Prvog novembra Novi Sad bio je tesan da primi sve građane koji su želeli da prisustvuju komemoraciji za 16 žrtava, nastradalih pod teretom srušene nadstrešnice Železničke stanice. Da im u 11.52 baš tu, blizu stanice koja je do pre godinu dana bila simbol života, žila kucavica grada, odaju poštu sa 16 minuta tišine, da budu tu kad u nebo poleti 16 belih golubova, a nekoliko sati kasnije i 16 lampiona.

Jedan sam od hiljada onih koji su se zbog ogromne gužve na prilazima gradu, u 11.52 zatekli na auto-putu od Beograda do Novog Sada, blizu naplatne rampe, u koloni dugoj bar pet kilometara. Spontano svi su izašli iz kola i odali poštu nastradalima. Neki su to uradili na mestima gde su se zatekli. Da pokažu da nisu zaboravili i još jednom podsete vlast da će odgovorni kad-tad morati da odgovaraju, jer takvi zločini ne zastarevaju. Sve dok ima ko da ih pamti.




A u subotu su pokazali da mnogi to pamte. Mnogi Novosađani su mi rekli da masovnijeg skupa u njihovom gradu nije bilo. Čak ni 5. oktobra, ne 2000, već 1988, u vreme „jogurt“ revolucije, kada su pristalice Slobodana Miloševića uličnim protestima izdejstvovale ostavke tadašnje garniture pokrajinske vlasti. Bio sam prisutan na oba skupa i delim taj utisak.
Mnogi Novosađani su mi rekli da masovnijeg skupa u njihovom gradu nije bilo. Čak ni 5. oktobra, ne 2000, već 1988, u vreme „jogurt“ revolucije
Vlast je, međutim, u svom maniru izbrojala da je u „piku“ u Novom Sadu bilo 39.000 ljudi. Dakle, tri puta manje nego u Sremskoj Mitrovici, 15. februara, kada je Aleksandar Vučić izbrojao da je na njegov skup došlo 120.000 ljudi. A sad najavljuje da će uskoro u Novi Sad dovesti mnogo više svojih pristalica. Očito ne shvata suštinsku razliku, da će morati da ih dovodi, da organizuje autobuse, plaća dnevnice, preti otkazima, a da su u subotu ljudi sami došli, i da je vlast ponovo zaustavila vozove, zbog navodnih dojava o bombama.




Mnogo je jedinica vezano za tragediju koja se desila 1. dana u 11. mesecu, u 11.52. Za sve što je od tada uradila, a još više za ono što radi poslednjih dana, vlast je zaslužila čistu jedinicu. Otuda i zahtevi da jedan čovek, koji za to jeste nadležan, što pre raspiše izbore.
