SRD 6309
Tako je počelo: jedan od protesta studenata FDU nadomak zgrade fakulteta potkraj 2024. Foto: Goran Srdanov/Nova.rs
Amateri koji su sve upropastili: Moj 22. novembar

Raskrsnica koja je promenila Srbiju

0

Kada bi Vučić još jednom mogao da vrati vreme, siguran sam da bi još tog 25. novembra 2024. ispunio sve zahteve studenata FDU. Sprečio bi epidemiju blokada fakulteta i eksploziju studentskog i građanskog nezadovoljstva koja je to pratila. Zahteve nije ispunio jer je bio uveren da će vladati večno, a u to je dosta glupo verovati

U mojoj prvoj kolumni za Radar u oslobođenoj Srbiji pričaćemo o glumi. Lošoj, amaterskoj. Glumi koja je došla glave Vučićevom režimu.

***

Dok pišem ove redove poslanici novog saziva ulaze u Skupštinu Srbije. U Pionirskom parku, na ulici ispred Skupštine, na stepeništu ispred glavnog ulaza, okupljena je velika skupina građana koja je dve godine čekala dan institucionalne pobede studentskog i građanskog pokreta. Građani pozdravljaju svoje izabrane poslanike. Atmosfera je vesela, pozitivna. Nekakva iskrena, spontana energije koja je pratila svaki masovni skup studentskog pokreta i Studentske liste širom Srbije.

1794903093 nova skupstina 171126.format avif.width 1200
Primenjeni SNS krindž: Lidija Vukićević na ulazu u Skupštinu Srbije 17. novembra Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Na sporedni ulaz skupštine ulazi glumica Lidija Vukićević, novoizabrana poslanica s Vučićeve liste. Nije ona neka talentovana glumica. U javnosti je poznata kao Violeta iz Boljeg života. Nije ni tu briljirala, a sve ostale pojave i uloge mogle bi stati u staru srpsku reč krindž. Nema filmskog i serijskog smeća kome nije dala doprinos. Poslednjih decenija tabloidi je više pamte kao bivšu suprugu fudbalera Mitra Mrkele, ili kao kovrdžavu članicu Srpske radikalne stranke koja je odlaskom Šešeljeve partije na smetlište istorije vaskrsla na SNS listi. Neki je znaju kao mim, jer od vremena Violete dosledno nije promenila frizuru čitave četiri decenije.

Loša gluma im je došla glave, ali preglupo je bilo da još pre dve godine, tu svoju prvu amatersku pozorišnu predstavu održe ispred Fakulteta dramskih umetnosti. Tu se ipak školuju ljudi koji mogu da prepoznaju autentične emocije od šmire

Neka žena sa doručkom u ruci se probija kroz gužvu i jogurtom od dva decilitra zaliva Lidijine kovrdže. Lidija se okreće oko svoje ose kao u slow motionu. Kao da želi da joj svaka kovrdža popije jogurt. Neverovatna predstava. Da li je dobar kadar za Informerovu kameru? Da li jogurt i bunda dobro izgledaju iz profila?

Pola sata kasnije Aleksandar Vučić će u skupštinskom holu, na improvizovanoj konferenciji za štampu, vikati kako su Lidijine kovrdže dokaz terorističke prirode novog režima. Lidija će pokušati da zaplače, da odglumi stres i duševni bol, ali kako joj to nije polazilo za rukom ni u malo skupljim produkcijama, to se neće desiti ni ovog puta. Samo neki lažni facijalni grč i celodnevni spin o nasilju Studentske liste umesto priče o istorijskom danu srpskog parlamentarizma, danu koji je izboren na ulicama, trgovima, drumovima, hrabrošću i istrajnošću.

***

Dan pre toga bila je predstava drugog žanra, jednako loša i neuverljiva. U krindž kung-fu zapletu neki je lik vitlao mačetom i nožem u Bezistanu dok je Dragan Vučićević u Domu sindikata odgovarao Savetu REM-a na nepočinstva svoje televizije.

Koliko puta su samo fulali zbog očajne glume i bedno režirane predstave? Interesantno je da nikada nisu odustali od svojih amaterskih igrokaza.

U danu izbora neko je napao Vučićevu majku i prosuo joj kifle po ulici.

vucic obracanje 25102026 0004
Najgori od svih loših glumaca: Aleksandar Vučić Foto: Antonio Ahel/ATAImages

Gomila neuspelih atentata, zakopano tajno oružje u Jajincima, nestašni lik sa nekom kofom koji je hteo da upali Ćacilend. Opskurno da opskurnije ne može biti.

Prestali smo da brojimo te predstave kojih se više niko posle dva dana nije sećao.

Loša gluma im je došla glave, ali preglupo je bilo da još pre dve godine tu svoju prvu amatersku pozorišnu predstavu održe ispred Fakulteta dramskih umetnosti. Tu se ipak školuju ljudi koji mogu da razlikuju autentične emocije od šmire.

***

Kada bi Vučić nekako mogao da vrati vreme, njegov poslušnički stranački aparat bi u poslednjem trenutku sprečio aktiviste Miliju Kodžića, Ivana Stanišića, Milenu Aleksić i još nekolicinu neidentifikovanih, da tog kišnog 22. novembra 2024. oko podne napuste svoja radna mesta u javnim ustanovama.

„Nemojte odlaziti ispred Fakulteta dramskih umetnosti, ne prekidajte dostojanstvenih 15 minuta tišine kojom profesori i studenti Fakulteta odaju počast nastradalim žrtvama u padu nadstrešnice u Novom Sadu.“

Da sam znao za njihov bedni partijski scenario i ja bih im najiskrenije poručio da „ne idu mečki na rupu“.

***

Na raskrsnicu ispred Fakulteta izašli smo skoro svi. Studenti, profesori, nenastavno osoblje. Nema osobe u našoj zajednici koju nije potresla novosadska tragedija. U prvom redu bile su studentkinje sa belim ružama.

Pet minuta pred početak tišine, niko od nas nije primetio organizovanu grupu SNS aktivista koja se okupljala ispred prodavnice nameštaja i između sebe delila uloge za predstavu koja je sledila.

SRD 6241 1
Istrajnost: studenti i građani u protestu na raskrsnici kod FDU 2024. Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

U 11:52 počela je petnaestominutna tišina. Nakon par minuta na raskrsnicu su pristigli automobili koji su pre toga bili na parkingu ispred prodavnice nameštaja. Iz njega su kao po komandi izašli gnevni vozači. Njih desetak je počelo svoju predstavu. Tišinu je zamenio govor mržnje, glasne psovke.

Najglasniji SNS-ovac Ivan Stanišić je jednostavno igrao sebe. Bio je bahata bitanga spremna da se pesniči. Milija Koldžić, funkcioner opštine Novi Beograd, glasno je žurio da odveze dete u neku bolnicu. Fotogenična prosvetna radnica, Milena Aleksić, bez zadatka, mlatarala je kišobranom i uspela da povredi nekoliko lica. U opštem metežu više SNS statista je uspelo da se izvuče. Najbahatije aktiviste su registrovale kamere prisutnih televizija, studenata i profesora koji su popalili svoje kamere. Iako su studenti i profesori FDU u sudskom procesu insistirali da se pregledaju sve kamere i svi nasilnici, samo ove tri osobe su bile procesuirane.

Ne mogu da zaboravim lica svojih studenata tog dana i trenutak kada su preko noći odrasli. Blokada Fakulteta dramskih umetnosti do ispunjenja četiri dosta jednostavna i ostvarljiva zahteva koja nisu imala nikakve veze s politikom. Naravno da smo ih podržali. Ostalo je istorija

Studentima, kojima sam često i sam zamerao apolitičnost i apatiju, dogodilo se ogoljeno nasilje ispred njihove kuće, njihovog fakulteta. Znali su i osećali da odavno živimo u društvu u kojem je nasilje postalo oblik vladavine. Ali kada nasilnike i nasilje u bednoj predstavi doživiš tako intenzivno, u četiri oka, onda je osećaj sasvim drugačiji. Možda bi im i oprostili udarce, ali ne i očajnu glumu i svest da se radilo o organizovanim stranačkim nasilnicima.

Ne mogu da zaboravim lica svojih studenata tog dana i trenutak kada su preko noći odrasli.

Blokada Fakulteta dramskih umetnosti do ispunjenja četiri dosta jednostavna i ostvarljiva zahteva koja nisu imala nikakve veze s politikom.

Naravno da smo ih podržali. Ostalo je istorija.

***

Kada bi Vučić još jednom mogao da vrati vreme, siguran sam da bi još tog 25. novembra 2024. ispunio sve zahteve studenata FDU. Sprečio bi epidemiju blokada fakulteta u Srbiji i eksploziju studentskog i građanskog nezadovoljstva koja je to pratila. Zahteve nije ispunio jer je bio uveren da će vladati večno, a u to je dosta glupo verovati.

novi sad dve godine od pada nadstresnice 011126 foto Nova rs 43
Epicentar društvenog potresa: obeležavanje dvogodišnjice novosadske tragedije Foto: Nova.rs

Uradio je upravo suprotno. Nasilje je eskaliralo na raskrsnicama širom Srbije. Ne bih voleo da se zaboravi opskurni Vučićev partijski vojnik iz Vojvodine. Zvao se Damir Zobenica i bio je potpredsednik Skupštine Vojvodina, na direktnoj vezi sa Andrejem Vučićem. Posle snimka koji je isplivao u javnost, zapalio je u svoj stan u Trstu, napustio sve stranačke i javne funkcije.

Šta je tada do sada ovaj neprocesuirani čovek izgovorio da treba raditi sa ljudima koji blokiraju raskrsnice i odaju počast nastradalima:

„ … Da obezbedimo ljude koji nisu prepoznatljivi, koji će da vređaju ove ljude („Što se blokira?“)….

…Sve to mora da se snimi i šalje meni. Neko da vređa, neko da snima i šalje meni… ja dalje na društvene mreže…

***

Sve što sam tada osećao rekao sam Radmili Stanković, novinarki Radara. Dobro je da je zapisala jer ne verujem da bih sada interpretirao autentičnu emociju:

Da li je moguće da postoje ljudi spremni da po nečijoj naredbi naprave incident, napadnu studente i profesore koji mirno odaju počast nastradalima? Kako je živeti u zemlji partijskih vojnika u kojoj se svakog dana ukine poneko ljudsko pravo, u zemlji kojoj je moguće nekažnjeno biti nasilnik? Bes budućih umetnika zbog loše glume i sistema u kome su laž i nemoral isplativi, iznudio je blokadu fakulteta do ispunjenja sasvim malih ali značajnih zahteva. Profesorima je preostalo samo da ih najiskrenije podrže u ovoj akciji.

Kada, ako ne sada?

Ko, ako ne oni kojima ostavljamo unakaženu državu u kojoj se ukidaju slobode i uvodi kult ličnosti.

Ovo su dani u kojima konačno odrastaju osvajajući sopstvenu slobodu i nema za njih važnijih lekcija u životu.

***

Prošle su dve godine. Za mene možda najbolje godine života. Godine strepnje, straha, ali pre svega godine solidarnosti i borbe u kojima se naša zemlja probudila i pokazala svoje najlepše lice. Nepristajanje na poniženje i okupaciju.

Ne zagovaram da 22. novembar koji opisujem bude novi Dan ustanka.

Dovoljna nam je bila jedna ustanička puška koja je pukla u Beloj Crkvi 7. jula 1941.

Ova je borba bila velika i duga. Zajednička. Učili smo se solidarnosti i da niko ne treba da pripisuje sebi posebne zasluge. Prvoborci su nam kroz istoriju došli glave.

Prošle su dve godine. Za mene možda najbolje godine života. Godine strepnje, straha, ali pre svega godine solidarnosti i borbe u kojima se naša zemlja probudila i pokazala svoje najlepše lice. Nepristajanje na poniženje i okupaciju

Ipak, nama se zalomilo da se to desi ispred našeg Fakulteta i za mene će taj datum zauvek biti moj intimni državni praznik.

SRD 6209 1
Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Svih ovih godina bio sam ubeđen da Vučiću neće doći glave nikakva ogromna afera, kakvih ih je imao na pretek. Ništa veliko i spektakularno.

Znao sam da će to biti nešto sitno, ali sasvim dovoljno da prelije čašu poniženja koje nam je taj režim priređivao.

Ništa posebno. Kišni dan, loši glumci koji žure u bolnicu.

Razularena žena s plavim kišobranom. Vizuelno možda i prava metafora Vučićeve propasti.

Sasvim običan dan na raskrsnici Bulevara umetnosti i Bulevara Milutina Milankovića.

Moj 22. novembar.

Vaše mišljenje nam je važno!

Učestvujte u diskusiji na ovu temu, ili pročitajte šta naši čitaoci misle.

0 komentara
Poslednje izdanje