Edvard Dzozef Foto Goran Srdanov Radar 15 copy
Edvard Džozef Foto: Goran Srdanov/Radar
Edvard P. Džozef, profesor na Džons Hopkins univerzitetu

Vakuum je opasan i zato je potrebna jaka vlada

Izdanje 140
0

Ostaci prethodne vlasti i dalje su na svojim mestima i nije mudro čekati punih 90 dana da se formira kabinet. Ako su pripadnici bezbednosnog aparata mogli da ubiju izabranog premijera Zorana Đinđića, onda elementi unutar tog aparata mogu i da destabilizuju državu

Zgrabite trenutak, ne čekajte. Morate znati da i drugi u Srbiji, ne samo SNS, samo čekaju da ne uspete i žele prevremene izbore. Zato idite hrabro i brzo, sa ozbiljnim, konkretnim reformama koje će pomeriti Srbiju napred, poručuje budućoj srpskoj vladi Edvard P. Džozef, predavač na Školi za napredne međunarodne studije Univerziteta Džons Hopkins.

Džozef je više od decenije proveo u regionu – kao predstavnik UN, zamenik šefa Misije OEBS-a na Kosovu i pripadnik američke vojske u NATO misiji u BiH – u Beogradu je bio i pre i posle izbora. „Promena atmosfere je izuzetna“, ističe u razgovoru za Radar. 

„Samo kriminalci i političari koji s njima sarađuju“, dodaje, „protive se brzom i prioritetnom usađivanju duha profesionalizma i poštovanju Ustava i vladavini prava.“ 

slavlje kod londona 251026 foto marko ljutica nova rs 23
Foto: Marko Ljutica/Nova.rs

U Forin polisiju pišete da studenti zaslužuju Nobelovu nagradu za mir. 

U potpunosti je zaslužuju. Prvo, zbog doslednog nenasilja, čak i onda kada su sami bili meta nasilja i pritisaka, kao u Valjevu ili Novom Sadu. Drugo, posvećeni su cilju većem od sebe samih. To su pokazali i zahtevima i načinom rada: izašli su iz velikih gradova u manja mesta, sela i pokrenuli zborove. Omladinski pokreti u desetak evropskih zemalja, od Albanije do Francuske i Italije, ali i u Indiji i Latinskoj Americi, često su nasilni i destruktivni. Srpski studenti su bili nenasilni i konstruktivni, usmereni na izgradnju boljeg društva. Treće, pokazali su zrelost, skromnost i spremnost da uđu u izborni proces. Studenti su često cinični i odbacuju izbornu politiku kao korumpiranu. Za razliku od SAD, gde mladi smatraju da mogu da se kandiduju bez ikakvog životnog iskustva, srpski studenti su rekli: nemamo iskustva, zato ćemo po sopstvenim merilima pažljivo proveriti i izabrati ugledne ljude iz medicine, akademske zajednice i finansija da nas predstavljaju, a mi ćemo zadržati nadzor. Sve je to izuzetno i vredno nagrade. Nadam se da će to primetiti i Nobelov komitet u Oslu, ali i Brisel i Vašington.

Ključna reč je odgovornost, odnosno polaganje računa, i presudno je da se to sprovede kako treba. Sudski postupci moraju da počivaju na čvrstim dokazima. Bila bi katastrofa da neki proces propadne zbog nedostatka dokaza

Kada neko iz Amerike pomene Nobelovu nagradu, čovek se pomalo uplaši – vaš predsednik je prilično osetljiv na tu temu.

Dobra primedba, ali mi se u Americi više ne plašimo ovog predsednika kao nekada. Između naših i vaših izbora, održanih gotovo istovremeno, mnogo je paralela. Tramp je ozbiljno ponižen i oslabljen. I dalje ima predsednička ovlašćenja, ali je razotkriven – car je go.

Koji su najveći rizici kada pokret bez partijske strukture postaje vladajuća većina?

Heterogen pokret, sa stavovima od prozapadnih do proruskih i sa veoma različitim pogledima na odnose u regionu, nacionalna pitanja, pa čak i na ekonomiju, ujedinio je zajednički zahtev „Srbija ili mafija“, a u pozitivnom smislu i zahtev da se uspostavi vladavina prava. Prvi cilj ste praktično ostvarili, ali vladati znači odlučivati. Slede tri ključna kadrovska pitanja: ko će biti predsednik parlamenta, kandidat za predsednika Republike, a ko premijer. Iza toga dolaze politička pitanja. Izbor premijera ne može se beskonačno odlagati. 

Studenti zaslužuju Nobelovu nagradu zbog doslednog nenasilja, čak i onda kada su sami bili meta nasilja i pritisaka, kao u Valjevu ili Novom Sadu

Svaka odluka nekoga zadovolji, a nekoga ne. Iz nezadovoljstva nastaju frakcije, i to važi za svaki pokret, od američke do ruske revolucije. Kada nezadovoljstvo i razočaranje postanu dovoljno veliki, dolazi do raskola. Već sada postoje spekulacije, pa i nadanja u tom pravcu. Ne zaboravimo ni da je SNS i dalje faktor.

Može li kao primer poslužiti Demokratska stranka u SAD, koja je opstala uprkos unutrašnjim frakcijama?

Može. Naše dve zemlje suočavaju se sa sličnim izazovima: vi ste svrgli autoritarni režim, a mi smo dobili čvrstu opoziciju u Kongresu, iako je Tramp i dalje na vlasti. U Americi je veoma teško biti izabran kao nezavisni kandidat, dok vi, kao i ostatak Evrope, imate parlamentarni sistem. Ako procenite da možete da pređete cenzus, možete da osnujete stranku. Mi imamo mnogo jači podsticaj da ostanemo pod istim kišobranom.

profimedia 1110806871
Suštinsko nerazumevanje korejskog problema: Donald Tramp Foto: MARTIAL TREZZINI / AFP / Profimedia

Prvi prioritet je vladavina prava. Kako osloboditi zarobljenu državu – službe bezbednosti, tužilaštvo, medije – a da to ne bude politička osveta?

Imamo isti izazov. Novi demokratski Kongres mora da bira između obračuna sa strašnom korupcijom u Trampovoj administraciji i pritiska da se usredsredi na smanjenje troškova života i zakone o zdravstvu. I vi u Srbiji morate da postupate pažljivo. Prethodni režim, i kod vas i u Americi, tvrdiće da je to progon, a ne pravda, da je to politička osveta i zloupotreba institucija. Drugo, i u vašem i u našem slučaju reč je o porazu antidemokratskog, antisistemskog režima koji je izigrao demokratska pravila da bi neograničeno ostao na vlasti i eksploatisao državne resurse. Zato je ključna reč odgovornost, odnosno polaganje računa, i presudno je da se to sprovede kako treba. Sudski postupci moraju da počivaju na čvrstim dokazima. Bila bi katastrofa da neki proces propadne zbog nedostatka dokaza. Treba biti veoma oprezan i sa menjanjem pravila: od običaja i skupštinskog poslovnika treba odstupati samo kada je to apsolutno neophodno. Ipak, kada imate posla sa mafijom, biće potrebni i neortodoksni potezi.

Vučić je veoma lukav političar i ostaće faktor. Problem je i što druge opozicije nema. To nije dobro za demokratiju, jer je SNS antisistemska i beskrupulozna

Ključno je pravosuđe.

Ne možete govoriti o vladavini prava i odgovornosti, a da ne govorite o reformi pravosuđa, kako bi ono služilo pravdi. Važno i tužno upozorenje stiže iz Poljske, sada u ustavnoj krizi. Mnogi iskusni i pametni ljudi u Srbiji mi objašnjavaju da su u Poljskoj sudije bile ideolozi režima Kačinjskog, dok su ovde mnoge sudije i tužioci „suncokreti“ – okreću se prema onome ko je na vlasti. To nije duh održivog pravosuđa. Prednost moraju imati kompetentne sudije, tužioci i osoblje koji razumeju svoje obaveze prema Ustavu i zakonu. Za „suncokrete“ tu nema mesta.

Traži se hitna ostavku direktora BIA Vladimira Orlića, jer je Agencija delovala kao partijska, a ne kao državna služba. Kakva je uloga službe u ovoj tranziciji? Da li BIA treba ugasiti i graditi novu agenciju? 

Upravo je zbog unutrašnje bezbednosti imperativ da pokret „Studenti pobeđuju“ što pre izabere jaku vladu sa iskusnim liderima. Vakuum je veoma opasan i nije mudro čekati punih 90 dana od konstituisanja parlamenta. Srbima niko spolja ne mora da objašnjava koliko je važno preuzeti kontrolu nad službama bezbednosti i reformisati ih, pre svega zbog ubistva Zorana Đinđića 2003. Ako su pripadnici bezbednosnog aparata mogli da ubiju izabranog premijera, onda, naravno, elementi unutar tog aparata apsolutno mogu da ometaju rad nove vlasti i destabilizuju državu. U to ne treba sumnjati. Ali ne treba Amerikanac da vam to kaže.

Višegodišnji su dokazi da je BIA nadzirala novinare, civilno društvo i sve koji su kritikovali SNS. Amnesti internešenel je to dokumentovao. Radar je objavio dokumente kako je BIA pratila glavnu urednicu, novinare i redakciju. Šta to govori o tome kako je država funkcionisala pod Vučićem?

Govori sve. To je bio režim autoritarnog tipa koji je težio autokratiji i koristio državne resurse da vrši pritisak na protivnike, marginalizuje ih i uklanja, i da kontroliše narativ – kontrolom medija i pritiskom na drugačije glasove. 

HAM 4074
Ana Brnabić, Vladimir Orlić, Rasim Ljajić Foto: Amir Hamzagić/Nova.rs

Radar je objavio Sky poruke u kojima narko-bos Darko Šarić nadimcima označava Aleksandra Vučića i tvrdi da mu je obećao pomilovanje. Mnogo je tvrdnji da su najteži zločini počinjeni uz odobrenje bivšeg predsednika i političko pokriće. Možete li da zamislite scenario u kom bivši predsednik biva uhapšen?

Isto pitanje imamo i u Americi, posle dva impičmenta Trampa u prvom mandatu. Za korupciju mora da se odgovara, i kod vas i kod nas. Može li to da ide do Aleksandra Vučića? Zašto ne? Da sam srpski zvaničnik, rekao bih ono što tužioci u mojoj zemlji obično kažu: ići ćemo dokle nas dokazi odvedu. Ključna reč su dokazi. Važno je da su svi jednaki pred zakonom i da niko nije iznad zakona – ni bivši predsednici ni bivši premijeri, ni u SAD, ni u Srbiji, ni u Mađarskoj.

Ako krivite EU za podršku Vučiću, krivite i Amerikance. Setite se izbora u decembru 2023. Usred protesta, iako su i međunarodni posmatrači ukazivali na ozbiljne sumnje u izbornu krađu, američki ambasador odmah je izjavio da se raduje saradnji sa novom vladom

SNS je druga po snazi stranka u Skupštini. Kakvu ulogu očekujete od Vučića? Da li je mirna tranzicija obezbeđena?

Nije. Mirna tranzicija neće biti obezbeđena dok ne dobijete sposobnu i jaku vladu. Zato studentima poručujem: nemojte čekati 90 dana. Ostaci prethodne vlasti i dalje su na svojim mestima. Ima ohrabrujućih znakova, recimo u policiji, ali to je privremeno, jer demokratija počiva na vladavini prava, a ne na postizbornoj atmosferi. Vučić je veoma lukav političar i ostaće faktor. Ima više od sto poslanika i 1,7 miliona glasova, tek procenat manje nego u decembru 2023. U SNS-u će, naravno, biti podela, a sudski postupci nateraće stranku da se suoči sa svojim greškama i sa tim kako je Srbiju dovela do dileme „Srbija ili mafija“. Problem je što druge opozicije nema. To nije dobro za demokratiju, jer je jedina opozicija SNS, antisistemska i beskrupulozna.

Izbori u Srbiji pažljivo su praćeni i u Vašingtonu. Tvrdili ste da Vučić nikada nije imao povlašćen odnos sa Trampom kakav je imao Viktor Orban. Otvara li se sada novo poglavlje u odnosima Srbije i SAD?

Apsolutno. Vučić nije imao privilegovan odnos sa Trampom kakav je očekivao. Ko bi rekao da će Trampova administracija uvesti sankcije NIS-u i vršiti snažan pritisak da Rusi izađu iz ove kompanije? Nema razloga da studenti ne izgrade dobar odnos sa SAD i da se strateški dijalog ne nastavi. Otvoreno je pitanje koliko će ambasada i Stejt department podržati napore nove vlade onako kako bi trebalo, jer i mi imamo korumpiranu vlast – Trampovu administraciju, koja je ugasila USAID. Pametno bi bilo da državni sekretar Marko Rubio, i novi ambasador Majkl Jang, ako ga Senat potvrdi, u potpunosti podrže napore za vladavinu prava i usredsrede se na organizovani kriminal i njegove veze sa zvaničnicima prethodne vlasti. 

Imamo iskustva sa Generalštabom, znamo da je bivša američka ambasadorka u Grčkoj obilazila region nudeći skup američki gas. Realno, može li se nešto slično ponoviti?

Bila bi greška ako Trampova administracija pokuša sa prljavim i sumnjivim poslovima, a mislim da joj to ne bi prošlo, jer imamo novi Kongres, pod vođstvom demokrata. Bilo bi potpuno nerazumno da Stejt department ili Bela kuća misle da će im to proći, jer neće biti prijemčivosti ni kod nove vlade u Srbiji. 

Edvard Dzozef Foto Goran Srdanov Radar 7 copy
Edvard Džozef Foto: Goran Srdanov/Radar

„Neopozivim“ ste opisali izlazak Rusa iz NIS-a. Prodaja mađarskom MOL-u čeka odobrenje OFAC-a. Ili bi nova vlada ipak trebalo da razmotri nacionalizaciju?

Zašto bi Srbija dozvolila da njena kompanija samo pređe iz ruku jednog stranog vlasnika u ruke drugog i odrekla se nacionalne naftne kompanije? To je greška. Na primeru pančevačke rafinerije videli ste koliko je zemlja ranjiva kada joj je energetika pod tuđom kontrolom. Svaki građanin trebalo bi da podrži da NIS kontroliše Srbija, a ne Rusija ili Mađarska. Da bi zaštitila građane od viših cena, Srbija treba da kaže SAD, a posebno EU: vaš je strateški interes da Rusija izađe iz regiona, zato subvencionišite gorivo kako Srbi ne bi morali da ga plaćaju skuplje.

Za korupciju mora da se odgovara, i kod vas i kod nas. Može li to da ide do Aleksandra Vučića? Zašto ne? Da sam srpski zvaničnik, rekao bih ono što tužioci u mojoj zemlji obično kažu: ići ćemo dokle nas dokazi odvedu

Opisali ste Srbiju kao ruski flagship u regionu. Da li je taj brod potonuo s promenom vlasti?

Prerano je za takav sud. Pitanje NIS-a zavisi i od toga šta će Amerikanci raditi, a oni za sada samo produžavaju odlaganje sankcija. Zavisi i od Trampovog raspoloženja: jednog dana se umiljava Putinu, a drugog je ljut na njega. Nova vlada mora da počne da razmišlja o strateškim interesima Srbije. Oslanjanje na stav „spoljna politika nije prioritet, dajte nam prostora“ kratkoročno je rešenje, jer se i u spoljnoj politici mora birati ono što je u strateškom interesu Srbije. 

Srbija privlači daleko najveći deo kineskih investicija u regionu. Može li nova vlada da smanji tu zavisnost a da ne našteti privredi?

Da, i odgovor je u vladavini prava. Razumem potrebu da se da malo vremena i prostora novoizabranoj većini, poslanici sa Studentske liste i sam pokret moraće da se suoče sa suštinskim pitanjima. Pokret čiji je osnovni moto „Srbija ili mafija“ – ne može da zaobiđe pitanje odgovornosti Kine za tragediju u Novom Sadu. Ipak, uloga kineskih kompanija, bliskih kineskoj državi, u rekonstrukciji železničke stanice gotovo da se uopšte ne pominje u razgovorima o protestima. Gde je zahtev za odgovornošću, zahtev da se utvrdi pravna odgovornost kineske strane? To nije samo pravno pitanje, ono otvara i pitanje strateškog opredeljenja Srbije. Da li Studentska lista zaista želi da nastavi sveobuhvatno strateško partnerstvo na najvišem nivou, kakvo su uspostavili Aleksandar Vučić i Si Đinping, sa kineskom diktaturom kojoj vladavina prava ništa ne znači, koja je poznata po korupciji i gazi ljudska prava? 

1768845190 f510c646fc4e45dab736c813667d62e0 0 26f73558c80545a0b3a07e3dbf738186 scaled 1
Foto: AP Photo/Darko Vojinovic

U Srbiji je rašireno mišljenje da je EU godinama podržavala Vučića, videći u njemu partnera za dogovore i faktor stabilnosti. Da li je EU sada dužnik građana Srbije? 

Kao Amerikanac, moram da istaknem da su SAD, i pod Bajdenom i pod Trampom, imale u suštini isti pristup kao EU. Ako krivite EU, krivite i Amerikance. Setite se izbora u decembru 2023. Usred protesta, iako su i međunarodni posmatrači ukazivali na ozbiljne sumnje u izborne krađe, američki ambasador odmah je izjavio da se raduje saradnji sa novom vladom, što je bio signal protiv protesta. To je samo jedan primer. Govorio sam da je taj pristup počivao na strahu i iluziji. I EU i SAD treba da preuzmu odgovornost za njega.

Iskusni i pametni ljudi u Srbiji mi objašnjavaju da su ovde mnoge sudije i tužioci „suncokreti“ – okreću se prema onome ko je na vlasti. To nije duh održivog pravosuđa

U pravu ste da je to doprinelo velikom skepticizmu i cinizmu: ko su ti ljudi koji govore o evropskim vrednostima, a podržavaju čoveka koji ih potkopava? Bila je to potpuna šarada. Nije bilo stvarne posvećenosti reformama, iako se na rečima tvrdilo da je EU prioritet. A EU daje značajna sredstva, od kojih je prethodni režim imao koristi, i daleko je najveći trgovinski partner Srbije. To su strateške činjenice koje se ne mogu promeniti. Vaša sudbina je Evropa.

Ako govorimo o odgovornosti, da li bi bilo normalno da je i EU preuzme, da sada pruži ruku građanima Srbije? 

Stoprocentno bi bilo normalno. U interesu EU je da proaktivno ponudi podršku, i finansijsku, i da novoj vladi da poverenje unapred. Kada nova vlada bude formirana i jasno se obaveže na vladavinu prava i evropske vrednosti, EU treba odmah da uzvrati: otvaranjem Klastera 3, uz brze pregovore o ispunjavanju preostalih uslova, vraćanjem zamrznutih sredstava iz Plana rasta i traženjem drugih načina podrške. Ključ je, i za EU i za SAD, vladavina prava i organizovani kriminal – tu treba da pomognu odmah, i preko Evropola.

I dalje je otvoreno pitanje Zajednice srpskih opština. Je li vreme da i Priština preuzme odgovornost za ispunjavanje obaveza?

Uvek dosledno ponavljam, i javno i na sastancima sa premijerom Kurtijem, da vlada Kosova ima odgovornost da u potpunosti ispuni ustavne obaveze prema kosovskim Srbima, kako bi bili ravnopravni građani i imali punu budućnost. I ne samo to: verujem u povratak. Verujem da je potpuno moguće da se Srbi koji su otišli vrate na Kosovo. Zato vlada u Prištini mora da snosi punu odgovornost.

Edvard Dzozef Foto Goran Srdanov Radar 2 copy
Edvard Džozef Foto: Goran Srdanov/Radar

Dijalog treba što pre obnoviti. I to najpre o temi na kojoj može da se napravi stvarni napredak, jer je reč o humanitarnom pitanju – o nestalima. Neka na tome rade i pokažu konkretne rezultate. Mislim da bi napredak u tome promenio atmosferu. I u Prištini će morati da postoji drugačiji, konstruktivan duh. Tim putem stiže se i do Zajednice i do pomeranja napred.

Izveštaji UN i EU beleže rušenja, hapšenja i ograničenja koja pogađaju kosovske Srbe. 

To mora da prestane. I u vreme prethodne američke administracije ambasador u Prištini Džef Hovenije, veoma prijateljski nastrojen prema Kosovu, imao je velikih problema sa kosovskom vladom. Premijer Aljbin Kurti će morati da promeni pristup. On već sigurno shvata da više nema posla sa istom Srbijom i da nema više „prednost“ nepromišljenog lidera kakav je bio Aleksandar Vučić, pod čijom se vlašću dogodila Banjska, potpuna katastrofa. 

Pokret čiji je osnovni moto „Srbija ili mafija“ ne može da zaobiđe pitanje odgovornosti kineskih kompanija za tragediju u Novom Sadu

Ne tvrdim šta je Vučić lično znao ili odobrio, ali konačna odgovornost je na prethodnoj vladi. Ako su u Srbiji zabrinuti za položaj i budućnost kosovskih Srba, a treba da budu, neka formiraju vladu, izađu sa konstruktivnim predlozima i rade na humanitarnim pitanjima poput nestalih, što pomaže porodicama žrtava. Verujem da je tada moguć stvarni napredak.

Vaše mišljenje nam je važno!

Učestvujte u diskusiji na ovu temu, ili pročitajte šta naši čitaoci misle.

0 komentara
Poslednje izdanje