Pristojnost, kućno vaspitanje i akademsko zvanje me obavezuju da ne govorim u javnosti o temama koje ne razumem. Elementarna naučna etika me obavezuje da baratam činjenicama i proverim podatke pre nego što iznesem neku tezu. Stoga me je kolumna dr Danice Popović pod naslovom Ukinuti Ekspo inspirisala da napišem ovo reagovanje: kolumna kao takva obiluje materijalnim neistinama i paušalnim tvrdnjama, a, uz to, pokazuje suštinsko nerazumevanje koncepcije Ekspa od strane koleginice Popović.

Da krenem od tačke u kojoj smo saglasni: ovako kako je postavljen sada, Ekspo 2027 je sinonim za korupciju. Izbor izvođača i partnera je potpuno netransparentan. Kriterijumi po kojima se biraju firme koje se pozivaju na tendere uglavnom nisu jasni, a izuzimanje od sistema javnih nabavki bio je smokvin list za upliv opskurne hobotnice koju je CINS analizirao: čak i iz ono malo objavljenih ugovora se vidi da su cifre neverovatne. Strukture i procedure su maksimalno zakomplikovane: bez ozbiljne unutrašnje revizije biće nemoguće razmontirati to vrzino kolo. Bezbednost objekata i kvalitet gradnje su takođe potencijalno ozbiljan problem i raduje me najava da će stručna komisija pregledati taj aspekt.
Ipak, iznenađuje me apsolutna nespremnost profesorke Popović da sagleda širu sliku i razgraniči šta je zapravo Ekspo, a šta Vučićeva političko-koruptivna mašinerija koja koristi Ekspo kao paravan. Iako se ta dva domena međusobno prepliću, oni su po svojoj supstanci potpuno različiti.
Ovako kako je postavljen sada, Ekspo 2027 je sinonim za korupciju. Izbor izvođača i partnera je potpuno netransparentan. Kriterijumi po kojima se biraju firme koje se pozivaju na tendere uglavnom nisu jasni, a izuzimanje od sistema javnih nabavki bio je smokvin list za upliv opskurne hobotnice i bez ozbiljne unutrašnje revizije biće nemoguće razmontirati to vrzino kolo
Naime, Ekspo koji treba da se dogodi od 15. maja do 15. avgusta 2027. u Srbiji je tematska izložba. To nije centralna svetska izložba i njen format i obim definisani su međunarodnim konvencijama: odvija se striktno u skladu sa Pariskom konvencijom iz 1928. godine. Dakle, izložba ima jednu temu i događa se na maksimalno 25 hektara. To je prostor gde su smešteni nacionalni paviljoni. Sve izvan tog okvira, a na šta profesorka Popović pogrešno referiše u svojoj kolumni: delfinarijumi, stadioni, pruge – nije Ekspo. Svi ti somnabulni projekti su deo Vučićevog narativa i deo koruptivne hobotnice koja se po svoj prilici prostire i na 25 hektara Ekspo prostora, ali ti projekti nisu i ne mogu biti deo Ekspa kao takvog.
Za reputaciju Srbije, sada kada se događaj toliko približio, bi bilo bolje da se Ekspo održi, nego da se otkaže. Puno stranih zemalja je pristupilo Ekspu 2027 strateški i već planira događaje i delegacije: naši problemi nisu njihovi problemi. Te zemlje osmišljavaju i organizuju postavke i sadržaje u svojim paviljonima i planiraju političke, biznis i kulturne delegacije.
Pošto sam u kontaktu sa velikim brojem zemalja koje će učestvovati na Ekspu 2027 (ukoliko bude održan), pouzdano znam da su i sadržaji i delegacije uveliko u finalnoj fazi planiranja. Otkazivanje Ekspa nanelo bi ogromnu štetu državi Srbiji, ne samo materijalno, već i nematerijalno.

Profesorka Popović slučajno ili namerno potpuno previđa da analizira aspekt reputacijske štete koja bi nastala kada bi Srbija kao zemlja domaćin (po međunarodno preuzetoj obavezi) otkazala gostoprimstvo već planiranim delegacijama i aktivnostima. Dakle, šteta je, što direktno, što indirektno, mnogo veća od puke materijalne nadoknade i penala koje bismo morali da platimo.
Da pređemo sada sa razumevanja Ekspa na zamene teza: profesorka Popović govori isključivo o povećanju BDP-a kroz prizmu građevinskih projekata. Međutim, korist za građane i BDP Srbije kreira se i na potpuno drugi način koji nema nikakve veze sa građevinskom industrijom: kroz sadržaje koji će biti ponuđeni na Ekspu i kroz snažnu međunarodnu saradnju na ostvarivanju biznis programa koji će domaćoj privredi doneti nove poslove.
BDP-u će doprineti i boravak hiljada i hiljada stranaca u Beogradu tokom trajanja izložbe: ti ljudi će morati nešto da jedu, da se prevezu, da koriste usluge. Dakle, Ekspo, umesto sinonima za korupciju i promociju Vučićevog lika i dela, treba da postane prostor za promociju srpske pameti, kreativnih industrija i privrede.
Prostor za izložbu od 15. maja do 15. avgusta 2027. ograničen je na maksimalno 25 hektara. Sve izvan tog okvira – delfinarijumi, stadioni, pruge – nije Ekspo. Svi ti somnabulni projekti su deo Vučićevog narativa i deo koruptivne hobotnice koja se po svoj prilici prostire i na 25 hektara Ekspo prostora, ali ti projekti nisu i ne mogu biti deo Ekspa
Vodio sam biznis program Srbije na Ekspu 2020 u Dubaiju i napravili smo jasan i vrlo merljiv rezultat: u godinu dana nakon Ekspa, spoljnotrgovinska razmena Srbije i UAE porasla je za 42 odsto. To smo postigli jer smo osmislili program i delegacije – a to smo mogli jer su Emirati kao zemlja domaćin dobro pripremili izložbu, te stvorili uslove da se privrednici povezuju.
Ekspo 2027, iako nije prava svetska izložba, bio je šansa da Srbija napravi skok u privrednoj i spoljnotrgovinskoj razmeni i popravi svoju reputaciju kao država. Ta šansa još uvek postoji, ukoliko se stvari brzo postave na svoje mesto i Ekspo, umesto projekta koji je oličenje korupcije, netransparentnosti i politikantstva, postane primer odgovornog upravljanja državnim novcem i kvalitetne promocije Srbije prema celom svetu.
Nisam ekspoljubac, kako profesorka Popović naziva one koji zagovaraju da Ekspo bude održan, već patriota. Zato i poručujem: ne ukidajte Ekspo – ukinite korupciju. Razmontirajte kompletnu ekipu koja je omogućila korupciju, proverite kvalitet gradnje, revidirajte sve ugovore koje je preduzeće Ekspo 2027 potpisalo, procesuirajte odgovorne, stopirajte sve štetno i neisplativn što je van 25 hektara predviđenih za održavanje tematske izložbe, i otvorite prostor da se srpska privreda i talenti predstave celom svetu na adekvatan način.
Da li je ovaj projekat bio najneophodnija stvar u Srbiji? Nije. Da li bi, sa druge strane, bio dobar za Srbiju da je realizovan odgovorno? Bio bi. Tu smo gde smo: mnogo je logičnije odgovorno dovesti projekat do kraja, svesti ga na 25 hektara prostora gde po međunarodnoj konvenciji pripada, i iskoristiti ga za promociju Srbije, nego ga otkazivati.
