Nemački medijski regulatori sredinom jula doneli su odluku da se nacionalno medijsko pravo primenjuje na Gugl AI Overviews i Perplexity, što je potez koji bi mogao da promeni način na koji se tretira upotreba veštačke inteligencije u javnom prostoru. Nemačka nije usvojila poseban „zakon o četbotovima“, već je postojeća pravila o medijima i zaštiti pluralizma primenila na sisteme koji generišu odgovore i određuju koje će izvore informacija i vesti korisnik videti. AI Overviews deluje kao praktičnija verzija Gugla jer umesto niza linkova isporučuje jedan koherentan odgovor.
Međutim, upravo u tom režimu nastaje nova koncentracija moći. Klasična pretraga je, bar formalno, ostavljala korisniku izbor između više izvora. Rezime zasnovan na generativnoj pretrazi taj izbor ukida, jer on sam bira informacije, spaja ih, određuje njihov značaj, izostavlja protivurečnosti i proizvodi određenu verziju događaja ili problema. Ukratko, obavlja funkciju urednika. Nemački regulator je Guglove AI odgovore ocenio kao sopstveni sadržaj kompanije, a ne kao puko prenošenje tuđih informacija i zbog toga na njih ne može automatski da se primeni zaštita koju evropski Digital Services Act daje neutralnim posrednicima.
Pokazalo se da AI odgovori potiskuju klasične rezultate pretrage, smanjuju potrebu za pregledom originalnih izvora i izazivaju ozbiljan pad poseta medijskim sajtovima, što se odražava na njihovo poslovanje, prihode, pa samim tim i kvalitet budućeg rada.
Kada platforma od različitih izvora napravi nov, sintetizovan tekst, ona više nije samo kanal kroz koji sadržaj prolazi, već postaje proizvođač i mora da snosi odgovornost za rezultat. Kada Perplexity ili sličan sistem ispod odgovora navede nekoliko izvora, ponovo on odlučuje koji će mediji biti vidljivi, kojim redosledom i u kom kontekstu. Nemački regulator zato ove funkcije tretira i kao delovanje medijskog posrednika. U ovim situacijama nije samo pitanje da li je ponuđeni odgovor (sadržaj) tačan, već i da li način izbora i pozicioniranja izvora sužava medijski pluralizam. Najveći deo debata o AI usmeren je na halucinacije, autorska prava, privatnost i dezinformacije, dok nemački slučaj postavlja dodatno pitanje: ko kontroliše pristup informacijama kada odgovor (sadržaj, priču, vest) više ne proizvodi redakcija, ali ga ne bira ni sam korisnik?
Istraživanje iz prošle godine, koje su naručile upravo nemačke medijske kompanije, pokazalo je da AI odgovori potiskuju klasične rezultate pretrage, smanjuju potrebu za pregledom originalnih izvora i izazivaju ozbiljan pad poseta medijskim sajtovima, što se odražava na njihovo poslovanje, prihode, pa samim tim i kvalitet budućeg rada. Citirane studije procenile su da se gubitak saobraćaja ka originalnim medijskim sajtovima kreće u rasponu od 18 do preko 50 odsto. Tu je i paradoks nove informativne ekonomije: AI je za sve veći broj korisnika izvor znanja, ali ona zavisi od novinarstva čije proizvode bez naknade koristi, čime njihovu vidljivost i održivost potkopava. AI sistem može da ponudi brz i upotrebljiv odgovor, ali time uništava uslove pod kojima nastaju pouzdani izvori za buduće odgovore. U Srbiji regulacija još uvek ne uspeva da efikasno nadzire tradicionalne elektronske medije i platforme, dok se politička i informativna moć uveliko sele na sisteme koji nisu ni televizija, ni portali, ni
