13265207
Ja tebi, ti meni: Vladimir Putin i Donald Tramp Foto: EPA/SERGEY BOBYLEV/SPUTNIK/KREMLIN POOL
Šta su doneli pregovori Rusije, Ukrajine i SAD u Abu Dabiju

Na rubu pameti

Izdanje 140
0

Glavni zaključak razgovora nije izostanak dogovora, već činjenica da se fokus sa Ukrajine prebacio na bezbednosnu arhitekturu Evrope. To podrazumeva da se NATO povuče na granice iz 1997. godine

Prvi trilateralni pregovori Rusije, Ukrajine i Sjedinjenih Država posle devet meseci pauze, održani 10. i 11. novembra u Abu Dabiju, završeni su onako kako se i očekivalo, bez prekida vatre i bez ikakvog pomaka po teritorijalnom pitanju. Jedini konkretan rezultat je načelni dogovor o razmeni ratnih zarobljenika, koju je Trampov zet Džared Kušner ocenio kao najobimniju u ovom ratu, a čija se realizacija tek priprema. Putin je uz to predložio humanitarnu misiju u Konstantinovki, gradu koji se nalazi pod ruskom opsadom, iako je početkom jula tvrdio da ga ruska armija u potpunosti kontroliše. Ipak, glavni zaključak ove runde nije izostanak dogovora, već činjenica da se fokus sa Ukrajine prebacio na bezbednosnu arhitekturu Evrope, temu na kojoj je Kremlj insistirao i pre invazije, a koju je sada na dnevni red uvrstio sam Vašington. O dometima susreta govori i to što su pregovori drugog dana trajali svega sat i po, što ih čini najkraćom rundom u 2026. godini. Kušner priznaje da je teritorijalno pitanje glavni kamen spoticanja, te da među zaraćenim stranama nema poverenja, dok Stiv Vitkof uprkos tome govori o napretku, jer je sama obnova trilateralnih pregovora deo Trampovog propagandnog teatra.

Diktat Moskve

Sastav ruske delegacije govori o tome koliko neozbiljno Moskva doživljava čitav proces. Na njenom čelu ponovo je bio Vladimir Medinski, Putinov savetnik koji nije karijerni diplomata, već istoričar amater koji ukrajinsku kulturu svodi na regionalni ogranak ruske, a samu Ukrajinu na veštačku tvorevinu. Njegovo imenovanje predstavlja jasnu političku poruku da Kremlj Ukrajinu ne smatra ravnopravnim sagovornikom, već pitanjem koje će rešavati sa onima koje vidi kao njene gospodare. Nakon pregovora u Abu Dabiju, Medinski je poručio da će Rusija vratiti svaki pedalj svoje zemlje i da se ona prostire svuda gde je kročila noga ruskog vojnika. Gotovo istovetnu rečenicu izgovorio je i Hitler usred Staljingradske bitke. Uz njega, u delegaciji su se našla i dva visoka oficira FSB-a, uključujući novog načelnika pete službe koja je uoči invazije ubedila Putina da će Kijev pasti za nekoliko dana i pripremila sastav ukrajinske marionetske vlade. Sa takvim timom Moskva nije došla da traži kompromis, nego da diktira uslove.

Jurij Ušakov, Putinov savetnik za spoljnu politiku, čak navodi da nova bezbednosna arhitektura podrazumeva izlazak bivših članica Varšavskog pakta i baltičkih država iz NATO

Rusiju, međutim, najviše zanima nova evropska bezbednosna arhitektura, koja bi Moskvi omogućila da utiče na odluke i strukturu NATO. Taj zahtev predstavlja povratak na ultimatume iz decembra 2021. godine, koje je Sergej Rjabkov, zamenik ministra spoljnih poslova, pojasnio tvrdnjom da se NATO mora povući na granice iz 1997. godine. Sergej Lavrov je poručio da će se o miru razgovarati tek kada se dogovore obrisi te buduće strukture, a Jurij Ušakov, Putinov savetnik za spoljnu politiku, da ona podrazumeva izlazak bivših članica Varšavskog pakta i baltičkih država iz Alijanse. Umesto da takve zahteve jednostavno odbace, Vitkof i Kušner su od Rusa zatražili da dostave novu verziju dokumenta u kojoj bi precizirali svoje uslove i naveli recipročne ustupke. Time se imperijalne pretenzije Moskve legitimizuju kao osnova za pregovore, dok bi bezbednosne garancije proistekle iz takvog sporazuma nosile istu težinu kao i obaveze koje je Rusija preuzela Budimpeštanskim memorandumom iz 1994. godine, to jest nikakvu.

profimedia 0761426079
Foto: YURIY DYACHYSHYN / AFP / Profimedia

Pritom Vašington unapred čini ustupke Putinu, ne tražeći da ovaj bilo čime uzvrati. Uoči susreta u Abu Dabiju, Trampov tim je dogovorio uvoz ruskog dizela uprkos sopstvenoj politici sankcija, iako taj dizel u praksi nikada nije stigao do Amerike, odustao je od mera predviđenih nedavno usvojenim zakonom o sankcijama i nakratko obustavio razmenu obaveštajnih podataka sa Ukrajinom. Tramp je pristao i da se na samitu u Kini sastane sa Putinom i Si Đinpingom. Kremlj je sve ove poteze dočekao sa oduševljenjem, a zauzvrat nije ponudio ništa osim sastanka na radnom nivou. Američki predsednik je od proleća 2025. godine predložio najmanje šest planova za prekid ili ograničenje borbi, pri čemu je Zelenski prihvatio svaki od njih, dok ih je Putin sve odbio ili izbegao. Sledećeg dana nakon sastanka u Abu Dabiju, kada su Vitkof i Kušner sleteli u Moskvu, Ukrajina je saopštila da su ograničenja na Maskovom sistemu Staršild ponovo aktivirana, usled čega njeni dronovi ne mogu da razviju brzinu veću od 160 kilometara na čas. Savršeno je jasno sa kime Tramp preferira da posluje, ali ga u tome sprečava američki establišment.

Evropa na margini

Račun za takve Trampove planove, razume se, plaća Kijev. Američki zvaničnici su predlagali izmenu administrativnih granica ukrajinskih oblasti kako bi Rusija mogla da proglasi zauzimanje čitavog Donbasa, dok bi Ukrajina zadržala deo koji kontroliše. Putin, međutim, ne pristaje ni na kakve sive zone i insistira na tome da jedina linija razgraničenja može biti državna granica, pod čime podrazumeva granice četiri ukrajinske oblasti koje je upisao u ruski ustav, iako ih vojno ne kontroliše u potpunosti. Američki zvaničnici tvrde da je Putin spreman da prihvati bezbednosni model za Ukrajinu nalik članu 5 Severnoatlantskog ugovora, ali u Kijevu sumnjaju da Tramp to uopšte može da garantuje. O kakvim kredibilnim bezbednosnim garancijama može biti reči kada Putin otvoreno poručuje da bi evropske trupe u Ukrajini predstavljale legitimnu vojnu metu i da bi njihovo raspoređivanje dovelo do momentalne obnove ratnih dejstava.

Američki zvaničnici tvrde da je Putin spreman da prihvati bezbednosni model za Ukrajinu nalik članu 5 Severnoatlantskog ugovora, ali u Kijevu sumnjaju da Tramp to uopšte može da garantuje

Evropa je do poslednjeg samita bila isključena iz ovog procesa. Ruska delegacija je odbila da se sastane sa evropskim izaslanicima koji su doputovali u Abu Dabi, Lavrov im je poručio da slobodno mogu da ostanu u hotelu, dok je Rjabkov tvrdio da bi njihovo uključivanje samo ometalo ruske napore. Nakon odvojenih sastanaka sa Putinom u Moskvi i sa Zelenskim u Dablinu, Kušner je ipak saopštio da su obe strane saglasne da se naredna runda proširi i na evropske partnere, te da će se o evropskoj bezbednosti razgovarati paralelno sa teritorijalnim pitanjima. No, to je samo naizgled ustupak Moskve, jer Evropa mesto za pregovaračkim stolom dobija tek nakon što je pristala da raspravlja o onome o čemu se ne pregovara, a to je njena sopstvena kolektivna odbrana.

U međuvremenu se na frontu vodi iscrpljujući pozicioni rat u kome nijedna strana ne može da izvojuje preokret. Savremeni senzori i dronovi učinili su bojište transparentnim, čime su manevri većeg obima gotovo onemogućeni, pa se ofanzivna dejstva svode na ubacivanje malih izviđačko-diverzantskih grupa. Ruski gubici pritom rastu, a osvajanja su sve manja, zbog čega se Kremlj ponovo okreće sistematskom bombardovanju energetske i civilne infrastrukture ukrajinskih gradova, nastojeći da stanovništvu što više oteža preživljavanje tokom zime.

profimedia 1054525589
Putin i Tramp u Enkoridžu, avgust 2025. Foto: ANDREW CABALLERO-REYNOLDS / AFP / Profimedia

Moskvi se sve više žuri, ali ne iz dobre volje, već zbog stanja sopstvene privrede. Ruska centralna banka je 23. oktobra konstatovala da je ekonomija u trećem kvartalu ponovo ušla u fazu pregrevanja, pa većina članova odbora smatra da će monetarna politika morati da ostane restriktivna duže nego što se u julu predviđalo. Guvernerka Elvira Nabiulina potvrdila je 9. novembra u Državnoj dumi da se o snižavanju referentne kamatne stope nije ni razgovaralo, delimično i zato što rafinerije oštećene u napadima ukrajinskih dronova još uvek nisu obnovljene. Ekonomska logika takvog pristupa je, međutim, pogrešno postavljena, jer inflaciju ne pokreću jeftini krediti, već prekomerno trošenje državnog budžeta na rat, što priznaje i sama centralna banka. Visoka kamatna stopa zato prvenstveno guši civilnu proizvodnju, odnosno ponudu, umesto da obuzdava ratnu potražnju, a svaki vojnik poslat na front znači jedan radno sposoban muškarac manje u privredi koja pati od nedostatka radne snage.

Sve su prilike da i od ovih pregovora, koji se mogu svesti na maksimu „Jalta za mir“, neće biti ništa. Niko u Evropi neće vratiti vreme unazad i oživeti hladnoratovsku sferu interesa za Rusiju samo zato što Putin to priželjkuje. Tramp će biti sve manje opasan jer će biti primoran da sebe i svoje saradnike brani od demokratske ofanzive u Kongresu, koja neće prestati sve do izbora za predsednika krajem 2028. godine. Na videlo će izaći afere i korupcija tolikih razmera da republikancima podela Evrope sa Putinom neće biti ni na kraj pameti.

Vaše mišljenje nam je važno!

Učestvujte u diskusiji na ovu temu, ili pročitajte šta naši čitaoci misle.

0 komentara
Poslednje izdanje