Postoji predrasuda da je generacija Z prva koja je bez rezerve svoj život „predala“ veštačkoj inteligenciji. Odrasla uz algoritme, formirana na TikToku, navikla na trenutne odgovore, ona tehnologiju doživljava kao prirodan produžetak sebe. Međutim, istraživanje „Tool, Toyor Trojan Horse?“ koje su u februaru sprovele agencije McCann Beograd i UM Beograd, donosi mnogo složeniju sliku. Čak 82 posto Gen Z koristi AI redovno, od toga skoro polovina svakodnevno. ChatGPT je za mlađe ispitanike ono što je Google bio za prethodne generacije – polazna tačka i sinonim za čitavu kategoriju aktivnosti. Danas se svaki AI alat naziva „ChatGPT“, kao što se nekada sve internet pretraživanje zvalo „guglanje“. Obrazac usvajanja je poznat, ali brzina promena i domen upotrebe su danas osetljiviji, jer ChatGPT nije tu samo da pretraži informacije, već i da ih proizvodi, oblikuje i selektuje. Istraživanje McCann-a pokazuje i da uprkos dubokoj integraciji u svakodnevne navike, većina mladih AI ne doživljava kao nezamenljiv deo života. AI je ubrzanje, ali ne i oslonac. Zgodna prečica, ali ne i životna infrastruktura.

Kada bi AI nestao, 86 procenata bi jednostavno nastavilo dalje, bez osećaja katastrofe. Gen Z ne gradi identitet oko veštačke inteligencije, već je koristi pragmatično, kao alat koji može da ubrza i olakša. Uvid u ono što Gen Z plaši, a vezano je za AI, otkriva možda i više od samih navika korišćenja. Najveći strah, koji deli preko polovine učesnika pomenutog istraživanja, nije nestanak posla, niti dominacija mašina, već nestajanje granice između stvarnog i generisanog sadržaja. Ne plaše se tehnologije kao takve, već gubitka istine kao zajedničke osnove. Gen Z nije tehnofobična, ali nije ni bezuslovno tehnološki optimistična, kakve su bile ranije generacije. Gen Z donosi nov odnos – lucidnu anksioznost korisnika koji sistem poznaju, razumeju iznutra i zato mu manje veruju. Posebno je zanimljiv centralni podatak iz ovog istraživanja. Čak 69 posto mladih želi manje tehnologije i više ljudskog kontakta u svakodnevnom životu. Skoro polovina, 45 posto, kaže da bi voleli da su odrasli u vremenima bez pametnih telefona, a tek malo manje njih ne veruje da živi zanimljiviji život od prethodnih generacija zahvaljujući tehnologiji kojom raspolaže. Gen Z nije nostalgična, jer ne može da pamti analogno vreme, što još zanimljivijim čini jasnoću i kritiku sadašnjosti koju tako jasno analiziraju i imenuju.
Čak 69 posto mladih želi manje tehnologije i više ljudskog kontakta u svakodnevnom životu. Skoro polovina, 45 posto, kaže da bi voleli da su odrasli u vremenima bez pametnih telefona, a tek malo manje njih ne veruje da živi zanimljiviji život od prethodnih generacija zahvaljujući tehnologiji kojom raspolaže
U svetu gde je sve dostupno odmah, luksuz postaje upravo ono što tehnologija ne može da ponudi: spontanost, neizvesnost, razgovori koji nisu filtrirani kroz ekran i iskustva koja se ne mere brojem pregleda. Tehnološki detoks kao privilegija postaje rana najava klasne podele koja tek dolazi, između onih koji će moći da biraju koliko su onlajn i onih koji tu mogućnost neće imati. Jedan citat iz fokus grupe istraživanja „Tool, Toyor Trojan Horse?“ precizno opisuje stanje stvari:„Moji roditelji su mi stalno slali videe i nisam mogla da verujem da ne vide da je to AI. Sad me pitaju za svaki video, je li ovo AI? I sad ni ja više nisam sigurna.“ Tako život i svakodnevicu i Gen Z i starijih generacija obeležavaju epistemička nesigurnost i raspad temelja na kom bi se mogla graditi slika i stav o tome šta je istina i stvarnost, a šta ne. Gen Z kroz ovo istraživanje šalje važnu poruku – društvu nisu potrebne nove i savršenije tehnološke mogućnosti, već više smisla, autentičnosti i kontrole nad sopstvenim životom. Ako AI ne pronađe način da odgovori na tu potrebu, ova generacija će naći načine da je zaobiđe. Tiho i pragmatično, onako kako radi i sve ostalo.
