Kosovo i Metohija za Srbiju i Srbe nikada nisu bili samo teritorijalno pitanje. Deo su našeg istorijskog pamćenja, kulturnog i duhovnog nasleđa, porodičnih sudbina i ličnih identiteta. Zemlja beskrajne radosti i velikog očaja, natopljena krvlju i suzama, mesto je gde se spajaju nebo i zemlja, život i smrt, radost i tuga, anđeo i vrag, sudbina i Božja volja. Svakodnevicu ljudi koji tamo žive čineškola, posao, njiva, bolnica, liturgija, slave i veselja, ali i briga za decu i sutrašnji dan. Ozbiljna politika mora povezati sve ove dimenzije i pronaći rešenja koja uvažavaju interese Srbije i njenih građana na Kosovu, interese kosovskih Albanaca, ali i očekivanja međunarodnih aktera. Takva politika zahteva nov pristup dijalogu Beograda i Prištine, zasnovan na kreativnosti i energiji koju je donela izborna pobeda Studentske liste, radi očuvanja nacionalnih interesa i stvaranja uslova za istorijsko pomirenje sa kosovskim Albancima.
Srbija ne priznaje nezavisnost Kosova i u postojećim političkim okolnostima ne anticipira se promena tog stava. Ko očekuje da će smena vlasti sama po sebi doneti drugačiji stav, pogrešno razume značaj Kosova i Metohije za naše društvo u celini. Studenti su uspeli da mobilišu široke slojeve društva oko ideje ustavnog patriotizma kroz ponovno oživljavanje nacionalnih simbola: grba, zastave i himne, čime je stvoreno jedinstvo ne samo unutar njihovog pokreta već i među građanima koji ih podržavaju. Pokret je svojim memorandumom o Kosovu i Metohiji, zastavama i skandiranjima na skupovima, ali i obilaskom manastira i srpskih sredina pokazao koliko je ta tema važna i generacijama odraslim nakon 1999. godine. Privrženost mladih Kosovu dobija svoj puni smisao kroz njihovo angažovanje u rešavanju svakodnevnih problema ljudi na Kosovu.
Vučićev sistem se oslanjao i na neformalne centre moći, među kojima je Milan Radoičić imao posebno mesto. Institucionalno delovanje ustupilo je prostor samovolji pojedinca i dokazivanju lojalnosti Vučiću
Vučićeva kosovska politika je propala. Njen osnovni cilj bio je da dešavanja na Kosovu ne ugroze njegovu vlast u Srbiji. Stubovi te politike bili su Kancelarija za KiM, Srpska lista, neformalni centri moći i provladini mediji u Srbiji, preko kojih su kontrolisani politički život srpske zajednice, potrošnja javnih sredstava i informacije koje su stizale do šire javnosti. Vlastima je bilo važnije da ubede građane Srbije da je Vučić pobedio u dijalogu nego da utvrde šta su Srbi sa Kosova i Metohije tom pobedom dobili. Dok je vlast govorila o pobedama, položaj srpske zajednice se pogoršavao. Ostaje pitanje ko je u takvoj politici bio prevaren: Vučić ili običan narod.

Popustljivost prema zapadnim sagovornicima nadoknađivana je oštrijom retorikom kod kuće: što se više prihvatalo u pregovorima, glasnije su odjekivale poruke „Kosovo je Srbija“ i najave povratka vojske na Kosovo. Kritičari su proglašavani izdajnicima, a od ljudi na Kosovu očekivalo se da posledice takve politike podnose ćutke. Televizijska odbrana Kosova i Metohije radila je bez prekida, naročito u medijima pod direktnom kontrolom vlasti. Mnogi od tih medija osnovani su upravo radi pružanja propagandne podrške Vučićevoj politici na Kosovu.
Vučićev sistem se oslanjao i na neformalne centre moći, među kojima je Milan Radoičić imao posebno mesto. Institucionalno delovanje ustupilo je prostor samovolji pojedinca i dokazivanju lojalnosti Vučiću. U takvom sistemu radno mesto postaje sredstvo političkog pritiska, a zastrašivanje, fizičke pretnje i zlostavljanje služe za pokazivanje moći onima koji odbiju poslušnost.
Beograd je nakon Banjske dodatno oslabio svoj pregovarački položaj i sposobnost da zaštiti interese srpske zajednice. Tome je doprineo i izostanak delotvornog procesuiranja učesnika napada, uključujući Radoičića, koji je javno preuzeo odgovornost za organizovanje naoružane grupe
Banjska je ogolila pogubnost tog pristupa. U oružanom sukobu grupe predvođene Radoičićem i kosovske policije 24. septembra 2023. poginuli su jedan policajac i trojica lokalnih Srba, pripadnika te grupe. Beograd je nakon Banjske dodatno oslabio svoj pregovarački položaj i sposobnost da zaštiti interese srpske zajednice. Tome je doprineo i izostanak delotvornog procesuiranja učesnika napada, uključujući Radoičića, koji je javno preuzeo odgovornost za organizovanje naoružane grupe.
Poseban problem bilo je poistovećivanje očuvanja zajednice sa očuvanjem radnih mesta na državnom platnom spisku. Briga za prihode ljudi jeste važna, ali se premalo mislilo o funkcionalnosti ustanova koje su od suštinskog značaja za opstanak zajednice. Partijsko zapošljavanje, korupcija i uticaj neformalnih struktura slabili su kako institucije koje finansira Republika Srbija tako i one uspostavljene kroz dijalog, smanjujući sposobnost zajednice da zaštiti svoja prava. Institucionalne slabosti svakako ne opravdavaju jednostrane poteze i kršenje individualnih i kolektivnih prava Srba od strane vlasti u Prištini, ali pokazuju pogrešnost dosadašnje politike Srbije prema Kosovu. I nakon izlaska Srba sa severa iz kosovskih institucija u novembru 2022. godine, težište srpske politike ostalo je na isplati primanja, dok posledice napuštanja pravosuđa i policije još nisu prevaziđene.

Drugačiji pristup počinje od razumevanja da opstanak srpske zajednice i Srpske pravoslavne crkve zavisi i od dobrih odnosa sa kosovskim Albancima, zasnovanih na međusobnom uvažavanju i poštovanju, prepoznavanju različitih interesa i traženju kreativnih rešenja za njihovo usklađivanje.
Polazište novog pristupa nalazi se u elementima predizbornog programa Studentske liste koji podrazumevaju poštovanje Ustava Republike Srbije i Rezolucije 1244, ali i primenu postignutih sporazuma i insistiranje na garancijama iz Ahtisarijevog plana, iz kojeg su proizašle važne odredbe o zaštiti zajednica i SPC i o lokalnoj samoupravi, ugrađene u kosovski ustavni i pravni okvir. Zahtev da Priština poštuje te garancije ne podrazumeva priznanje nezavisnosti, već podsećanje na obećanje kosovskih Albanaca međunarodnoj zajednici, pre svega Sjedinjenim Američkim Državama, da će „Kosovo“ biti građanska država u kojoj će svaka zajednica – a naročito srpska – imati ustavne garancije prava i sloboda neophodnih za prosperitetan život.
Zaštita privatne imovine građana Srbije na Kosovu mora postati prioritet, podjednako za ljude koji su ostali da tamo žive i one koji su se iselili. Potrebni su dostupna pravna pomoć, sređivanje dokumentacije i praćenje postupaka
Primena postignutih briselskih dogovora i Vašingtonskog sporazuma ostaje važan zadatak, uz razjašnjenje njihovog odnosa prema Ustavu Srbije i preuzetim međunarodnim obavezama. Ne treba se zavaravati da se to postiže samo obraćanjem međunarodnim posrednicima. Neophodni su neposredan rad sa nosiocima vlasti u Prištini i konkretni predlozi za prevazilaženje prepreka u sprovođenju dogovorenog. Pritom ne smeju biti umanjene ili zaobiđene preuzete obaveze koje omogućavaju politički, društveni i ekonomski opstanak Srba, uključujući formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom u skladu sa evropskim predlogom statuta.
U oblikovanje ove politike i buduće pregovore moraju biti uključeni studenti. Njihova iskustva u povezivanju različitih društvenih grupa, organizovanju konsultacija i odlučivanju na više nivoa dragocena su za primenu principa participativne demokratije unutar srpske zajednice na Kosovu i Metohiji. Uz stručnu pripremu i jasno utvrđen mandat, njihovo učešće u radnim i pregovaračkim timovima moglo bi da unese savremena rešenja i potrebe novih generacija u dijalog. Posebnu pažnju zaslužuje potencijalno uključivanje mladih iz svih etničkih zajednica na Kosovu. Iskustva studenata iz Srbije u organizovanju i zajedničkom delovanju bila bi korisna i u tom procesu.

Cilj nove politike jeste društveni i ekonomski napredak Srba i ostalih građana Srbije na Kosovu i Metohiji, uz njihovo puno učešće u javnom životu kako Kosova tako i Srbije. Za to su neophodne pouzdane i demokratske institucije. Ustanove koje Srbija finansira, naročito škole, fakulteti i bolnice, moraju pružati kvalitetne usluge u savremeno opremljenom prostoru, sa stručnim rukovodstvom i osobljem oslobođenim partijskih pritisaka. Kultura i umetnost zaslužuju jednako visoke standarde i podršku kreativnom stvaralaštvu. Teške okolnosti ne mogu i ne smeju služiti kao opravdanje za prosečnost, mediokritet i loš kvalitet rada.
Kroz radna mesta godinama se sprovodila socijalna politika, dok su SNS i Srpska lista koristili zavisnost od plate za političko uslovljavanje. Promena zahteva srednjoročni program rešavanja pitanja viška zaposlenih u javnom sektoru, uz razgovor sa zaposlenima, penzionisanje onih koji ispunjavaju uslove, prekvalifikacije i odgovarajuću stručnu i finansijsku podršku za prelazak na drugo zaposlenje, bez prekida u pružanju usluga i naglog gubitka prihoda porodica.
Paralelno je potreban socijalni program dostupan svim građanima Srbije na Kosovu i Metohiji, prema jasnim potrebama i kriterijumima. Povoljne kreditne linije i poslovna podrška preduzetnicima, uz razvoj znanja i veština, otvorili bi prostor za nova radna mesta izvan javnog sektora, naročito u inovativnim i tehnološki razvijenim delatnostima.
Pomirenje zahteva odgovornost prema žrtvama, a sudbina nestalih mora se rasvetljavati sa pijetetom, bez obzira na nacionalnost. Porodice imaju pravo na istinu i dostojanstvenu sahranu svojih najbližih
Važnu ulogu u tome ima Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici. Unapređenje kvaliteta nastave i naučnog rada omogućilo bi mu da snažnije doprinese razvoju znanja i njegovoj primeni u oblastima visokih tehnologija, veštačke inteligencije i robotike, kao i u zdravstvu, obrazovanju, pravnoj i socijalnoj zaštiti, privredi, poljoprivredi i preduzetništvu.
U ruralnim sredinama prioritet su ulaganja u poljoprivredu, preradu hrane i organsku proizvodnju, uz savremenu tehnologiju i pristup tržištu. Formiranje zadruga olakšalo bi plasman poljoprivrednih proizvoda u konkurentnom poslovnom okruženju. Kroz ove podsticajne mere ljudi će moći da napreduju zahvaljujući svojim sposobnostima i radu, bez traženja političkog pokrovitelja u vladajućim strukturama, bilo u Beogradu, bilo u Prištini.
Priznavanje fakultetskih diploma obuhvaćeno je briselskim dijalogom, Vašingtonskim sporazumom i Berlinskim procesom. Ti dogovori građanima malo znače ako sa diplomom ne mogu da nastave školovanje ili dobiju posao. Prvi korak je utvrđivanje načina na koji se ovi mehanizmi dopunjuju, diploma koje obuhvataju i razloga za zastoje u njihovoj primeni. Pitanje priznavanja diploma opterećuje i Albance iz Preševske doline, zbog čega rešavanje ovog problema ima širi društveni značaj za odnose Srba i Albanaca u celini.

Zaštita privatne imovine građana Srbije na Kosovu mora postati prioritet, podjednako za ljude koji su ostali da tamo žive i one koji su se iselili. Potrebni su dostupna pravna pomoć, sređivanje dokumentacije i praćenje postupaka. Tehnička pomoć Evropske unije i drugih međunarodnih aktera olakšala bi taj posao. Posebno je važno utvrditi gde je zastala primena dogovora o katastarskim evidencijama i ko je odgovoran za prepreke, jer je katastarska dokumentacija iz perioda pre 1999. godine važna za dokazivanje prava, ali ne zamenjuje rešavanje imovinskih sporova i izvršenje odluka.
Uređenje zajedničkog prelaza Jarinje na lokaciji za koju je Srbija preuzela odgovornost jedan je od poslova u kojima Beograd može odmah da pokrene izvršavanje svojih obaveza, uz koordinaciju sa Prištinom i EU. Na ovom prelazu čeka se satima, a brži prolazak ljudi i robe olakšao bi svakodnevni život građana i doprineo očuvanju njihovog dostojanstva. Pun efekat zavisi i od uklanjanja ograničenja za promet robe i usklađenog rada službi sa obe strane. Veći legalni promet robe namenjene severnim opštinama mogao bi da doprinese lokalnoj privredi i većim prihodima Fonda za razvoj severa Kosova, u skladu sa pravilima njegovog finansiranja.
Promene su potrebne i u načinu političkog organizovanja srpske zajednice. Njena malobrojnost ne sme biti opravdanje za politički monopol, klijentelizam, jeftini populizam ili nedemokratsko postupanje
Poverenje se gradi i odnosom prema običnim ljudima. Kosovski Albanci imaju pravo na nesmetano putovanje kroz Srbiju i profesionalno postupanje policije, bez diskriminacije, arbitrarnih hapšenja i prekomernih zadržavanja na graničnim prelazima. Turističke posete Beogradu, Novom Sadu, Kopaoniku, Zlatiboru i drugim turističkim centrima u Srbiji otvorile bi prostor za neposredne susrete i komunikaciju ljudi iz različitih zajednica. Kulturna saradnja i razmene mladih pružaju dodatne mogućnosti za povezivanje, uz aktivno učešće studenata u osmišljavanju i sprovođenju takvih inicijativa. Postoji potencijal i u razvoju sportske saradnje koja bi najpre obuhvatila mlađe kategorije i individualne sportove, a zatim i kolektivne.
Pomirenje zahteva odgovornost prema žrtvama, a sudbina nestalih mora se rasvetljavati sa pijetetom, bez obzira na nacionalnost. Porodice imaju pravo na istinu i dostojanstvenu sahranu svojih najbližih. Obaveza Srbije je da pomogne razmenom podataka i saradnjom u potrazi za posmrtnim ostacima nestalih lica. Ratne zločine treba istraživati profesionalno, a odgovorne procesuirati bez političke zaštite i negiranja stradanja. Republika Srbija treba da obezbedi kvalitetnu pravnu pomoć Srbima optuženim za ratne zločine i druga teška dela pred kosovskim sudovima. Saradnja sa međunarodnim misijama i kosovskim organima, kroz postojeće mehanizme pravosudne saradnje, treba da bude usmerena na obezbeđivanje nezavisnih postupaka i punog poštovanja prava odbrane. Ovo su veoma osetljive teme za oba društva, a svaka politizacija ovih procesa dodatno povređuje žrtve i njihove porodice.
Promene su potrebne i u načinu političkog organizovanja srpske zajednice. Njena malobrojnost ne sme biti opravdanje za politički monopol, klijentelizam, jeftini populizam ili nedemokratsko postupanje. Široke konsultacije sa građanima, lokalnim organizacijama i stručnjacima otvorile bi prostor za nove načine odlučivanja unutar zajednice. Iskustva studentskih plenuma korisna su za razvoj neposrednog učešća građana, prilagođenog lokalnim prilikama, koje bi dopunjavalo rad izabranih organa. Na lokalnom nivou važan je pluralizam političkog delovanja, dok nastup prema centralnim vlastima u Prištini zahteva dobrovoljan dogovor političkih aktera o zajedničkom programu zaštite ključnih interesa zajednice. Njegovi ciljevi proistekli bi iz širokog konsultativnog procesa unutar zajednice, uz slobodu mišljenja i pravo na slobodno političko delovanje.
Izdvajanja Republike Srbije za Kosovo moraju biti transparentna i predvidiva. Građani treba da znaju koliko se novca izdvaja, kome je namenjen i kakvi su rezultati. Time se ograničavaju zloupotrebe i omogućava odgovornije planiranje raspoloživih resursa. Uvid Prištine i međunarodnih partnera u finansiranje javnih usluga olakšao bi dogovor o njihovom održivom i nesmetanom radu. Srbija ima interes da javno pokaže kako podržava obrazovanje, lečenje i razvoj svojih građana na prostoru Kosova i Metohije.
Nova politika podrazumeva i prekid oslanjanja vlasti u Srbiji na neformalne centre moći čije delovanje izaziva bezbednosne rizike na Kosovu. Postojanje parabezbednosnih struktura nespojivo je sa odgovornom državnom politikom i strateškim interesima srpske zajednice na Kosovu i Metohiji.
Međunarodnim partnerima od početka valja jasno predočiti da poštovanje Ustava Srbije nije u suprotnosti sa spremnošću za pomirenje i normalizaciju odnosa sa kosovskim Albancima. Od njih treba tražiti da upotrebe raspoložive mehanizme kako bi odvratili vlasti u Prištini od korišćenja tranzicije vlasti u Beogradu za jednostrane poteze koji ugrožavaju srpske ustanove, ljude i imovinu. Takve akcije lako bi radikalizovale javnost u Srbiji i ugrozile prostor za sprovođenje nove politike.
Srbiji je potrebna nova politika prema Kosovu i Metohiji. Promišljenim i odgovornim pristupom moguće je zaštititi nacionalne interese i stvoriti uslove za opstanak srpske zajednice, uz uvažavanje interesa kosovskih Albanaca i poštovanje obaveza prema međunarodnim partnerima. Naše političke elite često u prošlosti nisu razumele geopolitički kontekst i dugoročne posledice preuzetih obaveza, niti su prihvatale odgovornost za svoje odluke. Nedostajala je i hrabrost za traženje održivih kompromisa u skladu sa nacionalnim interesima. Posledice takve politike danas najteže pogađaju Srbe na Kosovu i Metohiji. Promena tog nasleđa neće biti jednostavna ni bezbolna. Ipak, nemamo pravo da budućim generacijama u nasleđe ostavimo samo posledice propuštenih prilika, a pobeda Studentske liste nas uči da je moguće iznaći rešenje čak i u nemogućim uslovima. Zato su nam potrebne hrabre odluke koje će doprineti boljoj budućnosti za sve nas. „Studenti znaju kako.“
