za Radar iz Banjaluke
Kako čovjek koji toliko toga zna – koji analizira ekonomske krive trećeg reda, koji iz mjesta rješava kvantnu spregnutost, koji objašnjava hemijski sastav čačanke, koji razumije sva geopolitička gibanja u potonja tri vijeka, koji razgoni svaki mrak nesagorivom naprednjačkom lučom, koji je kadar da raščisti svaki krš koji su svi oni nesposobni prije njega navukli, koji umije da objasni čak i ono što je ljudskom umu neobjašnjivo – kako, dakle, čovjek koji sve to zna ne umije da okrene pločicu ćevapa na roštilju?
Kako čovjek koji umije što niko drugi ne umije – koji ispod auto-puteva gradi metroe, koji objašnjava rijekama kuda i kako da teku, koji navodnjava pješčare, pozlaćuje bakar, podiže nuklearne elektrane, koji iskopava zatrpane, nagrađuje zaslužne, kažnjava neposlušne, koji osvaja i širi, koji pregovara kako niko nikada nije pregovarao, koji prodaje kako niko nikada nije trgovao – kako, dakle, čovjek koji umije sve ono što prije njega niko nije umio – kako takav junak ne zna da otvori sač?
Roštilj majstor
Da li je zaista dječak koji je prije trideset godina nosio sto kila cementa na ramenima izrastao u čovjeka čije jagodice nisu navikle na razgoreni ćumur? Da li je zaista dječak koji je prije trideset godina na svakom ramenu nosio po pedeset kila cementa narastao u čovjeka koji ne umije malenom lopaticom da digne poklopac sača? Nije to antička misterija: da bi znao kako da okrene ćevape na roštilju, morao bi da ima drugare koji su ga zvali pored vatre. Oni po stranačkim centralama naprosto nisu dovoljni.
I kao što se prije dvije ili tri godine na Dodikovom imanju u Bakincima džilitnuo prema saču o kojem nije znao ništa, tako je prije nekoliko dana Vučić u Mrkonjić Gradu golim rukama krenuo prema ćevapima koji su ga plaho opržili.
Ako lokacija i nije tačna, prilike jesu. Predsjednik Srbije tri je dana obilazio „visoku Krajinu“, zaustavljao se i ovdje i tamo, teško je shvatiti gdje je probao pitu, gdje je ponešto i obećao, a gdje je svima oko sebe pokušao da objasni da je i najbolji roštilj-majstor. Šteta što sa istom strašću ne prevrće meso i na Kosovu.
Što su izbori bliži, to je patriotizam veći. To je alhemijska formula koja godinama Vučićev i Dodikov politički bakar pretvara u zlato. Sentimenti su čudo, pa zato Vučić s lakoćom može da kaže kako je pre trideset ili četrdeset godina nosio sto kila cementa na ramenima kada je građena njegova kuća u Čipuljiću kod Bugojna
Vučićevo „slavno vojevanje“ po Republici Srpskoj i manjem dijelu Federacije BiH nije slučajno: palo je u dane kada Srbi obilježavaju „olujni“ pogrom iz Hrvatske, a nema te komemoracije koja nije savršena platforma za bildovanje atrofiranih srpskih mišića. I Vučiću i Dodiku ovaj je datum savršeno „legao“, jer su obojica u predizbornoj kampanji – bivšeg predsjednika Republike Srpske za dva mjeseca čekaju izbori na kojima ne može da učestvuje, njegovom ljubavnom partneru „s one strane Drine“ dolazi datum koji bi najradije preskočio s oba zatvorena oka.
Šta mu je obećati
Dan sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u hrvatsko-muslimanskom pogromu nad Srbima iz Republike Srpske Krajine i Republike Srpske 1995. godine koji je održan u Mrkonjić Gradu, bio je za obojicu vječnih predsjednika savršena predizborna kampanja. Vučić je obećavao, grmio i prijetio, Dodik se trudio da se o ta obećanja, grmljavine i prijetnje što bolje prisloni. Ne zna se kome je bilo teže – Vučiću koji mora da obećava ili Dodiku koji mora da se pretvara da u pozadini ne vidi Nedeljka Eleka koji je Aleksandru vjerovatno draži nego Milorad.
Vučić je u Srpsku stigao kada mu se niko nije nadao. Pitanje je da li bi uopšte i došao u Mrkonjić Grad da godina nije izborna. Prilika, vele stari, čini lopova. Tako je i iscrtana njegova krajiška transverzala koja se protegla od Manjače do Drvara. U Drvaru je obećao šta je mogao, na manjačkom platou i pod njim šta je stigao. Jednima vodu, drugima put, trećima posao. Investicije nisu male i u cijeli posao će, poručio je Vučić, morati da priskoči i Mile. A Mile ko Mile – voli da se nađe Vučiću kada se Vučić nađe njemu. Što bi rekli na Manjači: Šta mu je obećati!
Čim je objavljeno da će Vučić posetiti Srpsku, počele su da se dešavaju neobične stvari. Prvo je formiran Organizacioni odbor za obeležavanje Dana sećanja na stradale i prognane Srbe u „Oluji“, a na čelo tog odbora stao je Milorad Dodik koji je tek predsednik jedne parlamentarne stranke. Predsedniku Siniši Karanu nije bilo dozvoljeno da govori
Priredba je bila sjajno organizovana: scenografija odlična, glumci uvježbani, režija prvorazredna. Šteta što je pozorište amatersko. Što su izbori bliži, to je patriotizam veći. To je alhemijska formula koja godinama Vučićev i Dodikov politički bakar pretvara u zlato. Sentimenti su čudo, pa zato Vučić s lakoćom može da kaže kako je prije trideset ili četrdeset godina nosio sto kila cementa na ramenima kada je građena njegova kuća u Čipuljiću kod Bugojna. A Vučić ne bi bio Vučić kada tih sto kilograma ne bi dodatno pojasnio: „To vam je po pedeset kilograma na svakom ramenu.“ Na ovu računicu bi i profesor Mali bio ponosan.
Predsednik bez prava glasa
Vučić i Dodik su posjetili Кupres, tačnije pravoslavni hram u Novom Selu. Potom su obišli Јanjske otoke u Šipovu, kao i porodicu Darka Ilića u šipovačkom selu Vodice. U Čipuljiću im se pridružio i predsjednik DNP-a Milan Knežević. Bili su u Drvaru, Jezeru, Šipovu, Sitnici, Ribniku… Vučić je govorio o Srbima koje niko ne može da dijeli. Ne postoje, rekao je on, „bosanski Srbi“, ne postoje „hrvatski Srbi“, ne postoje ni „crnogorski Srbi“. Postoje samo – Srbi. Kosovske Srbe nije pominjao.
„Mi smo već duboko zagazili u predizbornu kampanju. Ljudi jesu na odmorima i možda im političke teme trenutno nisu u prvom planu, ali se već uveliko govori o kandidatima, programima i o tome ko će s kim. I u Srbiji se govori o izborima. Datum će Vučić odrediti kada proceni da mu najviše odgovara. Ovo je, nema nikakve sumnje, predizborna turneja. Vučićeva, ali i Dodikova“, smatra politički analitičar Velizar Antić.
Srpski predsednik je govorio o Srbima koje niko ne može da deli. Ne postoje, rekao je on, „bosanski Srbi“, ne postoje „hrvatski Srbi“, ne postoje ni „crnogorski Srbi“. Postoje samo – Srbi. Kosovske Srbe nije pominjao
Čim je objavljeno da će Vučić posjetiti Republiku Srpsku, počele su da se dešavaju neobične stvari. Prvo je formiran Organizacioni odbor za obilježavanje Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe u oružanoj akciji „Oluja“, a na čelo tog odbora stao je Milorad Dodik koji je tek predsjednik jedne parlamentarne stranke. Predsjednik Republike Srpske Siniša Karan promovisan je u Dodikovu prvu pratilju, a da je cijela stvar bila i te kako dobro režirana vidjelo se prilikom obilježavanja Dana sjećanja u Mrkonjić Gradu kada Karanu nije bilo dozvoljeno da govori.
„Dodik je obesmislio izbore, jer izborni rezultat ne poštuju čak ni oni koji su izabrani. Obesmislio je Vladu, jer se odluke ne donose tamo gdje je to predviđeno. Obesmislio je Narodnu skupštinu, jer se od nje očekuje samo da potvrdi već donesene odluke, a sada je obesmislio i funkciju predsjednika Republike Srpske. Svjedočili smo još jednom važnom obilježavanju na kome se nije čuo glas institucija Republike Srpske, ali se čuo glas SNSD-a. To je stranka koja je iste te institucije godinama rušila“, kaže poslanik Pokreta Sigurna Srpska u NSRS Tanja Vukomanović.
Enigma Elek
Na margini ove turneje našao se i Nedeljko Elek koji je, nakon sukoba sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srpske Željkom Budimirom i načelnikom Policijske uprave Istočno Sarajevo Branimirom Šehovcem, ekspresno smijenjen sa čela Sarajevo-gasa. Iste večeri Elek je izbačen i iz SNSD-a, a najavljeno je i usjekovanje njegove glave koja se godinama baškari u fotelji vršioca dužnosti predsjednika Nadzornog odbora Olimpijskog centra Jahorina. Ali, sve su Elekove smjene do daljeg zaustavljene, a mnogo je onih koji smatraju da iza toga stoji upravo Beograd.
Sarajevo-gas je kompanija koja je u većinskom entitetskom vlasništvu i ona će biti odgovorna za izgradnju gasovoda kroz Republiku Srpsku. Cijeli posao će da košta više od pet stotina miliona evra i nema nikakve sumnje da je Elek odavno označen kao glavni skretničar novca na toj ruti. Iako je sklonjen i iz Sarajevo-gasa i iz SNSD-a, Elek je hodao i za Vučićem i za Dodikom po Manjači. Nikada dovoljno blizu da bi mogao obojici nešto da kaže, ali nijednog trenutka toliko daleko da ga oni ne bi vidjeli.
