U situaciji kada građani mesecima protestuju pod parolom „korupcija ubija“ i kada predsednik Republike „obeća rezultate do kraja marta“, a onda „samostalno tužilaštvo“ i policija baš tada reše da građane svakodnevno obaveštavaju o „nastavku borbe protiv korupcije“, bilo je očekivano da će se i značaj ovog problema u svesti građana povećati.
Ujedinjeno dejstvo ovih faktora je ipak bilo iznenađujuće snažno. Istraživanje koje je za potrebe organizacije Transparentnost Srbija od 13. do 24. marta sproveo CESID, pokazalo je da „korupcija“ ima udeo među glavnim problemima današnjeg srpskog društva od čak 22 odsto. Po istoj metodologiji (istraživanje na nacionalnom reprezentativnom uzorku od 1.000 ispitanika), četiri godine ranije je taj udeo bio gotovo upola manji, 12 procenata.
To „u prevodu“ znači da je korupciju kao jedan od tri glavna problema navelo čak dve trećine građana. Ovo je velika promena u odnosu na dvadesetak drugih istraživanja o korupciji, koja su objavljena u periodu od petooktobarskih promena 2000. do 2024. Iako su građani redovno korupciju rangirali visoko, ona je najčešće bila na trećoj ili četvrtoj poziciji.
To se u martu 2025. promenilo i ona je izbila na prvo mesto.
Najvažniji društveni problem u Srbiji danas
mogućnost odabira tri odgovora, u %

Korupciju kao problem natprosečno izdvajaju muškarci, ispitanici mlađi od 40 godina i obrazovaniji građani (srednja škola i više), Beograđani, Vojvođani i gradsko stanovništvo. Probleme ekonomske prirode (poput nezaposlenosti i siromaštva) u većoj meri izdvajaju žene, osobe nižeg stepena obrazovanja, stanovnici južne i istočne Srbije i nezaposleni.
Opšta percepcija korupcije – radikalizacija stavova
Kako je korupcija postala glavna tema u društvu, povećao se i broj građana koji su sposobni da uoče ili spremniji da kažu da je ona veoma raširena. Takav stav je u martu 2025. imalo 70 odsto ispitanika, uz još jednu četvrtinu građana koji veruju da je rasprostranjenost „osrednja“, dok svega šest odsto građana smatra da je ima „malo“.
U kojoj meri je rasprostranjena korupcija u Srbiji?
Poređenje sa istraživanjem iz 2021. godine, u %

Poređenje sa sličnim istraživanjem iz 2021. pokazuje da je procenat ispitanika koji ističu rasprostranjenost korupcije povećan za 13 procentnih poena. Posebno je značajno povećana kategorija ispitanika koji smatraju da je korupcija u Srbiji rasprostranjena „u velikoj meri“, sa 19 na 41 odsto.
Drugim rečima, ne samo da se povećao broj građana koji kažu da je korupcija raširena, već se drastično pojačao njihov utisak o ozbiljnosti ovog problema. Očigledno je da među građanima koji su svesni da je korupcija značajno raširena ima i dosta pristalica sadašnje vlasti.
Bivši premijer Miloš Vučević u svom ekspozeu nije ni pomenuo antikorupcijsku strategiju, iako je taj dokument njegova vlada usvojila samo dva meseca kasnije, a novi premijer Đuro Macut je o planovima za borbu protiv korupcije rekao još manje
Utisak o raširenoj korupciji raste sa nivoom obrazovanja (81 odsto visokoobrazovanih ispitanika veruje da je korupcija mnogo i veoma mnogo rasprostranjena) i smanjuje sa godinama ispitanika. Dok je kod mlađih od 50 godina utisak o raširenosti korupcije na nivou od 80 odsto, kod starijih od 60 godina takav stav deli 60 procenata ispitanika. Najzad, 74 odsto anketiranih iz Beograda i 72 odsto iz Vojvodine smatra da je ona visoko i veoma visoko rasprostranjena, dok takav stav deli samo 61 odsto ispitanika iz Zapadne Srbije i Šumadije.
Sve manje neopredeljenih, a sve više onih koji smatraju da se korupcija povećava
Posebno pitanje, standardno za ovakva istraživanja, je ono kada građani ocenjuju da li se nivo korupcije u prethodnoj godini smanjio ili povećao. Tradicionalno, građani ovde najčešće biraju „srednji odgovor“, smatrajući da bitnih promena nema. U relativno kratkotrajnim periodima, dešavalo se da veći broj građana smatra kako se nivo korupcije smanjuje. To su, na primer, pokazala istraživanja iz 2013. i 2014. Građani su, dakle, imali utisak da se korupcija smanjuje neposredno posle promene vlasti i do toga je dolazilo uz veoma snažnu antikorupcijsku retoriku i obećanja, kao i neke istrage u okviru kojih su se među uhapšenima našla i zvučna imena.
Kako se može videti iz grafikona, u odnosu na 2021, poslednju godinu za koju je objavljeno slično istraživanje, ocena o porastu korupcije bitno je porasla, sa 35 na 50 odsto. Na to je najviše uticalo to što je ove godine znatno manji broj neopredeljenih.
Da li se nivo korupcije smanjio ili povećao u prethodnih 12 meseci?
u %

Očekivanja građana za budućnost su, međutim, pretežno optimistična, čak 38 odsto smatra da će se nivo korupcije smanjiti u narednoj godini, dok 20 procenata misli da će stanje biti još lošije. I ovde valja primetiti da su pokazatelji optimizma bili preovlađujući samo u prvim godinama nakon velikih političkih promena, 2001. i u periodu od 2012. do 2014. Stoga je jedno od najzanimljivijih pitanja zašto je i na osnovu čega je baš sada optimizam porastao.
Da li smatrate da će se u narednoj godini nivo korupcije…?
u %

Pošto građani nisu direktno pitani, ti razlozi se samo mogu pretpostavljati. Pesimizam po pitanju nivoa korupcije i očekivanje da će se njen nivo povećati u većoj meri je prisutan kod muškaraca, kod mlađih ispitanika do 50 godina starosti, onih sa visokom stručnom spremom, među Beograđanima, privatnicima i zaposlenima u privatnom sektoru.
Među onimа koji smatraju da se korupcija malo smanjila u prethodnih godinu dana, 56 odsto misli da će se i u narednih 12 meseci donekle, a 17 odsto da će se značajno smanjiti. Kod onih koji smatraju da se mnogo smanjila u prethodnih 12 meseci, 35 odsto misli da će se donekle, a 15 odsto da će se značajno smanjiti.
Ne samo da se povećao broj građana koji kažu da je korupcija raširena, već se drastično pojačao njihov utisak o ozbiljnosti ovog problema. Očigledno je da među građanima koji su svesni da je korupcija značajno raširena ima i dosta pristalica sadašnje vlasti
S druge strane, građani koji smatraju da se korupcija protekle godine veoma povećala, optimizam je znatno manji, samo 18 odsto ih misli da će se donekle, a pet procenata da će se značajno smanjiti. Slična je stvar i među građanima koji smatraju da se u prošloj godini nivo korupcije „malo povećao“ – 22 odsto misli da će se u budućnosti donekle, a 11 odsto da će se značajno smanjiti.
Na osnovu svih ovih pokazatelja se može sa razlogom pretpostaviti da iznenadni talas optimizma verovatno nema izvor u očekivanju građana da će vlast naprasno promeniti svoje postupanje i tako otkloniti neke od izvora korupcije. Demografska struktura ukazuje da se pozitivna očekivanja javljaju prevashodno kod ljudi koji i inače podržavaju vlast, a kojima su poruke o „nastavku borbe protiv korupcije“ i hapšenjima bile dovoljno uverljive da se nešto zaista radi na tom planu.

U okviru slobodnog pitanja, da ocene ko je kriv za to što se korupcija povećava, ili, za znatno manji broj građana, ko je zaslužan zat o što se njen nivo smanjuje, najčešće se pominje uopšten odgovor („vlast“, „sve institucije“), ili eksplicitno personifikacija te vlasti (aktuelni predsednik Srbije). Ove dve kategorije na listi „krivaca“ dobijaju zajedno 42 odsto, a na listi „zaslužnih“ čak 49 procenata odgovora.
Zanimljivo je da je ukupno 22 odsto građana kao krivce imenovalo sudstvo, zdravstvo ili lokalne samouprave, tri odsto ih je navelo SNS (jedan odsto uprlo je prst i u opoziciju), a samo dva odsto policiju ili tužilaštvo. Pritom, četvrtina građana misli da se korupcija povećava, ali ne zna ko bi za to mogao da bude kriv.
Da se u poslednjih 12 meseci nivo korupcije u Srbiji malo i veoma malo smanjio misli praktično svaki sedmi ispitanik, otprilike svaki treći smatra da je ostao isti kao što je bio, dok je skoro dve trećine građana uvereno da se bar malo ili veoma mnogo povećao
Još je veća neodlučnost (trećina) kod onih koji smatraju da se korupcija smanjuje, kada se odgovoru „ne zna“ pridodaju srodni, na primer da „niko“ nije zaslužan za to. Ovde je policija dobila pet odsto, a tužilaštvo, nadležno za gonjenje korupcije, samo dva procenta pozitivnih glasova.
Ocene za učinak vlasti u borbi protiv korupcije takođe su pogoršane, pri čemu je naročito, na 34 odsto porastao udeo građana koji smatraju da vlast uopšte nije delotvorna, nasuprot samo sedam odsto onih koji su vladi dali najbolje ocene. Iako je broj građana koji rad vlasti ocenjuju loše ostao veoma sličan kao i pre četiri godine (56-57 odsto), promenjena je struktura tih odgovora, pa su mnoge „dvojke“ prešle u „jedinice“. U pretežno dobar rad Vlade, ipak, veruje značajan broj od 42 odsto građana, iako je značajan udeo ispitanika koji tako misle u okviru drugog pitanja odabrao opciju da je korupcija ostala na istom nivou.
Koliko je vlast bila delotvorna u borbi protiv korupcije?
u%

Napomena: u 2021. pitanje je bilo za nijansu drugačije jer se izričito tražila ocena rada „Vlade“, ne (svih organa) vlasti u celini. Takođe, umesto reči „delotvorna“, tada je korišćen izraz „efikasna“
Delotvornost vlasti u borbi protiv korupcije iznad proseka prepoznaju ispitanici koji su stariji od 50 godina, oni koji žive na selu i imaju niži stepen stručne spreme. Po regionima su bolje ocene zabeležene u Zapadnoj Srbiji i Šumadiji.
S druge strane, kritiku vlastima po pitanju sprečavanja korupcije više od proseka upućuju muškarci, mlađi od 50 godina, osobe koje imaju najmanje završenu srednju školu, stanovnici gradova, a naročito Beograđani.
Trećina građana ne zna ni da Srbija ima antikorupcijsku strategiju
Srbija nije uopšte imala antikorupcijsku strategiju tokom pet i po godina. Dokument je usvojen bez velike pompe u julu 2024. Stoga nimalo ne čudi da je jedna trećina građana uverena da Strategija i dalje ne postoji, a još toliko da postoji, ali da se ne primenjuje. Najtačniji odgovor, da Strategija postoji, ali da se ne bavi nekim od ključnih pitanja, dalo je 17 odsto ispitanika, dok je njih 16 odsto uvereno da se ona primenjuje i da daje rezultate.
Da li u Srbiji postoji Strategija borbe protiv korupcije?
u %

Među onim građanima koji su upoznati sa postojanjem Strategije i veruju da ona donosi rezultate, 84 odsto ujedno smatra da je vlast delotvorna u borbi protiv korupcije. Nasuprot njima, 77 odsto onih koji ne znaju za postojanje Strategije smatra da vlast nije delotvorna u sprečavanju korupcije.
Videli smo koliko malo građani znaju o Strategiji borbe protiv korupcije i koliko malo je i sama Vlada učinila da je promoviše. Doskorašnji premijer Miloš Vučević nije taj dokument ni pomenuo u svom ekspozeu 1. maja 2024, iako je taj dokument njegova vlada usvojila samo dva meseca kasnije. O tome da je u decembru iste godine Vlada usvojila Akcioni plan za njegovo sprovođenje, u jeku antikorupcijskih protesta, čak ni vest nije objavljena. Novi premijer Đuro Macut o planovima za borbu protiv korupcije rekao je još manje, ponovivši frazu o „nastavku nulte tolerancije“ i najavivši novi Akcioni plan krajem godine.
Akcioni plan za borbu protiv korupcije i novčana podrška EU od 6,8 milijardi evra
Imajući sve to u vidu, dirljivo je koliko Evropska unija vodi računa o tome da Srbija ima i primenjuje strateški dokument u borbi protiv korupcije. Usvajanje Akcionog plana i „uspostavljanje delotvornog mehanizma za koordinaciju i praćenje napretka, sa posebnim fokusom na sva relevantna prelazna merila i preporuke GRECO“, bilo je jedna od tri ključne preporuke u izveštaju Evropske komisije za 2024.
Štaviše, usvajanje tog Akcionog plana je jedan od koraka od kojeg zavisi da li će Srbija dobiti sredstva iz Plana razvoja EU. Kako je predviđeno Reformskom agendom, ispunjenje ove mere vredi skoro 6,8 milijardi evra. Da li će taj novac biti dovoljan podsticaj da se Akcioni plan donese za period do 2028, kako je u Agendi zapisano, a ne samo za 2025, kao što je sada slučaj, ostaje da se vidi. Još veća nepoznanica je da li će EU pritom ocenjivati i kvalitet ovog dokumenta, a ne samo činjenicu da je usvojen.
Demografska struktura ukazuje da smanjenje korupcije u narednom periodu pre svega očekuju ljudi koji i inače podržavaju vlast, a kojima su poruke o „nastavku borbe protiv korupcije“ i hapšenjima bile dovoljno uverljive da se nešto zaista radi na tom planu
Kako god bilo, malo je verovatno da će usvajanje ovakvog dokumenta biti dovoljno. Na primer, sadašnji Akcioni plan za 2025. uopšte se ne bavi nekim od ključnih pitanja povodom kojih su organizovani antikorupcijski propisi – tužilaštvo koje ne ispituje korupciju proaktivno i postupa kada dobije „odrešene ruke“ od političkog vrha, Vlada koja ugovara najvrednije poslove bez tendera i ne objavljuje ugovore, otvoreno kršenje pravila o profesionalnom upravljanju javnim sektorom i slično. Transparentnost Srbija, inače, smatra da bi planski dokument za borbu protiv korupcije trebalo da usvoji Skupština, a ne Vlada, jer se samo na taj način mogu stvoriti obaveze za pravosuđe, nezavisne državne organe i sam parlament.
Odnos prema korupciji sve bitniji za glasanje na budućim izborima
Građane Srbije smo pitali da li su oni u poslednjih pet godina na neki način bili uključeni u aktivnosti koje su koristile borbi protiv korupcije i kako. Među ponuđenim odgovorima, najviše ih je, 41 odsto, reklo da su se uzdržali od koruptivnih aktivnosti, iako im je to bilo na štetu.
Na drugom mestu po učestalosti je odgovor 24 odsto ispitanika koji kažu da su glasali za stranku ili kandidata na izborima, jer su mislili da će se boriti protiv korupcije. Imajući u vidu da veliki broj građana na izborima apstinira, ali je tačan broj teško utvrditi jer se u biračkom spisku nalazi i veliki broj građana koji faktički ne žive u Srbiji, ovaj nalaz zapravo znači da su očekivanja za efikasniju borbu protiv korupcije značajna za makar jednu trećinu onih koji izlaze na birališta.
Još je veća neodlučnost onih koji smatraju da se korupcija smanjuje, jer svaki treći ili ne zna ili kaže da za to „niko“ nije zaslužan, tek svaki dvadeseti zasluge za to pripisuje policiji, a svaki pedeseti navodi tužilaštvo nadležno za gonjenje korupcije
Po devet odsto anketiranih je davalo predloge ili potpisivalo peticije koje doprinose borbi protiv korupcije ili su se uključivali tako što su pisali ili prenosili komentare i vesti na ovu temu na internetu, društvenim mrežama ili Viber grupama. Učestvovanje u aktivnostima nevladinih organizacija i lokalnih grupa građana navodi sedam odsto anketiranih, dok dva odsto tvrdi da je prijavljivalo korupciju nekom državnom organu. Jedna petina ispitanika nije mogla da proceni svoj odgovor na pitanje, dok svaki deseti građanin priznaje da ni na koji način nije učestvovao.
Da li ste u poslednjih pet godina na neki način bili uključeni u aktivnosti koje koriste borbi protiv korupcije i kako?
Višestruki odgovor,u%

Što se pak tiče budućeg učešća u borbi protiv korupcije, ponovo navode uzdržavanje od korupcije iako im to škodi (41 odsto), kao i glasanje za kandidata ili partiju na izborima ukoliko postoji vera da će se ta politička opcija boriti protiv korupcije (41 odsto) javljaju se kao dva najčešća odgovora.
Međutim, kada je u pitanju budućnost, veoma je visok procenat ispitanika koji navode da bi bili spremni da prijave korupciju državnim organima – 35 odsto, što je drastično veći broj od onih koji su to do sada činili. I sve druge aktivnosti sa spiska se građanima čine primamljivim – svaki peti bi potpisivao peticije i davao predloge koji doprinose borbi protiv korupcije, 18 odsto je spremno za pisanje komentara i vesti na društvenim mrežama, Viber grupama i internetu, a 12 odsto bi uzelo učešće u aktivnostima nevladinog sektora i lokalnih grupa. Sve to ukazuje da postoji vrlo veliki potencijal za šire angažovanje građana koji je do sada bio nedovoljno iskorišćen.
Tužilaštvo postupa tek kada dobije „odrešene ruke“ od političkog vrha, Vlada ugovara najvrednije poslove bez tendera i ne objavljuje ugovore, a otvoreno se krše i pravila o profesionalnom upravljanju javnim sektorom
Na ovom mestu valja napomenuti da namerno nismo uvrstili „učešće na protestima“ kao vid angažovanja u borbi protiv korupcije na listu ponuđenih odgovora, jer smo zbog vremena kada je istraživanje sprovođeno imali bojazan da nalazi ne bi u potpunosti odrazili stvarno stanje, zato što, na primer, deo građana koji protestuju ne bi to podelio sa anketarima ili zato što bi neki od pasivnih građana želeli da se prikažu u drugom svetlu, kao učesnici.
Šta biste od navedenog u budućnosti Vi lično učinili za borbu protiv korupcije?
Višestruki odgovor, u%

Imajući u vidu mogućnost da se izbori, pod postojećim ili unapređenim uslovima uskoro raspišu, na njima bi obećanja o borbi protiv korupcije očigledno imala veoma bitnu ulogu. Da bi sve to moglo da donese i neke konkretne rezultate, morali bi da postoje i kvalitetni programi za borbu protiv korupcije.
Transparentnost Srbija je ponudila neke vrlo konkretne ideje sadašnjim i budućim učesnicima u političkom životu, a svakako će pratiti i ocenjivati ono što oni budu ponudili. Istraživanje se, inače, bavi i brojnim drugim pitanjima, stavovima građana u pogledu javnosti ugovora, praksi ugovaranja najvrednijih radova, preprekama za rad javnih tužilaštava, a rezultate možete pročitati na sajtu TS.