DSC 0657 scaled 1
Foto: Pozorište Bora Stanković Vranje
Pozorište

Ženska iskustva

Izdanje 4
1

Dok je „Staklena menažerija“ u Madlenijanumu opterećena psihologizacijom, predstava „Ništa nećemo zaboraviti“ pozorišta iz Vranja raskrinkava mehanizme i ciljeve torture na Golom otoku

Početak ovog meseca u pozorišnom životu prestonice obeležile su jedna premijera u zemunskom Madlenijanumu i jedno gostovanje u Narodnom pozorištu.

Proslavljeni komad Tenesija Vilijamsa, tačno na osamdesetogodišnjicu svoje premijere u Čikagu, stigao je i na malu scenu Opere i pozorišta Madlenijanum u Zemunu, a u režiji Ivane Vujić. Staklena menažerija je prvi veliki uspeh Tenesija Vilijamsa, tekst s izrazitim autobiografskim elementima i prvi od takozvanih memory play komada. Pored toga što je imao nekoliko filmskih adaptacija (sve su ocenjene kao neuspešne), komad se i danas redovno s velikim uspehom postavlja širom sveta.

Iz perspektive današnjeg gledaoca sam komad deluje pomalo preopterećen pojednostavljenom psihologizacijom te ne mnogo suptilnom simbolikom, ali snolika atmosfera obojena finom, fatalističkom melanholijom i dalje zavodi. Poput mnogih američkih komada iz tog perioda, dosta prostora ostavljeno je za glumačke bravure, za prave numere ekspresivnog prikaza emocionalnih stanja junaka, koje danas deluju, ako se primene bez odmaka, prilično staromodno. Upravo za takav pristup odlučila se rediteljka komada u Madlenijanumu, prateći dosledno zaplet, svodeći svoje intervencije na mizanscen ili podizanje tonusa glumačke igre na video koji se povremeno „vrti“. Scenografija (Ivana Vujić) je svedena do toga da izgleda improvizovana u poslednjem trenutku, video je dobro izabran ali je prisutan toliko dugo da se njegov efekat gotovo gubi, a završetak uz numeru iz mjuzikla Kosa ostaje prilično nejasan i gotovo parodičan. Jedan od problema predstave je i neujednačenost glumačke igre (Borjanka Ljumović, Tamara Aleksić, Ognjen Malušić, Nikola Rakočević), te se tek povremeno stvori jedinstvo i saglasje na sceni. Najbolje se u svemu snašla Tamara Aleksić koja je pronašla pravu meru kako da komplikovani lik Lore donese bez patetike, uz rafinirane znake o bogatstvu unutrašnjeg života ove povučene devojke.

Staklena menadzerija foto Zoran Skrbic
Foto: Zoran Škrbić

Jedan od problema Staklene menažerije je i neujednačenost glumačke igre, te se tek povremeno stvori jedinstvo i saglasje na sceni

Gostovanje vranjske predstave Ništa nećemo zaboraviti u Narodnom pozorištu je s druge strane svakako jedan od događaja sezone. Ova odlična, zahtevna i ambiciozna predstava bavi se na temeljan način jednom od najmračnijih epizoda iz jugoslovenske prošlosti – golootočkom golgotom. Nastala na osnovu priča Vranjanke Vere Cenić, koja je s devetnaest godina završila u ovom užasnom kazamatu, predstava prati u svom prvom, dužem delu (sama predstava traje gotovo tri i po sata) sam proces prolaska kroz jedan razrađen sistem kažnjavanja stvoren kako bi se ljudska jedinka slomila i konačno pokorila određenoj ideologiji. Drugi deo predstave smešta Goli otok u širi kontekst istorije ovih prostora, raskrinkava mehanizme i ciljeve torture i najzad daje jasan i čvrsto utemeljen stav da zaborav zločina uvek dovodi do njegovog ponavljanja.

DSC 0661 scaled 1
Foto: Pozorište Bora Stanković Vranje

Nastala na osnovu priča Vranjanke Vere Cenić, koja je s devetnaest godina završila u kazamatu, predstava Ništa nećemo zaboraviti prati proces prolaska kroz jedan razrađen sistem kažnjavanja

Dramatizacija Tijane Grumić je vešta i precizna, pronađen je pravi balans između didaskalija i dijaloga, visoke stilizacije, verbatima i predstave predavanja. Režija Juga Đorđevića je efikasna i znakovno jasna, dinamična i prepuna originalnih, maštovitih i elegantno izvedenih rešenja. Scenografija (Andreja Rondović) i kostimografija (Velimirka Damjanović) svojom preciznošću u potpunosti prate ambicije postavke, dok odličan ansambl (Radmila Đorđević, Žetica Dejanović, Milena Stošić, Jelena Filipović, Anica Petrović, Anđela Vlajković, Bojan Jovanović, Marko Petričević, Marko Nikolić, Nikola Stojanović) s lakoćom i velikim entuzijazmom ostvaruje potpuno saglasje u svojoj igri. Još jedna vrednost ove predstave svakako je i zaokružen ženski pogled, to jest jedno potpuno žensko iskustvo istorijskih događaja koje gotovo nikad nemamo prilike da vidimo na domaćim scenama. Nadajmo se da ovo neće biti jedino gostovanje ove odlične predstave u Beogradu.

Vaše mišljenje nam je važno!

Učestvujte u diskusiji na ovu temu, ili pročitajte šta naši čitaoci misle.

1 komentar
Poslednje izdanje
Aleksandar Vučić
| Ekonomija | 56

David Koperfild sa Andrićevog venca

Uz realni rast od samo dva i po odsto, vlast u Srbiji uspela je prošle godine da bruto domaći proizvod Srbije poveća sa 60,4 na 69,5 milijardi evra ili za više od 15 procenata. I tu neće stati, jer su i predsednik Srbije Aleksandar Vučić i ministar finansija Siniša Mali najavili da će već 2027. […]

Veštačka inteligencija AI
| Kultura | 13

Čovečanstvo ulazi u novo doba

Revolucija artificijelne inteligencije se ubrzava i ona postaje jedna od najvećih prekretnica u istoriji. Revolucije koje su temeljno izmijenile čovječanstvo bile su do sada Gutenbergov izum štamparije; Edisonova sijalica i Teslina naizmjenična struja, i Turingova mašina (kompjuter) i „Turingov test“ (ispitivanje da li mašina može simulirati ljudsku inteligenciju). To su revolucije koje su promijenile paradigmu […]

Društvene mreže
| Mišljenja | 1

Doomscrolling – kada ekran nema kraj

Aktivnost bez jasnog vremenskog trajanja, polupasivno gledanje u ekran dok na njemu nižemo stranice i stranice sadržaja, iako oduvek prisutna, doživela je svoju mutaciju u zloćudniju formu tokom COVID pandemije. Tako je dumskroling bio izazvan besomučnom potragom za pouzdanim i preciznim informacijama o virusu, broju slučajeva, simptomima, lečenju, vakcinaciji… A sa beskonačno mnogo izvora vesti […]

glasanje, izbori, izborna mesta, izbori 2023
| Mišljenja | 44

I dalje ćute vlasnici „pristojnih potpisa“

Po mišljenju mnogih, upravo je „2.000 pristojnih“ svojim imenima podržalo sve ono iza čega pošten čovek javno ne sme stati: ponižene i privatizovane institucije, višegodišnji medijski mrak, javno satanizovanje novinara i političkih neistomišljenika, progon uzbunjivača, kriminal u sprezi sa strukturama vlasti, skrivanje ubica iz kosovskog kafića „Panda“, zatvaranje sremskih obdaništa za decu opozicionara, nezakonito rušenje […]