profimedia 0852619785 scaled
Foto: APPLE TV+ / Planet / Profimedia

Zašto je serija Kriminalni dosije pristojno gledana i kritičarski hvaljena? Valjda zato što živimo u svetu manjka radnje i viška konteksta. Lako je objasniti zašto uposlenici velikih angloameričkih štampanih i digitalnih medija podržavaju društveno svestan proizvod koji im ide „niz dlaku“, ne ulazeći previše u razmišljanje da li je njegova osnovna žanrovska funkcija ispunjena

Beznadežno siromaštvo i zarobljenost u zadatim društvenim okvirima, zadrti policajci povezani sa ultradesničarskim organizacijama, porodično nasilje epidemijskih razmera, sistem koji funkcioniše po potrebi (a ako niste deo potrebe, ko vas j…), policajke koje se isturaju u prvi plan na konferencijama za štampu u svrhu marketinškog ukrasa, opšti osećaj nepravde koja se ne da pobediti… Ne radi se o državi na koju ste možda pomislili već o Velikoj Britaniji kakva je prikazana u seriji Criminal Record (Kriminalni dosije, Epl TV+, autor Pol Ratmen). Ili barem o Hekni Daunsu, odeljku istočnog Londona i bliskom rođaku iz „Mućki“ nam znanog Pekama, sa uličnim prodavcima svega nepotrebnog i mnogo toga nedozvoljenog ili soliterima arhitektonski nalik onim u novobeogradskim blokovima. Ne i po ljudskom sadržaju. Kod nas su u stambenim tornjevima naseljeni i živeli vrata do vrata akademici i polupismenici, dok se u Londonu znao red i kome je po genetskom kodu zapisano gde ima biti.

Radnja započinje ženskom osobom s nebritanskim naglaskom koja noću, sa telefonske govornice zove policiju, u paničnom nagonu da prekine svoje muke. Muškarac s kojim živi, ili je na neki drugi način redovno u njegovom društvu, preti joj da će je izbosti nožem. Najavu potkrepljuje činjenicom da je već jednom okončao ljudski život, takođe ženski, te da za taj zločin već više od decenije u zatvoru kopni nevino optuženi i osuđeni paćenik, kako ga nasilnik sa privilegovane visine karakteriše. Jedini konkretni podaci koje je žena izgovorila odnose se na dužinu kazne i kazneno-popravnu ustanovu u kojoj biva izdržavana, zbog čega incident stiže do radnog stola ne preterano relevantne narednice Lenker (Kuš Džambo) u cilju površne birokratske obrade, praćene arhiviranjem. Naša junakinja, pak, počinje da samoinicijativno kopa po slučaju čime stupamo na teritoriju očekivanih, i zato krajnje napornih, dramskih pravaca. Viši policijski inspektor Hegarti (Piter Kapaldi), odgovoran za slaganje poludokaza na dovoljno uverljivu gomilu, kao i iznudu priznanja metodama „stare škole“, nam je svakako sumnjiv, dok upravlja obližnjom policijskom stanicom autoritetom belog sredovečnog muškarca pred zasluženom penzijom.

Suštinski jednostavna krimi priča subverzivnost crpi iz na početku teksta opisanog okruženja i konteksta. Verovatno svesni žanrovskog tega koji su sami sebi natakli na vrat, autori zatim komplikuju scenario, gradeći mrežu likova od kojih nijedan ne može biti ubica (ili može svaki, ali iz kog razloga?), što na koncu dovodi do variranja zanimljivosti u zavisnosti od nasumičnog potencijala učesnika dijaloške scene. Ima tu dobrih razgovora na goruće teme, uglavnom oko pitanja rase (Lenker, crna policajka, živi sa intelektualnim belim psihijatrom; bela joj je i majka, što je usputna misterija koja ne biva razjašnjena). Scenaristi ih prepoznaju a format ih pušta da „dišu“, što vodi do samosvrhovitih, nekolikominutnih diskusija.

profimedia 0852619791
Foto: APPLE TV+ / Planet / Profimedia

Triler za to vreme stagnira, čemu je simptomatično da u svakoj od prve tri epizode Lenker ima akcionu scenu – svakako realističnu, vrhunski koreografisanu i posvećeno igranu. Pokazatelj je to, naravno, veštački izazivanog uzbuđenja. Kada dodamo i da se epizoda koja lagano najavljuje rasplet završava montažnom sekvencom glavnih likova (uvek uznemirujuć znak da je dramaturgija na stranputici) rešenje misterije zapravo ne predstavlja iznenađenje. A radi se o jednom od najgorih primera fenomena poluzvanično nazvanog „diabolus ex nihilo“ („đavo niotkuda“) koji smo mogli videti u poslednje vreme.

Zašto je, onda, serija pristojno gledana od strane publike i kritičarski hvaljena? Valjda zato što živimo u svetu manjka radnje i viška konteksta. Lako je objasniti zašto uposlenici velikih angloameričkih štampanih i digitalnih medija podržavaju društveno svestan proizvod koji im, uz malo usputnog i verovatno nedovoljno primećenog ševrdanja, ide „niz dlaku“, ne ulazeći previše, ili nimalo, u razmišljanje da li je njegova osnovna žanrovska funkcija ispunjena. Narod se, zatim, deli na liberale koji kliču i desničare koji škrguću zubima, i koji su ovaj put u pravu (a škrgutali bi i da priča trilerski „fercera“, i tada bi bili u krivu).

Viši policijski inspektor Hegarti odgovoran za slaganje poludokaza na dovoljno uverljivu gomilu, kao i iznudu priznanja metodama „stare škole“, nam je svakako sumnjiv, dok upravlja obližnjom policijskom stanicom autoritetom belog sredovečnog muškarca pred zasluženom penzijom

Dotakli su, posredno, taj rovovski rat i scenaristi, baveći se konkretnim uvidima jednog od iskusnih, fašistoidnih policajaca, izrečenih u formi usputne ulične lekcije za narednicu Lenker: „Ti misliš da je svet kao Benetonova reklama. Dušice, svet je ratna zona. Idi malo po blokovima i probaj da nađeš bandu u kojoj ima više od jedne rase. Znaš zašto je nećeš naći? Jer se svi jebeno mrze. Beli mrze crne, crni mrze Turke, Turci mrze Pakistance. Tako da nemoj da mi dolaziš ovde, da pretiš i objašnjavaš mi kako stoje stvari. Ja nisam problem nego rešenje. A ti? Ti si samo policajac za izlog. Sad odjebi!“. Valja samo dodati, izašao je odavno dotični stepen netrpeljivosti iz blokova.

Vaše mišljenje nam je važno!

Učestvujte u diskusiji na ovu temu, ili pročitajte šta naši čitaoci misle.

0 komentara
Poslednje izdanje
Aleksandar Vučić
| Ekonomija | 56

David Koperfild sa Andrićevog venca

Uz realni rast od samo dva i po odsto, vlast u Srbiji uspela je prošle godine da bruto domaći proizvod Srbije poveća sa 60,4 na 69,5 milijardi evra ili za više od 15 procenata. I tu neće stati, jer su i predsednik Srbije Aleksandar Vučić i ministar finansija Siniša Mali najavili da će već 2027. […]

Veštačka inteligencija AI
| Kultura | 13

Čovečanstvo ulazi u novo doba

Revolucija artificijelne inteligencije se ubrzava i ona postaje jedna od najvećih prekretnica u istoriji. Revolucije koje su temeljno izmijenile čovječanstvo bile su do sada Gutenbergov izum štamparije; Edisonova sijalica i Teslina naizmjenična struja, i Turingova mašina (kompjuter) i „Turingov test“ (ispitivanje da li mašina može simulirati ljudsku inteligenciju). To su revolucije koje su promijenile paradigmu […]

Društvene mreže
| Mišljenja | 1

Doomscrolling – kada ekran nema kraj

Aktivnost bez jasnog vremenskog trajanja, polupasivno gledanje u ekran dok na njemu nižemo stranice i stranice sadržaja, iako oduvek prisutna, doživela je svoju mutaciju u zloćudniju formu tokom COVID pandemije. Tako je dumskroling bio izazvan besomučnom potragom za pouzdanim i preciznim informacijama o virusu, broju slučajeva, simptomima, lečenju, vakcinaciji… A sa beskonačno mnogo izvora vesti […]

glasanje, izbori, izborna mesta, izbori 2023
| Mišljenja | 44

I dalje ćute vlasnici „pristojnih potpisa“

Po mišljenju mnogih, upravo je „2.000 pristojnih“ svojim imenima podržalo sve ono iza čega pošten čovek javno ne sme stati: ponižene i privatizovane institucije, višegodišnji medijski mrak, javno satanizovanje novinara i političkih neistomišljenika, progon uzbunjivača, kriminal u sprezi sa strukturama vlasti, skrivanje ubica iz kosovskog kafića „Panda“, zatvaranje sremskih obdaništa za decu opozicionara, nezakonito rušenje […]