Veselin Milić, pomoćnik direktora policije svedočio je u prostorijama Višeg javnog tužilaštva u Beogradu u istrazi protiv Marka Krička, doskorašnjeg načelnika Uprave kriminalističke policije, koji je uhapšen i nalazi se u pritvoru zbog sumnji da je počinio krivična dela zlostavljanje i mučenje, kao i zloupotrebu službenog položaja.
Kričak je prvobitno uhapšen 1. novembra 2026, o čemu je Radar prvi izvestio zbog krivične prijave koji su advokati Milića podneli još od 30. jula 2026. protiv Krička i Boška Sekulovića o čemu smo pisali u tekstu Milić optužio čelnike UKP da su mu smestili zločin na Senjaku.
Kričak je vodio policijsku akciju posle ubistva Aleksandra Nešovića Baje u restoranu „27“ na Senjaku gde je prvobitno za taj zločin policijskom krivičnom prijavom bio obuhvaćem Milić, koji je tada, osim pomoćnika direktora, bio i šef beogradske policije. Međutim, sada Kričaka isto Više javno tužilaštvo u Beogradu koje je vodilo taj postupak tereti da je učestvovao u prebijanju osumnjičenih u tom slučaju, te da je zloupotrebi položaj vodeći istragu protiv Milića. Sa druge strane protiv Milića su odbačene većina optužbi i postupak protiv njega je prebačen na osnovno tužilaštvo u Beogradu zbog navodnog neprijvljivanja krivičnog dela.

Ovo je izjava Veselina Milića koju je dao u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu u istrazi protiv Krička:
„Ja sam zaposlen u Direkciji policije na mestu pomoćnika direktora policije od 2018. godine a inače sam u MUP zaposlen od 20.6.1998. godine.
Dana 12.5.2026. godine oko 16.00 časova došao sam u restoran “27” na Senjaku, a na poziv mog prijatelja Aleksandra Obradovića. U objektu sam bio zajedno sa njim i Božidarom Stevanovićem negde do 23.06 časova kada sam se odvezao službenim vozilom marke BMV u pratnji službenih lica koja su po službenoj dužnosti zadužena kao moje obezbeđenje, (to su Boban Milivojčević, Savo Smiljanić i Petko Papić), do svoje kuće. U garažu zgrade u kojoj stanujem stigao sam oko 23.15 časova, a potom otišao u stan. Pripadnici mog obezbeđenja su otišli kako im procedura nalaže da ostave službeno vozilo u PU za grad Beograd.
Želim da napomenem da je vršeno nezakonito manipulisanje mojim telefonom a nakon što mi je oduzet po potvrdi o privremeno oduzetim predmetima, po naredbi suda, kada je to od mene zatraženo
Dana 15.5.2026. godine preko PS Savski venac dobio sam poziv da se javim u Službu za suzbijanje kriminala kod Boška Sekulovića u svojstvu građana radi davanja izjave u vezi sa događajem u restoranu “27”. U ranim jutarnjim časovima otišao sam u Službu za suzbijanje kriminala radi obavljanja razgovora. U početku je razgovor tekao normalno, pitali su me šta znam o događaju u restoranu “27” na šta sam ja ispričao sve ono što sam kasnije rekao i tužiocu – da ja nisam prisustvovao ubistvu, da nisam pomagao u uklanjanju tragova niti sam imao saznanja da se to uopšte dogodilo. To je bio moj iskaz od samog početka i pri njemu sam ostao u daljem toku postupka. Ja u potpunosti ostajem pri krivičnoj prijavi koju su podneli moji punomoćnici i svim navodima iz te krivične prijave. Detaljno ću izneti činjenice i okolnosti koje su mi poznate, kao i način kako su prema meni postupali prijavljena lica i posledice koje je to ostavilo na moj lični, porodični i poslovni život.
U službenoj belešci izneo sam svoja saznanja
U razgovoru u kancelariji su bili prisutni Boško Sekulović, Nevenko Marić, Marko Zafirović. Bili su prisutni i policijski službenici Ristić čije ime ne znam, a koji mi je uzimao izjavu i još neke kolege koje su ulazile i izlazile iz kancelarije, a čija imena ne znam. Ja sam prisutnima objasnio da sam te noći došao kući oko 23.15 časova u pratnji svog obezbeđenja, ponudio sam im snimke nadzornih kamera sa zgrade u kojoj živim, jer sam smatrao da se na taj način može proveriti ono što sam rekao o vremenu kada sam došao u zgradu. Na to mi je Boško Sekulović rekao da ništa ne brinem, da oni to već imaju. S tim u vezi mi je poznato da su policijski službenici Službe za suzbijanje kriminala 14.5.2026. godine oko 13.00 časova od profesionalnog upravnika zgrade Bogdana Ivanovića oduzeli sve video zapise.
Upravnik mi je istoga dana rekao da su pred njim pregledali te snimke i izvršili uvid da sam ušao u zgradu i u kom vremenu. Po preuzimanju i pregledanju tih snimaka navedeno lice može da posvedoči. Poznato mi je i da je Nenad Milovanović moj komšija i kum pok. Nešovića 13.5.2026. godine saslušan u Službi za suzbijanje kriminala, i da im je tom prilikom pokazao celokupnu komunikaciju koju sam imao sa njim, video snimke sa naše zgrade i video snimke sa zgrade pokojnog Nešovića, kao i vremensku analizu na osnovu koje je i utvrdio vremenski interval lišavanja života sada pok. Nešovića i da ja u tom momentu nisam bio u restoranu.

Ove analize on je predočio Službi za suzbijanje kriminala prilikom davanje izjave u svojstvu građana. Smatram da su ova obaveštenja vrlo značajna za proveru mog kretanja i utvrđivanja realnog činjeničnog stanja i onoga šta se zaista dogodilo. Tom prilikom ja sam prisutnima u kancelariji predao svoju službenu belešku koju sam sačinio dana 13.5.2026. godine kao interni akt. U toj belešci sam ja sam izneo svoja saznanja kao što mi je komšija Nenad Milovanović saopštio, beleška je sačinjena radi operativnih prenošenja saznanja načelniku Uprave kriminalističke policije za grad Beograd i policijskih službenika PU za grad Beograd. Navedenu službenu belešku predao sam načelniku Uprave kriminalističke policije PU za grad Beograd Mirku Đuriću istoga dana kada je i sačinjena.
Tražio sam poligrafsko ispitivanje
Dana 14.5.2026. godine saznao sam da su privedeni i zadržani pripadnici mog obezbeđenja Boban Milivojčević, Sava Smiljanić i Petko Papić, a istog tog dana dobio sam i poziv preko PS Savski venac da se javim u Službu za suzbijanje kriminala. Prilikom ovog razgovora ja sam insistirao da se obavi poligrafsko testiranje mene i članova mog obezbeđenja, tražio sam da se odmah provere sigurnosne kamere i bazne stanice svih nas kako bi se utvrdilo naše kretanje, a policijski službenici koji su bili prisutni prilikom tog razgovora su to odbili, jer sam ja želeo da se što pre utvrdi istina.
Ovom razgovoru sa mnom su učestvovali Boško Sekulović, Nevenko Marić i Marko Zafirović a izjavu je uzimao kolega Ristić. Za vreme ovog razgovora navedena lica su izlazila iz prostorije i telefonirala kao da nekoga obaveštavaju i konsultuju, nakon toga sam dao izjavu, ja sam istu izjavu i potpisao.
Smatram da je menjan smisao datih izjava, kako bi se one uklopile u opis događaja onako kako su prijavljeni želeli. Kasnije sam od strane branioca upoznat da su pojedina lica koja su davala izjave na službene beleške o obaveštenju primljenim od građana, kao i vlasnik restorana zlostavljani, tučeni i mučeni, a kako bi se od njih iznudili iskazi koji bi išli na moju štetu
Dok sam sedeo u toj prostoriji zajedno sa svojim advokatom već je bilo u medijima objavljeno da sam ja uhapšen, a za šta kao dokaz prilažem i fotografiju sa mobilnim telefonom na kojoj stoji uhapšen načelnik beogradske policije Veselin Milić, a da ja u tom trenutku nisam imao nikakvu informaciju o tome, niti mi je neko tu činjenicu predočio, niti sam ja o tome dobio bilo kakav pisani akt.
Ne sećam se tačnog vremena kada mi je rešenje o zadržavanju uručeno mislim da je to bilo negde između 13.00 i 14.00 časova jer je ambijent u kome smo pričali bio neformalan i nonšalantan. Nevenko Marić mi je tada saopštio da ne vidi nijedan razlog zašto bih ja bio zadržan, da ne postoji nijedan razlog nego da tužilac požuruje da izvrši moje saslušanje. Nevenko Marić je takođe rekao da ne vidi nijedan razlog da budem procesuiran i okrivljen za ovaj događaj. Ja sam sa svojom izjavom i u pratnji svog branioca otišao kod tužioca.
Shvatio sam da mi se namešta
Nekoliko časova nakon što sam dao izjavu u Službi za suzbijanje kriminala otišao sam kod tužioca i nakon poverljivog razgovora sa svojim advokatom i predočavanja i nakon što sam pročitao krivičnu prijavu koju su sačinila prijavljena lica video sam šta mi se stavlja na teret. Shvatio sam da mi se namešta učešće u događaju sa kojim me oni povezuju, i sa tim njihovim lažnim činjenicama u krivičnoj prijavi doživeo sam to kao pokušaj da mi se namesti učešće u nečemu u čemu nisam učestvovao.
Čekali smo nekoliko sati kod tužioca da bih dao izjavu. Želim da kažem da vidim da se od nosilaca organa najviše državne vlasti, kao i bivšeg predsednika medijski spinuje da ja imam nekakav sukob sa Markom Kričkom, što nije tačno. I da se i dalje delom medijski manipuliše a u cilju prikrivanja pravog nameštanja. Moram da kažem da nikakvog sukoba između mene i Marka Krička nema, niti ima bilo čega prijavljenog što bi eventualno do tada bilo.

Međutim 15.3.2025. godine kada sam odbio da izdam nezakonito naređenje i da se na okupljenim studentima i građanima primeni sila i intervencija, u prvi plan kao nekakav partijski komesar i lojalista, a nikako kao policijski službenik izbio je Marko Kričak. Napomenuo bih i to da na molbu njegovog oca 2018. godine nisam mogao da potpišem predlog za njegovo zaposlenje koji je došao u prisustvu njegovog i mog bivšeg kolege, da se zaposli u Četvrto odeljenje UKP, PU za grad Beograd, jer nije imao potrebnu kvalifikaciju na određeno radno mesto a koje je on isključivo želeo, jer je po izjavi njegovog oca i bivšeg kolege Marko bio prodavac polovnih automobila i neka funkcija u vezi održavanja vozila i guma. Ja ovo nisam uradio nikako iz ličnih razloga, jer okrivljeni nije imao potrebne kvalifikacije.
Do 15.3.2015. godine njegove ambicije, a koje nisu u skladu sa Zakonom o policiji kao i njegovim obrazovanjem i iskustvom, nije mogao da ostvari drugačije već kroz partijsko delovanje i podršku tadašnje vlasti, te je od tog perioda, od tog vremena, imao brzo napredovanje. A ja sam tada imao službenu izolaciju nakon tog najvećeg okupljanja 15.3.2025. godine kada sam sprečio tu intervenciju policije.
Nisam hteo da intervenišem 15. marta 2025
Motiv mog hapšenja koje su lažima osmislili Boško Sekulović i Marko Kričak uz koordinaciju nekakvog kuma i brata, uz saglasnost tada najvećih državnih funkcija, leži u nepostupanju sa sastanka na kome je naređena odlučna intervencija radi uvođenja vanrednog stanja 15.3.2025. godine. Ja tada nisam želeo da se desi nikakvo narušavanje javnog reda i mira, da bilo ko strada i nisam izvršavao nikakve nezakonite naredbe a sve to preko Uprave za vezu može da se presluša i kroz izveštaja Štaba može da se utvrdi. Te večeri sam označen kao nekakav izdajnik i znao sam da će mi se nešto ovako ili slično dogoditi.
Boravak u pritvoru je bio dodatno otežan pretnjama koje su mi upućivali drugi zatvorenici i pritvorenici a reč je o pretnjama po život i telo mene i meni bliskih lica, koje sam doživljavao kao psihičku torturu koja se dešavalo i dan i noć
Od tog trenutka je neprimereno ponašanje Marka Krička prema meni, a on je iz sebi svojstvenih i znanih razloga zahtevao moju smenu sa mesta načelnika PU za grad Beograd.
Uvidom u krivičnu prijavu koja mi je predočena pre mog saslušanja pred tužiocem video sam da podaci uneti u tu krivičnu prijavu nisu tačni, da prijava nije potkrepljena nijednim dokazom za ono šta mi se stavlja na teret. Pre svega u prijavu nisu uneti podaci o video zapisu sa moje zgrade, video zapisi sa zgrade pok. Nešovića iako su prethodno oduzeti, nisu dostavljeni snimci kretanja vozila, ni mene ni pokojnog Nešovića, nisu navedeni podaci o kretanju ni mog vozila ni pokojnog Nešovića iako su o navedenim kretanjima imali saznanja, obzirom da je kod mene reč o službenom vozilu. Ja sam upravo na ove podatke ukazivao prilikom davanja svog iskaza u SSK-u i isti svesno ili namerno nisu uneti u krivičnu prijavu.

Sve ovo sam predočio i tužiocu Stefanu Petroviću, smatram da su ti podaci postojali u trenutku podnošenja krivične prijave i da su sa istima raspolagali policijski službenici. To uverenje zasnivam jer je Boško Sekulović izjavio da imaju podatke o mom kretanju, o kretanju pokojnog Nešovića, Vukovića i Maria Stankovića, dok te podatke koje su već imali pribavljene za mene nisu naveli u krivičnoj prijavi, nego su ih dostavili znatno, znatno kasnije, a Boško mi je prilikom mog davanja izjave u SSK-u kada sam mu rekao da je potrebno da odmah pribavimo bazne stanice telefona, mojih telefona, telefona pripadnika mog obezbeđenja, kao i ostalih učesnika, rekao “Imamo mi sve to, šta mislite kako smo našli telefon u kontejneru?”, a ovaj telefon “pronađen u kontejneru” odnosi se na telefon pokojnog Nešovića. Zatim su postojale i službene beleške koje su navedene kao prilog krivične prijave i interpretirane su na način suprotan onome što je zaista izjavljeno u tim službenim beleškama. Smatram da je menjan smisao datih izjava, kako bi se one uklopile u opis događaja onako kako su prijavljeni želeli. Kasnije sam od strane branioca upoznat da su pojedina lica koja su davala izjave na slubežene beleške o obaveštenju primljenim od građana, kao i vlasnik restorana zlostavljani, tučeni i mučeni, a kako bi se od njih iznudili iskazi koji bi išli na moju štetu.
Svedoke su tukli da svedoče protiv mene
Vlasnik restorana je izjavio da ga je mučki tukao Marko Kričak, prema onome što sam saznao od svog branioca i iz spisa predmeta, navodi se zlostavljanje vlasnika restorana i sve trojice saslušanih lica kao i da postoje o tome lekarski nalazi. I pored svih batina i mučenja kojima su prema navodima ta lica bila izloženi, ta lica su ispričala šta se desilo i da nisam bio prisutan i to lišenja života pokojnog Nešovića i to je navedeno u tim beleškama. Konobaru Vuku Štetiću je čak nuđeno da potpiše službenu belešku sadržine koju on nije ni izjavio, koja je predstavljala njihovu interpretaciju priče okrivljenih ali je on to odbio da potpiše i pored svog zlostavljanja i mučenja prijavljenih.
Upoznat sa službenom beleškom koju mi je dao na uvid a koju je potpisao Boško Sekulović a koju je sačinio po nalogu Marka Krička vezano za to da se ja nalazim u Crnoj Gori, da prate moje kretanje i kretanje moje porodice i sa izmišljenim i lažnim podacima što ukazuje na činjenicu da i nakon što sam izašao iz pritvora je nastavljeno moje praćenje i proganjanje korišćenjem resursa MUP-a kao i provere kroz Jedinstveni izveštaj sistem MUP
Nadalje, želim da napomenem da je vršeno nezakonito manipulisanje mojim telefonom a nakon što mi je oduzet po potvrdi o privremeno oduzetim predmetima, po naredbi suda, kada je to od mene zatraženo, od svog branioca sam kasnije saznao da nije postupljeno po striktnoj naredbi Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, da se telefon odmah da na veštačenje Vojnoj policiji, već tek nakon 10-ak dana i to u otvorenom omotu koji nije bio na odgovarajući način zapečaćen i osiguran, a što je u zapisniku konstatovano od strane Kriminalističko-istražne grupe. Način na koji je telefon čuvan izražava sumnje da je nad njim vršena malverzacija njegovog sadržaja a moja odbrana je na to odmah stavila primedbe. Pred tužiocem odmah sam izneo svoju odbranu i to ono što sam govorio od samog početka, da nisam učestvovao u ubistvu pok.Nešovića, da nisam pomagao izvršiocima u uklanjanju tragova, da nisam imao informaciju da je neko izgubio život i uprkos tome proveo sam 53 dana u pritvoru.
Dana 16.5.2026. godine prijavljeni su dopunili krivičnu prijavu protiv mene, tom dopunom su promenili vreme izvršenje krivičnog dela pomoć učiniocu nakon izvršenog krivičnog dela i neprijavljivanje krivičnog dela, pa je isto vreme promenjeno od 23.00 časova do 23.30 časova, na vreme od 22.30 časova do 23.30 časova, te tvrdnje su iznete bez ijednog jedinog dokaza, a njima su dodatno prošireni navodi protiv mene dok sam se ja još nalazio u pritvoru.

Više od mesec dana nakon mi je određen pritvor, prijavljeni su dostavili podatke na koje sam ja ukazivao već prilikom davanja izjave dana 15.5.2026. godine u prostorijama Službe za suzbijanje kriminala. Tek nakon dostavljanja tih podataka došlo je do odbačaja krivične prijave koja je podneta protiv mene, a u delu koji se odnosi na neke od prijavljenih krivičnih dela protiv mene. Posebno me pogađaju činjenice da sam na ove dokaze i podatke ukazivao od samog početka i što sam do njihovog dostavljanja proveo vreme u pritvoru. Zbog krivične prijave koju su prijavljeni podneli protiv mene 15.5.2026. godine i dopune od 16.5.2026. godine odlukom ministra prestalo mi je upućivanje na mesto načelnika PU za grad Beograd i doneto je rešenje o mom privremenom udaljenju sa rada istoga dana i to 15.5.2026. godine.
Ove lažne optužbe su neposredno uticale na moj profesionalni položaj, službeni ugled i privatni život. Ovo što se desilo me je privatno pogodilo jako kao čoveka, koji je obavljao dužnost u dva navrata kao načelnik PU za grad Beograd, moje ime je dovedeno u vezu sa pomaganjem učiniocima ubistva, težina ove optužbe je za mene bila ogromna, povređeni su moj ugled, dostojanstvo, posledice koje sam ja osećao u porodičnom životu i u odnosu sa prijateljima je bio nemerljivo težak.
53 dana u pritvoru
Želim posebno da naglasim kako je bilo i kako sam doživeo tih 53 dana u pritvoru, odvojen od poridice, dok sam zbog lažnih optužbi bio lišen slobode. Bilo mi je teško da mirno čekam proveru onoga na šta sam od prvog momenta ukazivao, a posebno me je pogađala činjenica da podaci koji su mogli odmah da se provere i da razjasne moj položaj da i dalje ostajem u pritvoru, a da o tim teškim optužbama niko ne dostavlja nijedan jedini dokaz. Svaki dan tog pritvora i čekanja za mene je nosio neizvesnost i osećaj nemoći. Odvojenost od porodice i dece mi je bila naročito teška, u tim trenucima kada su mi porodica i roditelji bili najpotrebniji, nisam mogao da budem uz njih.
Teško sam podnosio to što je moja porodica bila dovedena u položaj da živi u posledicama postupka protiv mene i javnog blaćenja mog imena na takav način. Ono što sam tih dana video i što se dešavalo u javnosti, doživeo sam kao medijski linč, o meni se svakodnevno izveštavalo na način na koji sam prikazan kao nekakav monstrum, kao čovek povezan sa učiniocima ubistva i iz dana u dan te slike o meni koje su preživljavali moja deca, supruga i roditelji su bili izuzetni teški. Imao sam osećaj da sam u javnosti već bio osuđen. Posledice po moj položaj, mesto i funkciju u društvu su bile osuđene na najgori mogući način, moj profesionalni integritet i kredibilitet su bili potpuno urušeni.

Boravak u pritvoru je bio dodatno otežan pretnjama koje su mi upućivali drugi zatvorenici i pritvorenici a reč je o pretnjama po život i telo mene i meni bliskih lica, koje sam doživljavao kao psihičku torturu koja se dešavalo i dan i noć, i povodom tih pretnji pokrenut je krivični postupak koji se vodi pred Drugim OJT u Beogradu.
Želeo bih da napomenem da sam po povratku sa godišnjeg odmora od strane direktora policije Vasiljević Dragana upoznat sa službenom beleškom koju mi je dao na uvid a koju je potpisao Boško Sekulović a koju je sačinio po nalogu Marka Krička vezano za to da se ja nalazim u Crnoj Gori, da prate moje kretanje i kretanje moje porodice i sa izmišljenim i lažnim podacima što ukazuje na činjenicu da i nakon što sam izašao iz pritvora je nastavljeno moje praćenje i proganjanje korišćenjem resursa MUP-a kao i provere kroz Jedinstveni izveštaj sistem MUP.
Pridružujem se krivičnom gonjenju i ističem imovinskopravni zahtev a o čijem iznosu ćemo se naknadno izjasniti.
