Za Radar iz Milana
Krajem oktobra obišao sam lokaciju budućeg stadiona Intera i Milana i pogledao prezentaciju projekta. Na utakmicu sam išao na stari San Siro, onaj sa spiralnim tornjevima. Do stadiona sam stigao metroom. O tome sam razmišljao i kasnije, dok sam gledao šta će se graditi pored Meace. U Milanu je stanica metroa već tamo. U Surčinu će od novih saobraćajnih veza zavisiti kako će publika uopšte dolaziti na utakmicu i koliko će joj trebati da se posle nje raziđe.

U tekstu Nacionalni stadion, još jedan spomenik Vučićeve vlasti iz marta Radar je preneo podatke iz studije izvodljivosti koju je izradio KPMG. U njoj je srednja procena gradnje stadiona od 52.000 mesta iznosila 232 miliona evra, bez spoljnih objekata i infrastrukture. Radar je na osnovu kasnije dostupnih podataka došao do najmanje 768 miliona za stadion i do više od 1,2 milijarde sa pratećom infrastrukturom. Kad se početna i kasnija procena za objekat razlikuju za 536 miliona evra, prvo bih tražio pregled stavki koji pokazuje kako se prešlo sa jedne cifre na drugu.
Šta ulazi u cenu stadiona
Za poređenje sa Milanom uzeo sam nižu procenu iz Radarove analize od 768 miliona evra za sam stadion. Inter i Milan poverili su projekat novog stadiona i plan uređenja okolnog prostora studijima Foster plus partners i Manica. Prema oktobarskom izveštaju Gazeta delo sporta, za gradnju stadiona sa 71.500 mesta predviđeno je oko 708 miliona evra.
Ukupni plan procenjen je na 2,3 milijarde i obuhvata mnogo širi zahvat, uključujući radove na staroj Meaci i uređenje okolnog prostora. Grad Milano je zasebno objavio cenu prodaje postojeće Meace i okolnog zemljišta za oko 197 miliona evra. Već na tom primeru vidi se koliko je važno znati gde u računu stoje zemljište, objekat i infrastruktura.
183 godine
biće potrebno da se vrati uloženi novac u Nacionalni stadion, čak i uz operativni prihod od 11,2 miliona i trošak od sedam miliona evra godišnje
Kad se objavljeni iznosi za stadione podele kapacitetom, dobije se približno 9.900 evra po sedištu u Milanu i 14.800 evra u Surčinu. Razlika je oko 49 odsto. U jednoj cifri je italijanska procena gradnje, u drugoj računica Radara zasnovana na dostupnim podacima o srpskom projektu. Cena po sedištu otkriva meru razlike. Za ocenu koliko je koji posao zaista skup potreban je isti obuhvat radova, isti tretman PDV-a i podatak o tome iz koje godine potiču cene.

Za konstrukciju bih najpre pogledao geotehnički elaborat, količine betona i čelika, način temeljenja i raspone krova. Trošak instalacija uporedio bih po priključnoj snazi, broju i snazi trafostanica, obimu rezervnog napajanja, površini prostora koji se greju i hlade i načinu na koji su rešeni bezbednosni sistemi.
Dve tribine slične veličine mogu imati sasvim različitu količinu opreme ako jedna ispod sebe ima kuhinje, restorane i lože, a druga uglavnom hodnike i sanitarne čvorove. Isto važi za cenu krova. Raspon, način oslanjanja i redosled montaže govore o trošku više nego kapacitet tribina.
Inter i Milan igraju utakmice tokom cele sezone, a uz ulaznice, klubovi računaju i na zakup loža, ugostiteljstvo i sponzorstva. A koliko dana godišnje će stadion u Surčinu imati korisnika koji plaća zakup? I koliki će mu deo prihoda ostajati kada se plate obezbeđenje, čišćenje i energija
U Surčinu je posebno važno gde je povučena granica između stadiona i spoljne infrastrukture. U ranijoj budžetskoj analizi Radar je procenio da pruga od Zemun Polja do stadiona iznosi oko 420 miliona evra. Njenu opravdanost treba meriti i prema putnicima koje će prevoziti danima kada nema utakmice. Za stadion je, opet, presudno koliko ljudi vozovi mogu da odvezu u prvom satu po završetku događaja. Kad se tribine isprazne, kapacitet prevoza određuju interval polazaka, broj mesta po vozu i propusnost stanice. Taj račun bih voleo da vidim zajedno sa planom rada stadiona.
Koliko košta dan bez utakmice
Inter i Milan imaju domaće utakmice tokom cele sezone. Uz ulaznice, klubovi računaju i na zakup loža, ugostiteljstvo i sponzorstva. Koliki će deo tih prihoda ostati operatoru zavisi od ugovora i troškova. Za Surčin bih krenuo od kalendara. Koliko dana godišnje stadion ima korisnika koji plaća zakup? Koliko od prihoda po događaju ostaje stadionu kada se plate obezbeđenje, čišćenje i energija? Koliko košta objekat preostalih dana?
4.900 evra
više u proseku koštaće svako mesto za sedenje budućeg Nacionalnog stadiona nego novog San Sira. Kada se broj sedišta podeli sa planiranim troškovima ispada da će svaka stolica u Surčinu koštati 14.800, a u Milanu 9.900 evra
Elektroenergetska instalacija lepo pokazuje razliku između ta dva računa. Priključak i rezervno napajanje dimenzionišu se prema istovremenom opterećenju u najzahtevnijem režimu. Godišnji trošak zavisi od toga koliko dugo pojedini sistemi rade i kakvo opterećenje ostaje između događaja. Puna rasveta terena radi povremeno. Održavanje travnjaka, nadzor objekta i servis opreme imaju svoj raspored i kada nema publike. U dugoročnom planu trebalo bi odvojiti redovno održavanje od većih zamena opreme koje dolaze posle isteka njenog radnog veka.
Studija u koju je Radar imao uvid predvidela je oko 11,2 miliona evra godišnjih operativnih prihoda i oko sedam miliona operativnih troškova. Razlika je oko 4,2 miliona evra. Čak i ako se taj iznos ostvari svake godine, podela 768 miliona sa 4,2 miliona daje oko 183 godine. To je prost račun koji pokazuje odnos godišnjeg operativnog viška i troška gradnje.

Za račun povraćaja potrebni su novčani tokovi po godinama, finansiranje, obnova opreme i pretpostavke o rastu prihoda. Studija je navodila povraćaj za 32 godine uz znatno nižu polaznu cenu gradnje. Vlast bi trebalo da objavi računicu sa sadašnjim troškovima i da posebno iskaže prihod operatora i procenjene koristi za grad i privredu. Potrošnja posetilaca u hotelima može biti korist za grad, dok račune stadiona plaća njegov operator.
Posle obilaska lokacije novog stadiona u Milanu, u telefonskom razgovoru pitao sam kolege iz Radara, onako ironično, koliko bi novi San Siro koštao da ga gradi naša vlast. Deset milijardi evra?
Troškovi gradnje novog stadiona Intera i Milana procenjeni su na 708 miliona, a Nacionalni stadion sa pratećom infrastrukturom koštaće više od 1,2 milijarde evra. A od čega će stadion u Surčinu živeti kada se radovi završe
Za Surčin je pitanje sasvim konkretno. Gde su osnovni ugovor, aneksi i obračuni izvedenih radova iz kojih se vidi šta je plaćeno, po kojoj ceni i zašto se ta cena menjala? I gde je računica koja pokazuje koliko ćemo godišnje izdvajati iz budžeta ako prihodi stadiona podbace? Bivša vlast SNS-a bi trebalo da objavi oba računa. Tim pre što prvi već plaćamo.
