piše Milivoje Karadžić, master student elektrotehnike u Beogradu
Zašto Aleksandar Vučić nije raspisao izbore ranije? Odgovor je prost. Vučić i SNS nemaju 50 odsto + jedan glas ni u varijanti više kolona, ni u jednoj velikoj koloni sa tzv. Pokretom za narod i državu, niti sa „tradicionalnim partnerima“.
Zašto je raspisao izbore sada? Vučić je bio primoran da raspiše izbore, ali nijesu ga na to primorali studenti i protesti. Primoralo ga je približavanje predsjedničkih izbora početkom proljeća 2027. godine.
Zašto? Zato što Vučić zna da je predsjednička utakmica za njega mnogo opasnija. On više ne može da bude kandidat. Nema dovoljno jakog kandidata kojeg može da pošalje umjesto sebe, a na predsjedničkim izborima nema prostora za izbornu matematiku. Tamo je račun jednostavan: svejedno da li u prvom ili drugom krugu, treba mu 50 odsto plus jedan glas.
A to on i SNS nemaju. Zato Vučić mora da riješi pitanje vlasti prije predsjedničkih izbora. Mora da obezbijedi parlamentarnu većinu i da politički centar moći prebaci tamo gdje može da ga kontroliše.
Političko-aritmetičke računske operacije
Ali tu dolazimo do ključnog pitanja.
Ako nema 50 odsto plus jedan glas, kako planira da pobijedi na parlamentarnim izborima? Odgovor je jednostavan. Ne treba mu 50 odsto glasova da bi „namakao“ 126 poslanika.
Kako dobiti 126 mandata bez 50 odsto glasova? Tu uskače D’Ontov sistem. Vučiću ne trebaju glasovi opozicionih birača. Dovoljno mu je da ti glasovi ne proizvedu opozicione mandate.
Vučić je svoj rezultat već doveo blizu mogućeg maksimuma. Ali ni taj maksimum nije dovoljan — i on je toga svjestan. Inače bi izbore odavno raspisao. Ako je plafon SNS-a 40 i nešto odsto, ostatak do 126 poslanika ne traži se samo među biračima. Traži se u izbornoj matematici
Šta to znači? Ako neka opoziciona lista dobije 2,8 ili 2,9 odsto, ti glasovi nijesu otišli Vučiću. Ali nijesu proizveli ni jednog opozicionog poslanika.
I upravo tu počinje prava matematika. Ako SNS dobije, recimo, 42 ili 43 odsto glasova, a Studentska lista oko 40 odsto, dok jedna opoziciona lista sa 2,9 odsto ostane ispod cenzusa, tih 2,9 odsto predstavlja približno sedam poslaničkih mandata.
Po D’Ontovom sistemu, u takvom odnosu snaga SNS bi uzeo približno četiri, a Studentska lista tri mandata. Dakle, opozicionih 2,9 odsto glasova nije otišlo Vučiću, ali dio mandata koje bi ti glasovi proizveli da je lista prešla cenzus — jeste.
Ako bi više lista ostalo ispod cenzusa, broj propalih glasova bio bi veći, a samim tim i broj mandata koji bi završio kod najjačih lista. Uz pomoć SPS-a i koalicije Nestorović–Vulin, Vučić tako može doći do 126 mandata.
Što više glasova propadne, to njegov procenat više vrijedi. Zato mu nije dovoljno samo da maksimalizuje svoj rezultat. Treba mu i da njegovi protivnici loše rasporede svoje glasove.
Šta je do sad učinjeno
Šta je Vučić već obezbijedio? Prije raspisivanja izbora Vučić je uradio ono što je morao. Prebrojao je svoje birače i izvukao maksimum iz partijske infrastrukture. Aktivirao je lokalne odbore, javni sektor, medije, mrežu sigurnih glasova i sve mehanizme, legalne i nelegalne, koje vlast godinama koristi da svoju bazu drži pod kontrolom. Spremio se za maksimalnu mobilizaciju svega čime raspolaže. Naravno, dovođenje birača biće veće nego ikada.
Drugim riječima, svoj rezultat je doveo blizu mogućeg maksimuma. Ali ni taj maksimum nije dovoljan — i on je toga svjestan. Inače bi izbore odavno raspisao. Ako je plafon SNS-a 40 i nešto odsto, ostatak do 126 ne traži se samo među biračima. Traži se u izbornoj matematici.
Čemu se Vučić nada — na šta se kladi? Najviše mu odgovara podijeljena opozicija. Studentska lista na jednoj strani. Ostale opozicione kolone na drugoj: evropska, narodnjačka, autentična desnica.
Vučić ne mora da ih pobijedi sve. Dovoljno je da jedna ili dvije ostanu ispod cenzusa.Ti glasovi jesu politički protiv njega, ali su u parlamentarnom smislu bezvrijedni. Njegov idealni scenario je jednostavan. SNS završi kao najjača lista. Studentska lista ostane druga. Jedna ili dvije opozicione liste ne pređu cenzus. Tada se SNS kroz D’Ontovu raspodjelu približava polovini mandata mnogo više nego polovini glasova. To je ono što mu treba.
Ostatak se traži poslije izbora. Ako SNS dođe blizu 126, Vučić ne mora sve da osvoji sam. Ostatak većine može da sastavi. Uz, naravno, SPS Ivice Dačića. Računa na manjinske stranke. Računa na koaliciju Nestorovića i Vulina. Računa i na poslanike sa lista koje formalno nijesu njegove, ali bi poslije izbora mogle da mu budu dostupne.
Ne mora ni cijela lista da mu priđe. Dovoljno je nekoliko poslanika.
Vlastima najviše odgovara podijeljena opozicija. Studentska lista na jednoj strani. Ostale opozicione kolone na drugoj: evropska, narodnjačka, autentična desnica. Vučić ne mora da ih pobijedi sve. Dovoljno je da jedna ili dvije ostanu ispod cenzusa.Ti glasovi jesu politički protiv njega, ali su u parlamentarnom smislu bezvrijedni
Kako mu pokvariti plan? Ne mislim ovdje na tehnički dio. Naravno da treba odbraniti svaki glas. Naravno da treba povećati izlaznost. Naravno da treba voditi dobru kampanju. To se podrazumijeva. Ovdje je važniji taktički dio.
Mi – Snaga naroda se cijepa. Dio pokreta ne želi aranžman sa Vulinom. Ako se taj pokret ozbiljno raspadne, Vučić gubi dvostruko. Slabi mu potencijalni postizborni rezervoar, a dio tih glasova može da ode prema opoziciji ili Studentskoj listi. Ako lista koja je realno bliska vlasti, a to je ova, zbog toga ostane ispod cenzusa, matematika se okreće. Tada više ne propadaju samo opozicioni glasovi. Propadaju i glasovi koji su Vučiću mogli donijeti dodatne mandate.
Najveći poklon Vučiću bio bi da opozicija izađe u više kolona i da jedna ili dvije završe ispod cenzusa. Najveći problem za njega bio bi suprotan scenario — da se jedna opoziciona lista povuče i podrži Studentsku listu. Ako bi se povukla lista sa najmanjim izgledima za ozbiljan rezultat, dobile bi se dvije stvari.
Prvo, Studentska lista bi se pojačala u direktnoj trci sa SNS-om za prvo mjesto. Drugo, smanjila bi se gužva na opozicionoj strani i povećala šansa da preostale liste pređu cenzus. To je suština.
Vučić želi što više glasova protiv sebe van raspodjele mandata. Njegovi protivnici moraju da urade suprotno. Moraju da broj bačenih glasova svedu na minimum. I moraju da urade još jednu stvar. Da Studentska lista završi ispred SNS-a. Makar za jedan glas.
Jer Vučić 25. oktobra ne ide po većinu Srbije. Ide po većinu u Skupštini.
