Za Radar iz Banjaluke
Oči koje su sve gledale ovo još nisu: predsjednik Srpske demokratske stranke Branko Blanuša je na posljednjoj sjednici Predsjedništva ove stranke predložio da se SDS „stopi“ sa Pokretom Sigurna Srpska Draška Stanivukovića i da upravo Stanivuković bude kandidat opozicije na oktobarskim izborima, a onda je na Glavnom odboru, koji je održan istog dana, taj prijedlog „progutao“, pa ponovo potvrdio sebe kao kandidata.
Blanuša je na sjednici Predsjedništva imao gotovo apsolutnu većinu, ali su njegove podmornice potopljenje na Glavnom odboru. Predsjedništvo SDS-a je za saradnju sa Stanivukovićem, jer su kod Stanivukovića pare koje SDS-u hronično nedostaju, dok većina Glavnog odbora smatra da bi stapanje dveju stranaka neminovno dovelo do gašenja SDS-a. Stanivuković bi vremenom preuzeo SDS, samim tim i njegovu bazu koja je i dalje prilična iako se iz izbora u izbore topi kao maslac u vreloj tavi. Blanuša je do podne na svojoj strani, a po podne na Stanivukovićevoj i sve ćešće mu dan počinje kada podne uveliko prođe.
Ludi, zbunjeni i malo normalnih
Zaključci Glavnog odbora SDS-a pre nekoliko mjeseci bili su jasni: Branko Blanuša će biti kandidat opozicije za predsjednika Republike Srpske. Sve ostalo valja definisati u razgovoru sa ostalim opozicionim strankama, prije svega kandidata za srpskog člana Predsjedništva BiH, a potom i eventualni zajednički nastup u kampanji. Ipak, stvari se mijenjaju iz dana u dan, a ponekad i iz sata u sat. Iako je Glavni odbor SDS-a odbacio Blanušin prijedlog, Stanivuković je zahvalio Predsjedništvu ove stranke na „kandidaturnoj nominaciji“. Ludih ima mnogo, zbunjenih još više, jedino se normalni ni svijećom ne mogu pronaći.
Predsednik SDS-a Branko Blanuša je na poslednjoj sednici Predsedništva ove stranke predložio da se ona „stopi“ sa Pokretom Sigurna Srpska Draška Stanivukovića i da upravo Stanivuković bude kandidat opozicije na oktobarskim izborima
Stanivuković vidi sebe kao kandidata za predsjednika Republike Srpske, tako ga vidi i dio SDS-a sa Blanušom na čelu, tako ga vidi i Narodni front Jelene Trivić. Protiv njegove kandidature je dio SDS-a koji predvode gradonačelnici Bijeljine i Teslića Ljubiša Petrović i Milan Miličević, Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića i novoosnovana Partija demokratskog progresa Republike Srpske koju je osnovao Stanivukovićev tetak Igor Crnadak nakon što je napustio PDP koji je mladi gradonačelnik Banje Luke pretopio u Pokret Sigurna Srpska. Biće to rat do posljednjeg glasa koji treba da bude okončan u narednim danima.
Blanuša ima dvije opcije: ili da prihvati kandidaturu sopstvene stranke ili da promijeni strukturu Glavnog odbora. Izgubio je šta god da izabere, jer je toliko puta pogazio ono što je rekao da više ni sam ne zna šta zapravo misli, a još manje to znaju glasači najveće opozicione stranke u Srpkoj. Desant na SDS je zapravo posljednja tačka akcije promovisanja redova Stanivukovića u kandidata opozicije za predsjednika Srpske. Nema nikakve sumnje da Draško od te kandidature ne odustaje, nema nikakve sumnje da će Blanuša učiniti sve da tu kandidaturu Stanivukoviću i obezbijedi i jedino je pitanje postoji li kamen o koje će se ove dvije liderske noge spotaknuti u finišu kandidatske trke.
Blanuša nije kriv što je predstavljen kao kandidat za predsjednika Republike Srpske na prijevremenim izborima, nije kriv što na tim izborima zamalo nije pobijedio, nije kriv što su ga nakon toga birali za predsjednika stranke. Prvo se desilo slučajno, drugo dvoje se iz te slučajnosti – izlilo. Slučajni uspjeh – a njegov rezultat na prijevremenim izborima više je slučajan nego što je proizvod sjajnog opozicionog rada na terenu – na Blanušinu je vatru dolio malo više benzina nego što je možda trebalo, a lomača koja je nakon toga buknula zapravo ima snagu vatre na kojoj se peče svinjski vrat.
Poruke Andreja Vučića
Nijedan predsjednik SDS-a u posljednje dvije decenije nije uspio da riješi problem koji ima u mračnim dubinama po kojima se kreću dvostruki agenti i zlonamjerni špekulanti. Niko nije uspio da se izbori sa onima koji po stranci rovare tiho i uporno, kao termiti u drvenoj gredi, i zato je SDS danas tu gdje jeste: sveden na istorijski minimum, poražen, pomalo i ponižen, zagledan u svoju prošlost od koje ne može da živi. Ako poneku bitku i dobije, biće to zato što su mnogima dodijali oni protiv kojih se SDS dvadeset godina bezuspješno bori, a ne zato što je stranka stala na noge.
Vučiću je očigledno stalo da Stanivuković bude kandidat i da preko njega nakon izbora uđe u Republiku Srpsku sa svojim prljavim igračima
Nebojša Vukanović
Ono što je prije pola godine bilo daleko odjednom je prišlo isuviše blizu: Stanivuković je napao dvije mete – SDS i kandidaturu za predsjednika Srpske. Bez prvog teško može da osvoji drugo, bez drugog teško može da dobije prvo. Njegove namjere su jasne: dobiti željenu kandidaturu po svaku cijenu, a gotovo je sigurno da ne postoji cijena koju nije spreman da plati da bi dobio ono što želi. U tome mu nesebično pomaže „istočno krilo“ SDS-a koje poleće iz gnijezda Darka Babalja i čija jajašca grije načelnik Istočne Ilidže Marinko Božović. Stanivuković računa da će oni imati dovoljno snage da pokore SDS i da ga „privole“ njegovom carstvu.
Udari na SDS su žestoki i dolaze sa svih strana. Vektori tih udara sabiraju se u jednoj vršnoj tački koja ishodište ima u Beogradu. Jelena Trivić otvoreno podržava Vučićev režim, Stanivuković ima dobre odnose sa Milošem Vučevićem, dok je istočna struja Srpske demokratske stranke u odličnim odnosima sa obavještajno-bezbjednosnim strukturama Srbije. U Republici Srpskoj, sa druge strane, nikome ne pada na pamet da digne glas protiv Vučića. Bivši predsjednik SDS-a Milan Miličević prije dvije godine skromno je podržao studentske proteste, ubrzo nakon toga je priveden i bukvalno natjeran da digne ruke od čela stranke.
Jedini koji smije da udari na Vučića i da ukaže na njegove akcije u Republici Srpskoj jeste lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović. On tvrdi da je Blanušu uoči sjednice Predsjedništva SDS-a zvao Andrej Vučić i da je tražio od njega da se povuče u korist Draška Stanivukovića. U toj koverti je, kaže Vukanović, bilo još jedno naređenje: Darko Babalj treba da bude kandidat SDS-a za srpskog člana Predsjedništva BiH.
Udari na SDS su žestoki i dolaze sa svih strana. Vektori tih udara sabiraju se u jednoj tački koja ishodište ima u Beogradu. Jelena Trivić otvoreno podržava Vučićev režim, Stanivuković ima dobre odnose sa Milošem Vučevićem, dok deo partije dobro sarađuje sa obaveštajno-bezbednosnim strukturama Srbije
„Narod ne treba da pada u apatiju, jer je dobro što se ovo dogodilo sada, a ne za par mjeseci. Tada ne bismo mogli da reagujemo. Imamo spremne poteze za svaki razvoj situacije. Nevjerovatni su udari iz Beograda na opoziciju i na onu „zdravu“ struju unutar SDS-a. Vučiću je očigledno stalo da Stanivuković bude kandidat i da preko njega nakon izbora uđe u Republiku Srpsku sa svojim prljavim igračima“, kazao je Vukanović.
Jedan od Vučićevih oficira za vezu u Srpskoj je i Adam Šukalo, jedini političar koji je bio poslanik i u Narodnoj skupštini Republike Srpske i u Narodnoj skupštini Srbije. Šukalo je prije 12 godina bio dio čuvene afere „dva papka“, jedne od najpoznatijih političkih epizoda u istoriji Republike Srpske, a u parlament je svojevremeno ušao sa kompenzacione liste osvojivši svega 260 glasova. On se u proteklih nekoliko mjeseci sastajao sa vodećim ljudima opozicije u Republici Srpskoj, ali detalji njihovih sastanaka i razgovora nikada nisu objavljeni.
„Adam Šukalo je poklisar Banjice. On lobira za Draška Stanivukovića kao kandidata za predsjednika Republike Srpske i donosi instrukcije za dalje ponašanje i korake Jelene Trivić i PSS-a koji su osmišljeni i nastali u Beogradu s ciljem da se unese razdor i nemir u opoziciju. Zbog toga se ne treba čuditi što Draško Stanivuković i Jelena Trivić miniraju SDS i Branka Blanušu. Vučić koristi pojedine opozicione političare kako bi držao Milorada Dodika pod kontrolom i kako bi osigurao da politička scena u Republici Srpskoj ostane zavisna od Beograda“, tvrdi Vukanović.
Adam Šukalo, jedini političar koji je bio poslanik i u Skupštini Republike Srpske i u parlamentu Srbije je poklisar Banjice. On lobira za Stanivukovića kao kandidata za predsednika RS i donosi instrukcije za dalje ponašanje i korake Jelene Trivić
Vučićevi igrači odavno su na „tržištu“ Republike Srpske: Jelena Trivan je generalni direktor Mtela, dok Zvonko Veselinović širom Krajine kopa i izvozi rudu. Ukoliko Stanivuković dobije oktobarske izbore, a zadnje dvije bitke protiv Dodikovog SNSD-a uvjerljivo je dobio, u Banja Luku bi mogli da dođu i ostali Vučićevi gerilci spram kojih bi Trivan i Veselinović izgledali kao jeftini aforizam. Među onima koji bi mogli da pređu Drinu je i funkcioner SNS-a Vladimir Mandić koji se povezuje sa unosnim poslom nabavke javne rasvjete u Banjoj Luci.
Banjalučka Gradska uprava namjerava da izgradi javnu rasvjetu po ESCO modelu i cijeli posao je vrijedan 35 miliona KM (17,5 miliona evra). Na međunarodni tender za taj posao prijavile su se banjalučke firme ABC Solutions i Elektropromet, koje ne ispunjavaju tenderske uslove zato što se traži da u posljednje tri godine imaju prihode veće od 60 miliona maraka (30 miliona evra). Te uslove ispunjava samo zagrebačka firma Končar, a sve češće se priča kako je u ovaj posao „uveden“ upravo Vladimir Mandić.
Poklon za Dodika
Čini se da je Beogradu više stalo do Stanivukovićeve kandidature nego samom Stanivukoviću. Lako se može desiti da opozicija u oktobar uđe sa dvije kolone: u jednoj bi bili Blanuša i Stanivuković, u drugoj Ljubiša Petrović i Milan Miličević. Ako profesor popusti studentu, počeće finalna bitka u SDS-u, a takav razvoj situacije odgovaraće samo i jedino Miloradu Dodiku. Stanivuković već uveliko nosi na reveru značku sa Dodikovim likom, priče o njegovoj „simbiozi“ sa SNSD-om su odavno potvrđene i bivšem predsjedniku Republike Srpske bolji poklon ne treba.
Ako je Dodik u proteklih petnaest godina spalio opoziciju, onda bi Stanivuković lako mogao da prospe njen pepeo po kojem će gaziti surove naprednjačke noge kojima nikada nije dosta gaženja. Srpska demokratska stranka mora da izađe iz lavirinta u kojem luta dvadeset godina, ali ne tako što će pratiti Stanivukovićevu licemjernu nit i otrovne naprednjačke mrvice. To je nit koja se lako pretvara u svilen gajtan, to su mrve koje nikoga ne mogu da zasite.
