Pišu: Vladimir Obradović, Ognjen Radonjić
Državna firma Ekspo 2027 potpisala je krajem septembra ugovor vredan 2,54 milijarde dinara ili oko 21,7 miliona evra, za tehničku produkciju programa na izložbi. Posao je dobilo beogradski Skaj solušn (Sky Solutions). On će iznajmiti, postaviti i održavati ozvučenje, rasvetu, LED ekrane i bine za Auditorijum sa 2.700 mesta, „World stage“ sa 700 mesta, binu za koncerte pred 13.000 ljudi, binu za nacionalne dane, sedam manjih bina u halama, tri sportska terena i objekat „Sport za sve“. Tokom 93 dana izložbe obezbediće i tehničko osoblje na 179 pozicija dnevno. Svi iznosi u tekstu navedeni su sa PDV-om, osim kada je drugačije naznačeno.


Ovo nije prvi sporan veliki ugovor Ekspa, koji je ove godine, takođe bez stvarnog nadmetanja, poslove obezbeđenja i čišćenja, vredne 6,6 milijardi plus 771,6 miliona dinara, ugovorio sa dva konzorcijuma, koje predvodi ista firma, T&M grup solušn, o čemu je Radar pisao u tekstu Novih 63 miliona evra za stare povlašćene partnere.
Ekspo je u julu 2024. za 4,17 miliona dinara za konsultantske usluge angažovao Skaj solušn, a nedavno je sa njim, kao jedinim ponuđačem, sklopio i 610 puta vredniji ugovor da on iznajmi, postavi i vodi audio-vizuelni sistem za specijalizovanu izložbu
I ugovor o tehničkoj produkciji sklopljen je po istoj posebnoj vladinoj uredbi, koja odbijenim ponuđačima ne daje pravo na žalbu. Pregledali smo javni poziv i njegovu ispravku, kriterijume, tehničku specifikaciju, model ugovora, odluku o dodeli, potpisani ugovor i finansijske izveštaje izabrane firme, kao i dvadesetak odluka o drugim njenim javnim poslovima iste firme. Rok je bio prekratak za ozbiljnu konkurenciju. Jedinu ponudu, za samo 0,2 odsto nižu od procenjene vrednosti, dala je firma koja je Ekspo ranije savetovala upravo o tom sistemu, a 70 odsto novca će joj biti isplaćeno pre otvaranja izložbe. Uz to, ugovor je posle dodele izmenjen u korist izvođača i sve zajedno upućuje na to da Ekspo zapravo finansira nabavku opreme koju će izvođač radove posle izložbe zadržati.
Deset dana za dve i po milijarde
Ekspo je javni poziv za ovu nabavku poslao 19. avgusta, a rok za ponude bio je do 4. septembra u podne. Ponuđači su, dakle, imali 16 dana. Uredba o nabavkama za Ekspo ne propisuje minimalni rok za podnošenje ponuda, pa je i to bilo dozvoljeno.
U tih 16 dana ponuđači nisu imali ono najvažnije, tehničku specifikaciju. Prilog 1, sa skoro 400 stavki opreme i osoblja raspoređenih na 14 listova, nije bio objavljen. Ekspo ga je dodao tek 25. avgusta, ispravkom u kojoj piše da prilog nije bio priložen „usled tehničkog propusta“. Rok nije produžen. Sa specifikacijom u rukama, ponuđači su imali 10 dana da pronađu i obračunaju opremu za 11 bina i sportske terene. Sam obrazac ispravke upozorava da se rok mora produžiti kada izmena bitno menja uslove.
U maju je i ćerka-firma Skaj ivent sklopila okvirni sporazum od 1,49 milijardi dinara za angažovanje izvođača za 63 koncerta i programa na Ekspu, tako da vrednost poslova svih firmi te grupe na Ekspu premašuju četiri milijarde dinara ili 34 miliona evra
Procenjena vrednost nabavke nije objavljena u javnom pozivu, ali je u odluci o dodeli ugovora navedeno da iznosi 2,55 milijardi dinara. Jedini kriterijum bila je cena, uz automatsko rangiranje ponuda. Ponuđači su sami određivali traženi avans, u rasponu od nula do 40 odsto, a među ponudama sa istom cenom prednost bi imala ona sa nižim avansom. Ekspo je, dakle, i visini avansa pridavao finansijski značaj. Skaj solušn je zatražio najviši dozvoljeni avans od 40 odsto.
Stigla je jedna ponuda, tri minuta pre isteka roka. Ponuđena je cena od 2.543.773.058 dinara, iznosi 99,8 odsto procenjene, samo oko pet miliona ispod nje. Deset dana za posao ovih razmera prednost daje onome ko specifikaciju već poznaje.

Kako je savetnik na kraju postao i izvođač, a posao dobijaju i njegove ćerke-firme
Skaj solušn na Ekspu nije nova firma, jer je Forbs objavio da je 2024. dobila i 4,17 miliona dinara vredan ugovor za „konsultantske usluge u oblasti projektovanja i dizajna audio-vizuelnog sistema za specijalizovanu izložbu“. Ekspo je 5. jula te godine poziv uputio samo Skaj solušnu i preduzetničkoj radnji Prolajt iz Zemuna. Ponudu je dao samo Skaj, na 99,3 odsto procenjene vrednosti od 4,2 miliona dinara.

Dve godine kasnije ista firma dobila je posao da taj sistem iznajmi, postavi i vodi. Evropska pravila o javnim nabavkama, a po njima i srpski zakon, u takvim slučajevima obavezuju naručioca da spreči da raniji savetnik stekne prednost nad ostalim ponuđačima. Zato svim ponuđačima mora da obezbedi iste informacije i dovoljno vremena za pripremu ponuda.
Ekspo je postupio suprotno tome, objavivši specifikaciju sa zakašnjenjem i ostavivši rok od deset dana. Nije objavio ni da li je Prilog 1 nastao na osnovu saveta Skaj solušna. U odluci o dodeli ugovora ostala je prazna rubrika „Sukob interesa koji je utvrđen i mere koje su povodom toga preduzete“.
Za pet meseci zakupa Ekspo će platiti približno onoliko koliko bi ga koštala kupovina opreme. Sa 83 miliona dinara gotovine Skaj solušn tu kupovinu ne bi mogao da finansira, a opremu će po završetku izložbe moći godinama da iznajmljuje, između ostalog i državi
To nije jedini posao te grupe na izložbi. U maju je njena ćerka-firma Skaj ivent (Skyevents) dobila okvirni sporazum vredan 1,49 milijardi dinara za angažovanje izvođača za 63 koncerta i programa na Ekspu. Bila je jedini ponuđač. Prema Forbsu, Skaj ivent u tom poslu „snosi troškove produkcije, obezbeđuje tehničko-produkcione zahteve“ izvođača. Skaj solušn istovremeno radi kompletnu tehničku produkciju na istim binama. Da li se tehnički zahtevi za iste koncerte plaćaju dva puta, može se utvrditi samo poređenjem dve specifikacije.
Firme ove grupe na Ekspu imaju poslove vredne više od četiri milijarde dinara ili 34 miliona evra, s tim što je za koncerte uračunata najviša vrednost okvirnog sporazuma. Jedini vlasnik Skaj solušna je Milenko Škarić. Ujedno je vlasnik ili suvlasnik dvadesetak firmi, a N1 je u januaru 2025. pisao da njegov Skaj mjuzik „već po tradiciji“ postavlja binu i prateću opremu za skupove SNS-a, dok firme iz grupe imaju ekskluzivne poslove i sa MUP-om i Gradom Beogradom.
Jedini ponuđač, a cena skoro identična procenjenoj vrednosti nabavke
Kako Skaj solušn dobija javne poslove, pokazuju i odluke o dodeli ugovora sa Portala javnih nabavki. Pregledali smo 24 odluke iz 2025. i 2026, od domova kulture i opština do ministarstava i firmi osnovanih za velika sportska takmičenja. Obrazac je gotovo bez izuzetka isti.
U 16 od 18 postupaka u kojima je naveden broj ponuda, Skaj solušn je bio jedini ponuđač, samostalno ili u grupi. Polovina ugovora zaključena je po ceni većoj od 99,6 odsto, dok je u 18 od 20 slučajeva ugovorena cena iznosila između 96 i 100 odsto procenjene vrednosti nabavke. U Apatinu je dve godine zaredom cena bila tačno jednaka proceni, a isto je bilo i u Alibunaru. U Lebanu je nabavka procenjena na 4,8 miliona dinara, a ponuda je bila na 4.799.999,99 dinara.
I kada je bilo konkurencije, jeftinije ponude su odbijane. U Domu omladine Kragujevac nije prihvaćena ponuda jeftinija skoro milion dinara, a i u Novom Bečeju odbijena je ponuda od 9,9 miliona, pa je i taj posao dobila firma Milenka Škarića i to po ceni od 11 miliona
Kada je bilo konkurencije, jeftinije ponude su odbijane. U Domu omladine Kragujevac ponuda od 11,34 miliona dinara odbijena je jer ponuđač nije na vreme dostavio traženu dokumentaciju, pa je posao dobio Skaj solušn sa ponudom od 12,33 miliona. U Novom Bečeju ponuda od 9,9 miliona dinara odbijena je iz tehničkih razloga, a posao je pripao Skaj solušnu za 11 miliona. U više opština Skaj solušn je kao ponuđač nastupao u konzorcijumu sa Skaj korporejšnom, s tim što je stvarni vlasnik obe firme Milenko Škarić.
Uporedna analiza sklopljenih ugovora sa Ekspom i organizatorima nekih sportskih takmičenja pokazuje da ponude Skaj solušna od procenjene vrednosti tih javnih nabavki odudaraju samo nekoliko promila. To, kao ni činjenica da je bio jedini ponuđač, ne dokazuje postojanje dogovora, ali je to obrazac koji bi tužilaštva, Kancelarija za javne nabavke i Komisija za zaštitu konkurencije trebalo da ispitaju. (tabela 1)
Najam opreme državno preduzeće plaća unapred
Ekspo ovim ugovorom ne kupuje opremu, već je iznajmljuje. Specifikacija izričito traži „zakup opreme“, montažu i demontažu, i dozvoljava privremeni uvoz. Do 31. avgusta 2027. Skaj solušn mora da demontira i odnese svu opremu sa lokacije. Ekspu posle izložbe ne ostaje ništa.
Najam se, ipak, plaća uglavnom unapred. Ugovor deli posao na dve faze. Prva je isporuka, montaža i testiranje opreme, sa rokom do 25. aprila 2027. i nosi do 70 odsto vrednosti ili do 1,78 milijardi dinara. Prva faza ima i avans od 40 odsto ukupne vrednosti ili 1,02 milijarde dinara. Ekspo ga isplaćuje u roku od 45 dana od predračuna, uz bankarsku garanciju za povraćaj. To znači da novac može stizati već ove jeseni, pola godine pre nego što oprema treba da bude postavljena.
Pravila o javnim nabavkama obavezuju naručioca da spreči da raniji savetnik stekne prednost nad ostalim ponuđačima. Ekspo je postupio suprotno tome, a u odluci o dodeli ugovora ostala je prazna rubrika „Sukob interesa koji je utvrđen i mere koje su povodom toga preduzete“
Druga faza je sam rad tokom 93 dana izložbe, sa 179 ljudi dnevno i nosi preostalih 30 odsto ili oko 763 miliona. Ona se plaća u jednakim mesečnim ratama, na osnovu izveštaja koje sastavlja sam izvođač. Rad tehničara je pritom manji deo cene. Po našoj gruboj računici, 179 pozicija tokom 93 dana daje oko 16.600 smena od deset sati. I uz 25.000 dinara po smeni to je oko 420 miliona dinara. Ostatak, oko 1,7 milijardi bez PDV-a, odnosi se na najam opreme, konstrukcije, logistiku i zaradu firme. Ovde računamo bez PDV-a, jer ni trošak rada ni cene opreme ne uključuju porez.
Ugovor izmenjen posle dodele
Ugovor koji je Ekspo potpisao nije isti kao model koji je objavio uz javni poziv, jer je on u članu 12 izričito zabranjivao izvođaču da bez pisane saglasnosti Ekspa „ustupi, prenese, založi, optereti ili na bilo koji drugi način raspolaže pravima i potraživanjima koja proizlaze iz ovog ugovora, uključujući i njihovo korišćenje kao sredstva obezbeđenja u korist trećih lica, naročito banaka i drugih finansijskih institucija radi pribavljanja bankarskih garancija, kredita ili drugih finansijskih proizvoda“.

Iako bi kršenje bilo osnov za raskid ugovora i naknadu štete, u potpisanom ugovoru izostavljeni su ti stavovi člana 12, a ta izmena ide u korist samo jedne strane, jer Skaj solušn sada može da založi buduće uplate kod banke i tako dobije upravo garancije koje Ekspo traži, avansnu na 1,02 milijarde i garanciju za dobro izvršenje od 212 miliona, ili kredit za kupovinu opreme. Obezbeđenje koje bi trebalo da štiti Ekspo tako može da počiva na novcu samog Ekspa. Mogući drugi ponuđači računali su po strožem modelu, pa bi Ekspo trebalo da objasni ko je i na čiji zahtev izbacio tu odredbu.
Samo u 2025. i 2026. Skaj solušn je sa ministarstvima, domovima kulture, opštinama i državnim firmama sklopio najmanje 24 ugovora o javnim nabavkama. Obrazac je gotovo bez izuzetka isti i u većini slučajeva je jedini ponuđač, a cena skoro identična procenjenoj vrednosti
Finansijski izveštaji Skaj solušna za 2025. pokazuju firmu znatno manju od posla koji je dobila. Ona je lane imala prosečno 124 zaposlena i 1,33 milijarde dinara poslovnih prihoda, četvrtinu manje nego 2024. Vrednost ugovora sa Ekspom od 2,12 milijardi dinara bez PDV-a za oko 60 odsto je veća od poslovnih prihoda, a sam avans je oko dve trećine njenih prihoda iz 2025. (Tabela broj 2)
Firma je veoma profitabilna, posluje sa neto maržom od oko 30 odsto, dok joj efektivna stopa poreza na dobit iznosi 4,7 odsto, naspram zakonskih 15 odsto. Razlog za tako nisku efektivnu stopu nije vidljiv iz izveštaja. U poslednje dve godine dobit nije isplaćivana vlasniku, pa je neraspoređena dobit dostigla 1,6 milijardi dinara. Firma je, međutim, na kraju 2025. imala svega 83 miliona dinara gotovine, dok su sredstva bila plasirana u pozajmice povezanim firmama, zavisna društva i nekretnine. Avans za nekretnine i opremu od 328 miliona dinara ostao je nepromenjen od kraja 2024. Tokom 2025. firma je uložila još 170 miliona dinara u „značajnija poboljšanja zemljišta (krčenje, melioracija)“. Uz imovinu od 2,7 milijardi dinara, njen osnovni kapital iznosi svega 43.000 dinara.
Najupečatljivije je poređenje sa postojećom imovinom firme. Na kraju 2025. nabavna vrednost svih objekata, postrojenja i opreme Skaj solušna iznosila je 2,21 milijardu, a knjigovodstvena vrednost same opreme bila je 641 milion dinara. Ekspo za pet meseci najma plaća 2,12 milijardi dinara bez PDV-a, gotovo koliko iznosi ukupna nabavna vrednost svih objekata, postrojenja i opreme firme.
Ko zapravo kupuje opremu i koliko ona realno košta
Deo odgovora na pitanje ko kupuje opremu daje sama odluka o dodeli ugovora. Posle otvaranja ponuda komisija Ekspa tražila je od Skaj solušna dodatne „dokaze koji se odnose na ulaganje u kupovinu nove audio, video, rasvetne, scenske i druge tehničke opreme koja je predmet nabavke i koja će biti korišćena u njenom izvršenju“. Firma ih je dostavila. Ekspo je, dakle, i sam računao s tim da će se za ovaj posao kupovati nova oprema. Kupuje je izvođač, uz avans od milijardu dinara koji isplaćuje Ekspo, a posle izložbe oprema ostaje izvođaču.
Koliko ta oprema vredi? Po našem brojanju iz specifikacije, Ekspo traži oko 410 pokretnih reflektora, oko 545 kvadratnih metara LED ekrana, ozvučenje i natkrivenu binu za 13.000 ljudi, opremu za još deset bina, interkom i opremu za sportske terene. Kada se stavke pomnože sa javno dostupnim cenama nove opreme te klase, dobija se nabavna vrednost između 10 i 20 miliona evra, zavisno od proizvođača. To je gruba procena, i trebalo bi da je proveri nezavisni veštak.
Ekspo ugovorom ne kupuje opremu, već je iznajmljuje. Specifikacija izričito traži „zakup opreme“, montažu i demontažu, i dozvoljava privremeni uvoz. Do 31. avgusta 2027. Skaj solušn mora da demontira i odnese svu opremu sa lokacije, tako da Ekspu posle izložbe ne ostaje ništa, iako će ga to „ništa“ koštati više od 21 milion evra
Poređenje sa ugovorom je, ipak, rečito. Od 18,1 milion evra bez PDV-a, na rad tehničara po našoj računici odlazi oko 3,5 miliona. Na najam opreme, konstrukcije, logistiku i zaradu ostaje oko 14,5 miliona evra, u sredini raspona u kome je cena nove opreme. Za pet meseci zakupa Ekspo plaća približno onoliko koliko bi koštala kupovina iste opreme, koja mu po završetku izložbe ne ostaje. Sa 83 miliona dinara gotovine i opremom knjigovodstvene vrednosti 641 milion dinara, firma takvu kupovinu ne bi mogla da finansira iz sopstvenih sredstava.
Ako se oprema kupuje avansom, kako sugeriše odluka o dodeli, država je platila nabavku opreme privatnoj firmi, koja će je posle godinama iznajmljivati, između ostalog i državi. Izbacivanje zabrane zalaganja potraživanja iz ugovora tu kupovinu dodatno olakšava.

Ugovor ne određuje za šta avans sme da se koristi, dok garancija štiti Ekspo samo dok se avans ne opravda kroz prvu fazu posla. Šta se zaista dogodilo može se proveriti. Ekspo može odmah da objavi dokaze o kupovini nove opreme koje mu je Skaj solušn dostavio, kao i podatke o tome da li je i kada avans isplaćen. Carinske deklaracije iz oktobra pokazaće da li je oprema uvezena privremeno, radi najma, ili trajno, radi kupovine, a finansijski izveštaj te firme za 2026. pokazaće koliko je porasla knjigovodstvena vrednost opreme.
Isti šablon kao za obezbeđenje i čišćenje Ekspa i obaveza čuvanja poslovne tajne
Ugovor ima slične slabosti kao ugovori za obezbeđenje i čišćenje izložbe. Kod obezbeđenja Ekspo plaća sate rada čuvara na osnovu „karneta i rasporeda rada“ koje sastavlja sam izvođač. I u ovom poslu izvođač svojim izveštajem dokazuje da je izvršio obaveze, a komisija Ekspa na osnovu tog dokumenta potpisuje prijem. Druga faza plaća se u jednakim mesečnim iznosima, nezavisno od stvarnog broja angažovanih ljudi ili održanih događaja.
Ponavlja se i klauzula o ugledu, ista kao u ugovorima za obezbeđenje i čišćenje. Ako izvođač „naruši ugled“ Ekspa iznoseći „netačne informacije i vesti koje zbog svoje neistinitosti mogu stvoriti nepovoljnu sliku u javnosti“, plaća kaznu od 10 odsto vrednosti ugovora ili više od 200 miliona dinara. Izvođač mora i sve koje angažuje da obaveže na čuvanje poslovne tajne. Takva odredba pre svega odvraća tehničare od toga da javno govore o onome što vide.
Na kraju 2025. nabavna vrednost svih objekata, postrojenja i opreme Skaj solušna iznosila je 2,2 milijarde, a Ekspo mu za pet meseci najma plaća 2,12 milijardi dinara bez PDV-a, gotovo koliko iznosi ukupna nabavna vrednost svih objekata, postrojenja i opreme firme
Rokovi su postavljeni tako da kazne teško mogu da se naplate. Ekspo mora da uvede izvođača u posao najkasnije do 15. aprila, a on mora da završi montažu svih sistema do 25. aprila 2027. Za kašnjenje plaća pola procenta vrednosti ili oko 10,6 miliona dnevno, a najviše 424 miliona. Ugovor kazne računa na vrednost bez PDV-a.
Ali, ako Ekspo lokaciju preda kasno, a sama specifikacija upozorava da će ona tada delom još biti gradilište, izvođač za kašnjenje neće odgovarati. Ugovor rok montaže ne vezuje za stvarni datum uvođenja u posao.
Ostaje i pitanje garancija. Skaj solušn je do kraja oktobra, u roku od 30 dana od potpisivanja, morao da dostavi garanciju za dobro izvršenje posla od oko 212 miliona dinara. Posle zatvaranja Alta banke 31. oktobra, kod koje je T&M, nosilac posla obezbeđenja, pribavljao garancije za državne poslove, Ekspo bi trebalo da saopšti koja je banka izdala garancije za sve njegove velike ugovore.
Pitanja za nadležne iz Ekspa
Odgovore na ova pitanja Ekspo ne mora da traži van sopstvene dokumentacije. Najpre treba da objasni ko je i na čiji zahtev posle dodele posla iz ugovora izbacio zabranu zalaganja potraživanja kod banaka. Zatim, zašto ponuđačima nije produžen rok kada je tehnička specifikacija objavljena tek 25. avgusta, deset dana pre njegovog isteka. Važno je i da saopšti da li je ta specifikacija nastala na osnovu savetovanja Skaj solušna iz 2024. i koje je mere preduzeo da raniji savetnik ne stekne prednost nad konkurencijom, budući da je rubrika o sukobu interesa u odluci o dodeli ostala prazna.

Ekspo bi trebalo da objavi i da li je avans od 1,02 milijarde dinara isplaćen, kada i u kom iznosu, kao i koja je banka izdala ugovorene garancije. Uz to, javnosti duguje uvid u dokaze o kupovini nove opreme koje je Skaj solušn dostavio i jasan odgovor o tome ko će biti njen vlasnik posle izložbe. Poređenjem ugovora sa Skaj solušnom i Skaj iventom morao bi da pokaže i kako su razgraničeni tehnički troškovi koncerata, odnosno da se ista usluga ne plaća dvaput.
Konačno, ostaje da objasni ekonomsku logiku celog posla: zašto se do 70 odsto vrednosti ugovora plaća već za isporuku, montažu i testiranje opreme koju Ekspo samo iznajmljuje, a koja posle izložbe ostaje izvođaču.
Skaj solušn je do kraja oktobra morao da dostavi garanciju za dobro izvršenje posla od oko 212 miliona dinara. Posle zatvaranja Alta banke, kod koje je T&M grup solušn, nosilac posla obezbeđenja, pribavljao garancije za državne poslove, Ekspo bi trebalo da saopšti koja je banka izdala garancije za sve njegove velike ugovore
Ugovor je u ime Ekspa 23. septembra potpisao direktor Danilo Jerinić, koji je potpisao i ugovore za obezbeđenje i čišćenje izložbe. Pošto odbijeni ponuđači nemaju pravo na žalbu, potpisivanje ugovora bilo je poslednja prilika da se sporne odredbe preispitaju. Većina spornih pitanja vidljiva je iz dokumentacije koju je sastavio sam Ekspo, od roka za podnošenje ponuda i zakasnele specifikacije, do rasporeda plaćanja, klauzule o ugledu i izmene ugovora posle dodele. Za takav ugovor odgovornost snosi direktor koji ga je potpisao.
