albuma pokazuje znake blagog kreativnog uzleta, što je neočekivano za ovako dugovečnu franšizu. Možda najjasniji signal da su autori na dobrom putu dolazi od čitalaca na platformi Goodreads, gde je ova epizoda dobila najvišu prosečnu ocenu za jedan Asteriksov album još od 1987. godine.
