Serija obračuna u podzemlju koji koincidiraju sa čistkama u bezbednosnom sektoru, te povećanom represijom, ukazuju na razvoj događaja koji se može nazvati početkom terminalne faze režima. Kao što je mnogo puta sugerisano kao moguće, Srbija stupa u situaciju u kojoj kolač jednostavno nije dovoljno veliki za sve zainteresovane, a broj jemaca je u poslednjih 14 godina narastao… Tako je sukobu između Saše Vukovića i Aleksandra Nešovića prethodila promena urbanističkog plana koja je omogila masovnu stanogradnju na Novom Beogradu, što je njihovom placu višestruko uvećalo vrednost. Tri sedmice pre obračuna u restoranu „27“, sin ubijenog Nešovića je udeo u zajedničkoj firmi uvećao sa dvadeset pet na pedeset odsto…
Naši novinari osvrnuli su se i na budžetsko-finansijsku alhemiju srpskih zvaničnika, koja se ponajpre ogleda u njihovim računskim vratolomijama kada treba odrediti javni dug, u koji, podsećanja radi, nisu uračunati komercijalni dugovi preduzeća, banaka i stanovništva… kako se zaista kretao budžetski deficit Srbije u poslednjih četrnaest godina, i zašto prave informacije apsolutno ne odgovaraju ružičastoj viziji po meri režima – čitajte u sutrašnjem broju.
Prenosimo vam i najvažnije zaključke istraživanja javnog mnjenja koje je sproveo Beogradski centar za bezbednosnu politiku o MUP-u, Ćacilendu, upotrebi zvučnog topa na protestu 15. marta prošle godine… Na pitanje da li misle da je tada upotrebljeno zvučno oružje, 47,2 odsto anketiranih je odgovorilo sa „da“, 36,8 procenata sa „ne“, a 16 odsto ih nije znalo ili je odbilo da odgovori. Drugi zaključci ukazuju da građani priželjkuju promene, kako u društvu, tako i u policiji, koja bi trebalo da bude profesionalna i transparentna, a ne represivna i sveprisutna.
Donosimo vam i dva intervjua. U prvom, direktor kampanja Kreni-promeni Savo Manojlović obrazložio je odluku pokreta čiji je deo da na predstojećim izborima podrži studentsku listu, a govorio je i o situaciji u kojoj su se obreli Srbija, odnosno režim, kao i o skupu SNS-a pred Vidovdan…

„Jedna poruka sa tih skupova meni je uvek zastrašujuća. To nisu govori sa bine, već slike ljudi koji ih i ne slušaju, nego se grabe i u kese pakuju hranu i besplatna pića. Te slike govore o siromaštvu, ali i o društvu u kojem su mnogi izgubili nadu da svojim radom mogu dostojanstveno da žive“, rekao je Manojlović, između ostalog.
Tu je i razgovor s Markom Samardžićem, bivšim proslavljenim odbojkaškim reprezentatvcem, koji je bio jedan od onih koji se, nakon protesta 15. marta, požalio na zdravstvene tegobe zbog upotrebe sredstva za kontrolu demonstracija, kako se već kaže – iako je upotrebljeno za vreme odavanja počasti i potpune tišine…
„Dva su moguća razloga (zašto je vlast posegnula za tvrdnjom da je reč bila o simulaciji, prim. aut.). Jedan je da se pažnja javnosti skrene sa drugih osetljivih tema, a drugi je da i vlast i tužilaštvo nastave sa inverzijom događaja i tvrdnjama da se desilo nešto što nema veze sa istinom. U konkretnom slučaju, žrtve se proglašavaju krivcima, što kod pojedinaca, razumljivo, izaziva strah. Tužilac zna zašto je sve to uradio, ali ne mogu da razumem nameru da se u policiju pozivaju ljudi koji su prijavili zdravstvene tegobe. Ne znam ni kako misle da ispitaju desetine ili stotine lekara koji su pregledali te ljude. To je potpuni apsurd. Bio sam potpuno šokiran i zato sam se i obratio javnosti. Uradio sam to, najpre, zbog sebe, jer ono što se meni dogodilo, zaista ne bih poželeo nikome, a potom i zbog ostalih građana koji su bili tog trenutka na ulici“, rekao je Samardžić za naš nedeljnik.
Za novi Radar još govore i pišu Boban Stojanović, Rade Veljanovski, Saša Ilić, Ognjen Radonjić, Aleksandar Đokić, Ognjen Mićović, Ana Martinoli…
