„Blokaderi su nas upropastili, smanjili su nam stopu rasta u prvom kvartalu na oko tri, a mogla je biti 3,6 ili 3,8 odsto, da nismo imali ovakav zulum. Utoliko će biti manje povećanje plata i penzija. Oni su direktno uzeli novac iz džepova radnika i penzionera“, izdeklamovao je za ekonomiju nenadležni predsednik Srbije Aleksandar Vučić 31. marta na Pinku.
Nije mu to bio ni prvi, ni poslednji pokušaj da za sve eventualne probleme unapred krivicu svali na studente. Za one koji na ulicama traže pravdu i da institucije rade svoj posao, rekao je početkom marta da su „za tri meseca razorili ekonomiju“. Ni 6. aprila, kada je mandat za sastav nove vlade poverio endokrinologu Đuru Macutu, nije propustio da pomene da su „do 20. marta strane investicije bile za 700 miliona evra manje nego u isto vreme prošle godine“ i da su „blokaderi tako uništili zemlju“. Maltene kao Nemci 6. aprila 1941.

A prva od mera, koju je vlast preduzela, ne računajući podizanje Ćacilenda u Pionirskom parku, bila je da uskrati drugi deo februarske plate učiteljima, nastavnicima i profesorima koji učestvuju u blokadama obrazovnih institucija. Nekima od njih isplaćeno je samo nekoliko stotina ili hiljada dinara. To im je, doduše, Vučić i obećao. „Ko neće da radi, dobiće krompir“, poručio je profesorima univerziteta 18. marta. I to je jedno od retkih obećanja koje je ispunio.
Zbog „krompira“ za prosvetare i budžet će biti lakši za 42 miliona evra
Nema precizne evidencije koliko je prosvetara vlast kaznila. Zna se samo da su krajem 2024. na platnom spisku bila 147.984 zaposlena u obrazovanju i kulturi i da im je prosek u januaru ove godine bio 98.885 dinara, za 8,7 odsto manji od prosečne zarade u Srbiji. I da nikada od 2012. nisu dostigli republički prosek, da bi ih odlazeća vlada poslednjih dana tehničkog mandata, na predlog predsednika, častila „krompirom“. A tri godine pre nego što će na vlast doći SNS i SPS, daleke 2009, prosvetari su primali 12,4 odsto više od drugih zaposlenih.
Uz napomenu da vlast odavno baca „novac iz helikoptera“ i daje onima za koje smatra da su podobni, Goran Radosavljević, profesor javnih finansija i direktor Instituta FEFA, kaže da je taj princip režim sada podigao na mnogo viši nivo. Sada uzima od „nepodobnih“, a sve sa samo jednim ciljem, da kazni neposlušne.
Nelegalno oduzimanje zarada može se vratiti režimu kao bumerang, kroz pad potrošnje i priliva u budžet i sporiji rast BDP-a. Za to nisu krivi studenti, već neke druge štetočine
Goran Radosavljević
„Može se, međutim, desiti da se taj mehanizam na kraju vrati kao bumerang sadašnjoj vlasti. Rast BDP-a je, naime, u prethodnim godinama pre svega podgrevan rastom domaće potrošnje. To je delom bio rezultat rasta standarda, zatim inflacije, a delom i novca koji je vlast bacala iz helikoptera. Realno je pretpostaviti da je taj novac otišao najvećim delom u potrošnju. Sada nelegalno oduzimanje zarada zaposlenim u prosveti može da ima potpuno suprotan efekat. Sa jedne strane, utiče direktno na pad potrošnje ovog segmenta stanovništva. Sa druge, utiče na pad naplate poreza i doprinosa. Teško je proceniti efekte na mesečnom nivou, ali oni su verovatno veći od deset milijardi dinara, što svakako nije zanemarljivo“, kaže Radosavljević za Radar.

Direktne efekte smanjenja plata prosvetara na pad potrošnje i prihoda države on procenjuje na oko 12,5 milijardi dinara ili 106 miliona evra. Tačnije, građani će imati 64 miliona evra manje za potrošnju, a budžet će ostati „kraći“ za 42 miliona evra. Ta računica polazi od godišnjeg budžeta za obrazovanje od 374 milijarde dinara, od čega je za bruto plate predviđeno oko 25 milijardi dinara mesečno i procene da će polovina prosvetara ostati bez jedne plate.
„Vlada u tehničkom mandatu je ukupnu mesečnu potrošnju domaćinstava smanjila najmanje za dva odsto, što nije zanemarljivo i moglo bi uticati na manji rast BDP-a u prvom kvartalu. Na kraju bi se lako moglo ispostaviti da je niži rast BDP-a od očekivanog u prva tri meseca, što je ovih dana izjavio i premijer u ostavci Miloš Vučević, rezultat nekih ekonomskih faktora i pogrešnih politika, a ne studentskih protesta. Drugim rečima, nisu studenti `zapalili` BDP. Neke druge štetočine su izgleda krive za to“, zaključuje Radosavljević.
Za opstanak na vlasti režim je spreman da žrtvuje gotovo sve, ne samo nauku i obrazovanje
Ako se ima u vidu da vlast godinama rast BDP-a bazira na povećanju domaće potrošnje, državnih i stranih investicija, uskraćivanjem plata prosvetarima praktično je sama sebi pucala u nogu. Tim pre što je realni rast BDP-a u poslednjem kvartalu 2024. od 3,3 odsto poguralo realno povećanje potrošnje domaćinstava za 3,8 odsto, dok su bruto investicije u osnovna sredstva povećane samo 1,2 a izdaci za finalnu potrošnju države su čak pali za 0,3 procenta.
Zbog smanjenja plata u obrazovanju svakako će doći do usporavanja privrednog rasta, ali će taj efekat biti relativno mali, smatra Milojko Arsić, dopisni član SANU i predsednik Naučnog društva ekonomista Srbije (NDES). U prilog tome navodi da u visokom obrazovanju radi oko 13.500 profesora, a samo njima su smanjene plate, čiji je mesečni fond oko 20 miliona evra. On kaže i da su sa aspekta uticaja na celu privredu to relativno mala sredstva, ali će svakako efekat na kretanje BDP-a biti negativan.
Privredni rast nisu usporili protesti, već odbijanje vlasti da ispuni zahteve studenata i promeni dosadašnji način vladavine, koji karakterišu visok stepen korupcije i visoka neefikasnost
Milojko Arsić
„Što se tiče tvrdnji vlasti da su protesti uzrok za usporavanje privrednog rasta, pre bi se moglo reći da je to posledica odbijanja vlasti da ispuni zahteve studenata i promeni dosadašnji način vladavine, koji karakterišu visok stepen korupcije i visoka neefikasnost. Da je vlast promenila takav način vladavine, protiv koga je većina građana, protesta ne bi ni bilo“, ističe Arsić za Radar.
On kaže da NDES podržava studentske zahteve jer se sa sadašnjim načinom vladavine Srbija ni u narednoj deceniji neće priključiti razvijenim zemljama. Podseća i da protesti nisu razlog što Beneton, Drekslmajer i još neke strane kompanije odlaze iz Srbije, što će negativno uticati na buduću privrednu aktivnost. Oni odlaze jer niskoproduktivne delatnosti, koje smo privlačili visokim subvencijama, ne mogu da opstanu sa platama od 800 do 900 evra. Stoga je alternativa da se više ulaže u sofisticirane, visokoproduktivne delatnosti koje stvaraju veću dodatu vrednost, a u tome bi važnu ulogu trebalo da ima domaći privatni sektor, koji je „prigušen“ lošim uslovima poslovanja, zaključuje Arsić. Uz to, ubuduće bi trebalo privlačiti samo strane kompanije koje ovde mogu da isplaćuju zarade od oko 1.500 evra, jer Srbija ne može razvoj da bazira na motanju kablova i nisko plaćenim poslovima u tekstilnoj industriji.

„Uz obrazovanu radnu snagu, za to su potrebna i veća ulaganja u nauku. Zato je izuzetno štetna odluka Vlade da smanji vreme za naučna istraživanja na univerzitetima, koji se bez tih istraživanja svode na srednje škole. A znanje koje se stiče na univerzitetu je osnova za inovacije u privredi. No, našoj vlasti je očito najvažnije da opstane na vlasti i za to su spremni da žrtvuju gotovo sve, svesni da će lakše njihove spinove prihvatati manje obrazovani ljudi“, zaključuje Arsić, po čijem mišljenju vlast nastoji da na svaki način, pa i kažnjavanjem, okrene profesore protiv studenata, jer ispunjenje njihovih zahteva podrazumeva stvaranje koliko-toliko ravnopravnih uslova na budućim izborima, a to bi značilo i mogućnost promene vlasti.
Vlast korupcijom veštački podiže BDP, a studente neosnovano optužuje da ga ruše
Ako je od oko 150.000 zaposlenih u obrazovanju u štrajkovima učestvovalo oko 100.000, koji nisu primili pune plate za februar, to će svakako uticati na pad potrošnje, a samim tim i na BDP, konstatuje i Milorad Filipović, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu. Uz to, vrlo je nezgodna i situacija u svetu, jer će nove, više američke carine smanjiti tempo privredne aktivnosti i Srbije, i naših glavnih spoljnotrgovinskih partnera iz EU, Nemačke i Italije. U tom smislu, kaže, protesti dođu samo kao „šlag na torti“, koja je i bez njih već napravljena.
Srbija se u isto vreme suočava sa dva problema. S jedne strane pada izvozna tražnja, a s druge će zbog smanjenja plata prosvetara pasti i domaća potrošnja i to će biti teško nadoknaditi
Milorad Filipović
„Srbija se u isto vreme suočava sa dva problema. S jedne strane pada nam izvozna tražnja, pa je u prva dva meseca ove godine izvoz za 0,6 odsto manji, a uvoz devet odsto veći nego u istom periodu prošle. S druge, zbog smanjenja plata prosvetara pašće i domaća potrošnja i to će biti teško nadoknaditi. Tim pre što se zbog velike neizvesnosti od potrošnje uzdržavaju i drugi slojevi stanovništva. Kao da su svi povukli ručnu kočnicu i niko ne kupuje ništa što mu baš nije neophodno“, ističe Filipović.
Priča o srpskom BDP-u ima, međutim, i svoju „kvaku 22“. On se, naime, izračunava na osnovu bruto dodate vrednosti. „Ako neko sa državom ugovori posao za 100 evra, a onda ga prepusti nekom drugom za 80, on će platiti porez na tih 20 evra, koje je zaradio, iako ništa nije radio, već je samo bio posrednik zato što je blizak vlastima. I što je veća korupcija, to je veći i BDP“, objašnjava Filipović za Radar i podseća da je na rekonstrukciji Železničke stanice u Novom Sadu bilo angažovano skoro 200 podizvođača, od kojih između 50 i 100 firmi verovatno nisu ništa ni radile, već su ugovori sa njima sklapani samo da bi naplatile proviziju i izvlačile novac. A sve to je onda, po njegovim rečima, predstavljeno kao dodata vrednost i uračunato u BDP i tako se on veštački „zida“, dok s druge strane vlast optužuje studente da ga oni „ruše“.

Za razliku od prosvetara, koji su dobili „krompir“, desetine hiljada članova SNS-a i SPS-a, zaposlenih u javnom sektoru, uredno primaju plate, iako neki ne znaju ni gde im je radno mesto, ističe Radosavljević. Kaže i da je vlast glasove kupovala „novcem iz helikoptera“ i do sada tako potrošila nekoliko milijardi evra, koje je pre toga pozajmila. „Sve to, pa i oduzete plate prosvetarima i smanjene penzije, moraće da vrati neka nova vlada, kao što smo posle 2000. morali da vraćamo staru deviznu štednju, koju je ista ova ekipa pokrala 90-ih godina“, zaključuje Radosavljević.