Odavno nije tajna da je kompleks kovnice novca u Topčideru tokom godina vladavine bivšeg režima pretvoren u svojevrsni generalštab Srpske napredne stranke, pod neformalnom, ali neupitnom komandom jednog od zaposlenih na poziciji savetnika direktora, po imenu Andrej Vučić.
Iako su o tome tokom prethodnih godina postojano svedočili izvori Radara iz MUP, tek nedavno smo prvi put imali prilike da se u direktnom razgovoru sa grupom zaposlenih u Zavodu za izradu novčanica i Narodnoj banci Srbije, direktno uverimo kako je tokom prethodnih godina zaista izgledala radna svakodnevica ove državne ustanove.
Dovoljno je reći da je kancelarija generalnog direktora u prizemlju sa ostalim rukovodiocima, a da se na prvom spratu upravne zgrade nalazi samo kancelarija pomenutog savetnika direktora, koga inače svi oslovljavaju sa šefe
Pored istaknute funkcije u SNS, brat bivšeg predsednika Republike obavlja funkciju savetnika generalnog direktora Zavoda za izradu novčanica, ali sagovornici Radara ukazuju da ga svi zaposleni oslovljavaju sa šefe i često citiraju izjavu mlađeg Vučića da u „njegovom Zavodu niko neće podrivati njegovog brata“. Posvećenost mlađeg brata u zaštiti vlasti koju je oličavao onaj stariji prevazišla je standardni proces odvođenja zaposlenih na mitinge vlasti, već je podrazumevala i skupljanje kapilarnih glasova pritiskom na privatne kompanije, ali i organizacijom predizbornog SNS kol-centra unutar kompleksa Zavoda za izradu novčanica tokom izbornog dana 25. oktobra tekuće godine.

Indikativna je, međutim, i alarmantna činjenica da sagovornici Radara nisu bili voljni da se u ovom tekstu pominju njihova imena, iako su ona kao i njihove radne biografije poznati redakciji. Zaprepašćujući nivo bahatosti i privatizacije državnih institucija, a s time u vezi i načina na koji su zaposleni prihvatali tu novu realnost, zaslužuje više od običnog članka, a njihovi iskazi obavezuju da ih podelimo sa javnošću.
Šef – savetnik
Zaposleni u ZIN ističu da je tokom poslednje decenije kovnica više ličila na neku vrstu vojnog štaba ili privatnog imanja u kome je umelo da se okupi i po stotinjak ljudi pod oružjem (koji nisu zaposleni), odnosno na neku vrstu dvora, sa tronom u reprezentativnom objektu sazidanom 1970-ih – vili guvernera. Takođe, veliki beli šator, sličan onima koji su bili razapeti u Pionirskom parku, dugo je stajao i na parkingu za zaposlene u kovnici novca.
Posvećenost mlađeg brata zaštiti vlasti prevazišla je standardni proces odvođenja zaposlenih na mitinge, već je podrazumevala i skupljanje kapilarnih glasova pritiskom na privatne kompanije, ali i organizacijom predizbornog SNS kol-centra unutar kompleksa Zavoda za izradu novčanica tokom izbornog dana 25. oktobra
„Andrej Vučić ima običaj da koristi tu vilu sazidanu u vreme socijalističke Jugoslavije, sa apartmanima za šest guvernera republika, kao svoju privatnu rezidenciju u kojoj prima posete. Pored brojnog obezbeđenja, ima i svog posebnog čoveka koji mu tamo donosi hranu, a za tu potrebu je ZIN nabavio i električni moped, valjda kako se hrana ne bi hladila. Samo za njegove potrebe u parku je napravljen set sprava za vežbanje koje samo on sme da koristi.“

Sagovornici Radara svedoče da brat bivšeg predsednika Republike sa mesta savetnika generalnog direktora ZIN, tog istog direktora Nenada Raškovića tretira kao svog pomoćnika:
„Dovoljno je reći da je kancelarija generalnog direktora u prizemlju sa ostalim rukovodiocima, a da se na prvom spratu upravne zgrade nalazi samo kancelarija pomenutog savetnika direktora, koga inače svi oslovljavaju sa šefe, pa i njegove sekretarice.“
Najčešće dolazi sa većim brojem pripadnika obezbeđenja, raspoređenih u nekoliko automobila, a njegov je parkiran uvek ispred vile guvernera. Prvo oni izađu iz kola, rasporede se po perimetru, a potom izlazi on, dok ga zavodsko obezbeđenje pozdravlja pred ulazom u zgradu
Pored kurioziteta da savetnik direktora ima svoju ličnu sekretaricu, specifično je i njegovo radno vreme, ali i način dolaska i odlaska „sa posla“. Naime radno vreme zaposlenih u ZIN počinje u 7.30, dok savetnik Vučić stiže uglavnom koji sat kasnije, a taj dolazak predstavlja uvek poseban događaj, koji podseća na ceremoniju državnih poseta:
„Najčešće dolazi sa većim brojem pripadnika obezbeđenja, raspoređenih u nekoliko automobila, a njegov je parkiran uvek ispred vile guvernera. Prvo oni izađu iz kola, rasporede se po perimetru, a potom izlazi on, dok ga zavodsko obezbeđenje pozdravlja pred ulazom u zgradu. Njegovo obezbeđenje ima svoja dva stola u restoranu i za tim stolovima nikada ne sedi niko drugi od zaposlenih. Najčešće tamo provode čitav radni dan.“

Sagovornici Radara ukazuju da je tačan ili makar približan broj zaposlenih u ZIN nepoznat, a da je prethodnih nedelja veći broj zaposlenih po stranačkoj liniji – na određeno vreme, sada dobio ugovore o stalnom poslu:
Hapšenje u kompleksu Zavoda
„Po zakonu o Narodnoj banci Srbije zaposleni u ZIN ne smeju imati nikakav krivični dosije, a prvih dana novembra imali smo hapšenje jednog radnika i to unutar kompleksa ZIN. Radio je oko godinu dana, u odeljenju za izradu ličnih karata, a uhapšen je u kompleksu Zavoda, bez obaveštavanja našeg obezbeđenja, zbog sumnje da je izvršio krivično delo iskorišćavanja maloletnog lica za pornografiju. Jedan drugi zaposleni u kontroli NBS pretio je šefu drugog sektora da ćuti inače će ga samleti u pljeskavice. Ta pretnja nikada nije dobila svoj zakonski ili disciplinski epilog.“
Direktori ZIN prisiljavali su zaposlene da odlaze na skupove stranke. Podrazumevalo se da hemijske olovke, plakati, značke, budu sa SNS oznakama. Odlazilo se organizovano na svaki miting u Beogradu. Vođa puta je morao da se slika na tačno određenom mestu sa zaposlenima iza sebe, a potom i na samom mitingu, ponovo na tačno određenoj lokaciji
Izvori Radara ukazuju da se jedan značajan broj nedavno zaposlenih ljudi uopšte i ne pojavljuje na poslu, a kada neki od novozaposlenih i dođu, previše su umorni, pa često spavaju na radnim mestima:
„To su najčešće ljudi koji su se istakli u stranačkim aktivnostima za SNS, na štandovima, mitinzima ili u aktivizmu kako ga oni zamišljaju, a poziciju u ZIN dobijaju kao nagradu. Nekada je kovnica imala velike poslove štampe moneta za brojne afričke države, sada niti ima tog dodatnog posla, niti ima ko da radi onaj osnovni. Zanimljivo je, na primer, da nismo imali poništaj novčanica (uništavanje pohabanih novčanica) čitavih pet godina, iako se to ranije radilo redovno svake godine.“

Zaposleni u ZIN često su bili učesnici mitinga vlasti, za šta su bili nagrađivani bonusima za prekovremeni rad, deljene su kartice za gorivo, za kupovinu u prodavnicama široke potrošnje, za šta je bio zadužen tehnički direktor ZIN Aleksandar Janković, odnosno njegov zamenik, Vojkan Jovanović
„Direktori ZIN su prisiljavali zaposlene da odlaze na skupove stranke. Podrazumevalo se da hemijske olovke, plakati, značke, budu sa SNS oznakama. Odlazilo se organizovano na svaki miting u Beogradu. Vođa puta je morao da se slika na tačno određenom mestu sa zaposlenima iza sebe, a potom i na samom mitingu, ponovo na tačno određenoj lokaciji. Sa druge strane, znali smo uvek kada nešto važno treba da se dogodi u državi, po posetama i ljudima koji su dolazili u vilu guvernera.“
Sagovornici Radara ukazuju da su česti posetioci kovnice novca bili Ana Brnabić, Marko Đurić, ali i arhitekta katastrofe u Banjskoj – Milan Radoičić, kome je vlast u Srbiji prepustila „rešavanje problema“ Kosova. Gosti su bili gotovo svi domaći političari, ali i vođe navijača sa tribine Crvene zvezde, od kojih je, kako saznajemo, jedan dobio i posao u ZIN, kao i diplomatska vozila Ruske Federacije.

„Đurić je dolazio ranije, u vreme kada se još nalazio na čelu Kancelarije za Kosovo, sećam se da je krajem septembra 2023. baš pred sukob u Banjskoj u kovnici bila veoma napeta atmosfera i da su dolazili neki neobični ljudi, crni kombiji sa zatamnjenim staklima“, nastavlja jedan od sagovornika Radara. „Kada se događaju takve posete zaposleni dobiju kratko obaveštenje da ne mogu da izlaze napolje jer ’stiže delegacija i nema izlaska’, Čak i danas parking Zavoda je prepun vozila koja ne pripadaju zaposlenima, odnosno ne napuštaju kompleks posle kraja radnog vremena.“
Kapilarni glasovi i kol centar
Pored kneževskog tretmana za Andreja Vučića, zaposleni u ZIN i NBS skrenuli su nam pažnju i na dve veoma važne činjenice vezano za prethodne izbore: da su unutar kovnice novca bili dovođeni privrednici na koje je vršen pritisak za donošenje takozvanih kapilarnih glasova, ali i da je u vili guvernera, reprezentativnom objektu izgrađenom tokom 1970-ih, bio organizovan kol-centar SNS.
Vila guvernera bila je pretvorena u kol-centar SNS za koji sam ubeđen da je imao krovnu ili makar koordinacionu funkciju u odnosu na sve one o kojima smo prethodnih nedelja imali prilike da saznamo, poput onih u zatvorskim ustanovama
„Čitava ta nedelja pred izbore protekla je u ogromnoj napetosti, svi su bili naelektrisani“, govori dugogodišnji radnik ZIN. „Takođe, zaposleni su dobili obaveštenje da nekih sedam, osam dana do izbora restoran neće raditi zbog nekakvih radova. Inače restoran i dalje ne radi za zaposlene, ali ne i za savetnika direktora i njegovo obezbeđenje.“
Zaposleni u ZIN prosledili su našoj redakciji fotografije formulara koji su prilikom sakupljanja kapilarnih glasova bili davani privrednicima koji su dolazili krajem septembra i tokom celog oktobra na sastanke u ZIN.

„Vila guvernera bila je pretvorena u kol-centar SNS za koji sam ubeđen da je imao krovnu ili makar koordinacionu funkciju u odnosu na sve one o kojima smo prethodnih nedelja imali prilike da saznamo, poput onih u zatvorskim ustanovama“, govori sagovornik Radara. „Taj kol-centar vodile su Marija Popović i Sanja Dimitrijević.“ (Njena mejl adresa nalazi se na jednom od formulara koje su za prikupljanje kapilarnih glasova popunjavali privrednici.)
Kompleks Zavoda za izradu novčanica u Topčideru zauzima površinu veću od pet hektara, a pored glavne, pogonske zgrade sačinjavaju ga i elektrokalorična centrala, garaža, dvanaest zgrada za stanovanje osoblja, dve portirske kuće za obezbeđenje ispred pogonske zgrade, kuća za „tri žandarma“ i moderna štenara za pse čuvare u fabričkom krugu. U okviru kompleksa izgrađene su i vila za upravnika i pomoćnika upravnika u duhu akademizma, kao i prostorije namenjene za dom zdravlja za zaposlene. Dom zdravlja sada ne radi i u njemu je smešteno rukovodstvo službe obezbeđenja.
Iako čitav kompleks, a posebno upravna zgrada, predstavlja spomenik kulture, odmah po dolasku SNS na vlast posečena su neka od najstarijih stabala kako bi se kamerama omogućio bolji pregled prilaznog puta. Bezbednost ipak mora biti na prvom mestu. Kao što je dvostrukost odlazeće vlasti bila vidljiva kroz njenu praksu, tako je i paravojni kamp u Pionirskom parku imao svoj manje vidljiv ali nikako manje važan operativni pandan u kompleksu kovnice novca. Dok Topčiderka tiho teče ka Čukaričkom rukavcu kroz kovnicu novca, tamo i dalje opstaju deluzije o brzom povratku na vlast, pa se čak govori o organizovanom odlasku na skupove u organizaciji bivše vlasti. One su neophodne jer bi se bez njih moralo misliti o bliskoj budućnosti koja donosi tešku odgovornost za totalnu privatizaciju države i svih njenih institucija.
