Ptice lete već treću sedmicu, idu iz jednog grada u drugi, iz manje opštine u još manju, pjevaju pred punim tribinama ili pred šakom jada, ali čini se da je sve uzalud, jer se gnijezda prave na drugim mjestima. Branko Blanuša (SDS) i Savo Minić (SNSD) tuku se za Palatu Republike, Željka Cvijanović (SNSD), Nebojša Vukanović (Lista za pravdu i red) i Marinko Božović (SDS) za fotelju srpskog člana Predsjedništva BiH, ali najvažnija bitka se bije na margini predizborne kampanje i ona je sabijena u jedno jedino pitanje: ko će biti premijer Republike Srpske nakon izbora?
Predsjednik Pokreta Sigurna Srpska i gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković u kampanju je ušao sa dačićevski nadmenim sloganom „Sigurno premijer“. Halapljivi dječak, koji je u prethodnih šest godina prekopao Banjuluku taman onako kako su Milorad Dodik i njegovi razbojnici preorali ostatak Republike Srpske, potpisao je sporazum sa predsjednikom SDS-a Brankom Blanušom koji mu garantuje premijersku krunu ukoliko izborna vaga prelije na opozicionu stranu. Ali, to nije jedini tiket koji je Stanivuković uplatio na izbornoj kladionici.
Stanivukovićeva rezervna karta
Ukoliko Blanuša izgubi i ove izbore, a Stanivukovićev PSS napravi dobar rezultat, lako se može desiti da se preko noći podigne magla u kojoj se već nekoliko godina krije famozna simbioza imeđu Dodika i mladog banjalučkog kneza. Dodik bi dobio komotnu većinu u Narodnoj skupštini Republike Srpske, mogao bi da se obračuna s onim koalicionim partnerima za koje opravdano sumnja da svake večeri podmazuju čakiju koju će mu krknuti među rebra čim „popije“ prvi nokaut i pride bi opoziciju sveo na zanemarljiv parlamentarni procenat.
Najvažnija bitka se bije na margini predizborne kampanje sabijena je u jedno jedino pitanje: ko će biti premijer Republike Srpske nakon izbora? Draško Stanivuković ili Milorad Dodik
Istraživanja sa terena su, kao uvijek, i svakakva i nikakva. Opozicija je poderana po šavu, ali ni na SNSD-ovom motoru ne rade sve dizne, pa su sva čuda moguća. Blanuša je u kampanji gotovo nevidljiv, baš kao i Božović koji će sve glasove moći izbrojati za pola sata nakon zatvaranja biralištâ. Stanivukovićeva predizborna mašinerija troši tonu uglja na sat: u jednom danu obiđe nekoliko gradova ili opština, krsti i vjenčava, pleše i pjeva, skače i pocupkuje, obećava i krije sve ono što bi do 4. oktobra moglo da ga kompromituje.
Stanivuković se dva puta borio protiv SNSD-a i oba je puta pobijedio: jednom Igora Radojičića (s kojima je sada u koaliciji), drugi put Nikolu Šobota. Na predsjedničkim izborima prije četiri godine radio je za Jelenu Trivić toliko da ga ne mogu direktno optužiti za izdaju, ali je mnogo onih koji smatraju da je upravo taj nedostatak njegovog punog angažmana na terenu doveo do Trivićkinog poraza. Mladi i halapljivi gradonačelnik, naime, savršeno radi za sebe, ali ne i za druge i njegova predizborna mantra „Sigurno premijer“ lako može da znači da je dogovor pao i na jednoj i na drugoj strani.
Dodik takvu mogućnost, naravno, eliminiše u koraku. Ako se on pita, a on se pita manje ili više za sve proteklih dvadeset godina, Stanivuković neće biti premijer – i to je jedino, kako je rekao, „sigurno“ – jer će premijer biti upravo Dodik. Kako je to moguće s obzirom na to da je na snazi presuda Suda BiH koja Dodiku zabranjuje obavljanje bilo koje javne funkcije? Računica je jasna: ako Dodik nakon izbora bude imao dvije ruke u Predsjedništvu BiH, te dvije ruke mogu da glasaju za njegovo pomilovanje.
Dupli pas
Nijedan bošnjački član Predsjedništva BiH neće glasati za Dodikovo pomilovanje, pa on na taj glas i ne računa, ali i te kako se nada da bi u Predsjedništvo BiH mogla proći Darijana Filipović, koja je kandidat HDZ-a Dragana Čovića s kojim je Dodik u dvodecenijskoj političkoj, koalicionoj i ekonomskoj strasnoj vezi. Priča o eventualnom pomilovanju je vjerovatno bačena na vatru u kuhinji Demokratske fronte čiji kandidat Slaven Kovačević takođe pokušava da uđe u Predsjedništvo BiH i koji „otkrivanjem“ ovog duplog pasa između Dodika i Čovića želi da oslabi poziciju Darijane Filipović.
Nijedan bošnjački član Predsedništva BiH neće glasati za Dodikovo pomilovanje, ali se bivši predsednik RS i te kako nada da bi mogla proći Darijana Filipović koja je kandidat HDZ-a Dragana Čovića s kojim je on u dvodecenijskoj političkoj, koalicionoj i ekonomskoj vezi
Kampanja je počela oštro: Dodik je na društvenim mrežama objavio stari snimak na kojem Stanivukovićeva mlada saradnica u stranačkim prostorijama sasvim pristojno i kulturno jaše partijskog šefa, a potom je uslijedila višednevna baražna vatra: Draško je raspaljivao vatru, a Dodik je na taj plamen nalagao suvih drva i poneku kap benzina. U svakoj predizbornoj nesreći ima ipak i malo sreće: Dodik je morao u Izrael i u Izraelu se zadržao desetak dana, pa je Stanivuković morao da ratuje s onima koji tom ratu naprosto nisu dorasli. U posebnom blatu mogu da se valjaju samo posebni.
Može li Blanuša pobijediti Minića i dovesti Stanivukovića na čelo Vlade Republike Srpske? Može. Hoće li Minić dozvoliti Dodiku da izabere premijera nakon što on pobijedi Blanušu? Hoće. Postoji li šansa da Dodik mandat za sastav Vlade povjeri čovjeku koji je Banjuluku pretvorio u Novo Skoplje? Postoji. Pekić veli da se sva politika svodi na dvije radnje: oni koji su na vlasti čine sve da ostanu na vlasti, dok oni koji nisu na vlasti čine sve da na vlast dođu. U fusnoti te teoreme kao ogledni primjeri navedeni su Dodik i Stanivuković.
Upravo zbog toga su njih dvojica centralne ličnosti kampanje. Na svim SNSD-ovim plakatima i bilbordima pored Save Minića i Željke Cvijanović stoji i Dodik, a vješti dizajner je udesio tako da se parola „predsjednika Republike Srpske“ više nalazi na Dodikovom nego na Savinom sakou. Isto je i na drugoj strani (ako je ta strana uopšte druga): Stanivukovića ima u kampanji taman koliko Blanuše nema. Bolje je ovako: Branka nema koliko Draška ima. Profesor je u zadnjoj klupi, student pred zblanutim amfiteatrom drži čas.
Blanuša i Minić u različitim pozicijama
Ako stranka, kaže savjetnik za javnu komunikaciju Marija Milić, ima lidera kojeg birači prepoznaju, kojem jedan dio njih vjeruje i koji ima jasan politički identitet, bilo bi neobično da tu snagu u kampanji ne koristite. Problem počinje onda kad snaga lidera treba da nadomjesti nedovoljno izgrađen politički profil samog kandidata. Međutim, dodaje ona, Savo Minić i Branko Blanuša u ovom slučaju nisu u istoj poziciji.
Stanivukovićeva predizborna mašinerija troši tonu uglja na sat: u jednom danu obiđe nekoliko gradova ili opština, krsti i venčava, pleše i peva, skače i pocupkuje, obećava i krije sve ono što bi do izbora moglo da ga kompromituje
„Minić je kandidat SNSD-a uz kojeg je, rame uz rame, izuzetno vidljiv i najprepoznatljiviji politički akter te stranke – Milorad Dodik. To je model koji SNSD odavno koristi i koji je politički logičan: kandidat dio vidljivosti i autoriteta dobija iz već izgrađene snage stranke i njenog lidera. Uostalom, to je njihov recept već nekoliko izbornih ciklusa unazad – i na opštim i na lokalnim izborima“, kazala je Marija Milić.
Kod Branka Blanuše situacija je, smatra ona, složenija. On nije samo kandidat za predsjednika Republike, već i predsjednik SDS-a. Draško Stanivuković, s druge strane, nije samo lider političkog subjekta koji podržava Blanušinu kandidaturu, već je i sam nosilac liste PSS-a za Narodnu skupštinu i vodi sopstvenu kampanju.
„Njegova izražena vidljivost je zato politički i komunikacijski sasvim razumljiva. Ali upravo zato činjenica da u javnom prostoru može biti snažnija i prepoznatljivija figura od kandidata za predsjednika Republike ostaje važan komunikacijski signal, ali i alarm za Blanušinu kampanju. Ovo što radi Stanivuković je zanimljivo i novo, ali može da zbuni birače. Lako se može desiti da birač ne zna šta bira, koga bira i koga za šta bira. Uz nove tehnologije i svakodnevna strašenja birača pričama da neće znati da ih koriste, ovo može da dovede dodatnu konfuziju“, rekla je Marija Milić.
Jedan je nastavio tamo gdje je drugi stao. Jedan je mogao što onaj drugi nije. Kud onaj jedan nije – ovaj drugi jeste. Što je prvi počeo, drugi će da nastavi. Ako nas je jedan zadužio, drugi nas sasvim sigurno neće odužiti. Ukoliko poslije izbora stanu jedan uz drugog, biće dobro ako nam i ramena ostanu da na njih nabijemo tikvu. Glavu, u tom slučaju, nećemo ni zaslužiti.
