Na ovogodišnjem Svetskom ekonomskom forumu u Davosu čule su se brojne kreativne ideje o tome kako spasiti planetu, smanjiti nejednakost i odgovoriti na urgentne bezbednosne izazove. Najvećim delom, ipak, ključni utisak bio je koliko su Evropljani deprimirani zbog stanja njihove ekonomije i, pogotovo, povratka Donalda Trampa.
Njihova anksioznost nije bez utemeljenja: Tramp predstavlja egzistencijalnu pretnju po Evropu na tri ključna načina. Prvo, insistira na tome da Evropa mora da preuzme punu odgovornost za vlastitu odbranu – što je zahtev koji je mnogim političkim liderima teško pojmljiv. U svom obraćanju učesnicima foruma, u formi video uključenja iz Vašingtona, Tramp je još jednom od evropskih vlada zatražio da izdvajanja za odbranu podignu na pet odsto bruto društvenog proizvoda. Budući da se mnoge članice Evropske unije, uključujući Italiju, još muče da ta izdvajanja podignu na dva odsto – što je meta postavljena u vreme kad je predsednik Sjedinjenih Država bio Barak Obama – jasno je zašto je ovaj Trampov zahtev izaziva veliku nervozu.
Carine za koje se zalaže Tramp posebno dramatičan uticaj imale bi na Nemačku. Ako Tramp uvede visoke carine na njene proizvode, ona će i treću godinu zaredom ostati u recesiji
Drugo, Tramp se čini odlučnim da ostvari pretnje i uvede sveobuhvatne carine, čime bi zadao razoran udarac evropskim izvoznicima, već suočenim s ozbiljnom konkurencijom u liku Kine. I mada deluje kako Trampova retorika ostavlja prostora pojedinačnim zemljama da s Vašingtonom ispregovaraju niže carine, njegov dosadašnji bilans ispunjavanja obećanja iz kampanje sugeriše suprotno. Nakon što je poništio politike svog prethodnika Džoa Bajdena, poput otvorenih granica i programa diverziteta, jednakosti i inkluzije (DEI), verovatno je da će na red doći i „prelepe“ carine, bez obzira na široko rasprostranjeno protivljenje ekonomista.

Carine za koje se zalaže Tramp posebno dramatičan uticaj imale bi na Nemačku, najveću evropsku privredu. Nakon dve vezane godine recesije, nemački izvozno orijentisani model rasta, reklo bi se, posustaje. Ako Tramp uvede visoke carine na njene proizvode, Nemačka će i treću godinu zaredom ostati u recesiji.
Udžbenički pristup u ovakvoj situaciji bio bi da Evropa okrene i drugi obraz, jer obično ona zemlja koja carine nameće najviše i trpi zbog toga. Ali probajte da to objasnite biračima. Budući da bi pasivan odgovor javnosti njihovih zemalja verovatno doživele kao znak slabosti, evropske vlade će porivu da se suprostave Trampovom siledžijstvu i uzvrate istom merom teško odoleti.
Niko ne može da predvidi kakav bi bio ishod takve konfrontacije. Tramp, koji evropski hronični suficit u trgovinskim odnosima s Amerikom vidi kao evidentan dokaz neravnopravnog tržišnog nadmetanja, sigurno neće odstupiti od svojih namera. Ništa ne vredi što većina ekonomista ukazuje da je taj suficit najvećim delom posledica sklonosti Evropljana da investiraju u američki kapital, koje konstantno ostvaruje bolje rezultate od evropskog – a ostvarivaće ga, prema opštim očekivanjima, i ubuduće.
Šta Evropa može? Kreatori politika moraju da ostanu fokusirani i ne smeju da dozvole da im Trampove haotične inicijative skreću pažnju s prioriteta. Primarni među njima jeste pronalaženje načina za snižavanje cena energenata
Treće, Trampov plan za uvećanje ponude energenata evropski zeleni pokret stavlja u tešku poziciju. Cene energenata u Evropskoj uniji su nekoliko puta više od američkih, najvećim delom usled rusko-ukrajinskog rata i visokih troškova ubrzane zelene tranzicije. Visoke cene energenata sve više urušavaju konkurentnost industrija zemalja članica EU, posebno u novim, kritično važnim sektorima kakav je veštačka inteligencija.
Šta onda Evropa može da preduzme? Za početak, kreatori politika moraju da ostanu fokusirani i ne smeju da dozvole da im Trampove haotične inicijative skreću pažnju s glavnih prioriteta. Primarni među njima jeste pronalaženje načina za snižavanje cena energenata; jedan obećavajući korak napred nude nuklearne tehnologije malog obima.
Trampovo negiranje klimatskih promena i njegova „buši, mala, buši“ agenda takođe predstavljaju veliki izazov za EU, koja je ionako u opasnosti da postane geopolitički irelevantna. To što je Evropa prigrlila čistu energiju jeste pohvalno, ali njena nastojanja na tom planu, posmatrana izolovano, imaće ograničen uticaj na globalno zagrevanje, posebno imajući na umu da Kina i Indija otprilike 60 odsto svojih energetskih potreba i dalje zadovoljavaju iz uglja. Da bi i druge zemlje uverila da slede njene korake, Evropa mora da dokaže da je u stanju da istovremeno bude i zelena i konkurentna; u protivnom, poslužiće samo kao upozoravajući primer za druge.

Trampovo negiranje klimatskih promena jedan od izazova za Uniju: Vetroturbine i solarni paneli u Holandiji Foto: Jochen Tack / imageBROKER / Profimedia
Suočene s Trampovim pretnjama i rastućom konkurentnošću Kine, evropske vlade bi dobro učinile ukoliko bi obuzdale entuzijazam za uvođenje novih regulativa. Ne kaže se slučajno da „Amerika smišlja, Kina kopira, Evropa reguliše“.
Suočene s Trampovim pretnjama i rastućom konkurentnošću Kine, evropske vlade bi dobro učinile ukoliko bi obuzdale entuzijazam za uvođenje novih regulativa. Ne kaže se slučajno da „Amerika smišlja, Kina kopira, Evropa reguliše“
Britanska ministarka finansija Rejčel Rivs deregulaciju s pravom vidi kao jedan od potencijalnih puteva koji vode boljim izgledima za privredni rast svoje zemlje. Ali će Velika Britanija imati muke da podigne stopu rasta ako ključne članice EU – posebno Francuska – ne budu u stanju da sitna gloženja ostave po strani i Londonu ne ponude trgovinski sporazum po uzoru na onaj koji imaju s Norveškom. Takav sporazum bio bi od uzajamne koristi: Evropi je potreban britanski finansijski sektor, a britanskim kompanijama pristup evropskim tržištima.
Ali čak i ukoliko Evropa preduzme ovakve korake, svejedno će imati problema u odnosima s Trampom. Da bi imale ikakve izglede da se izvuku, članice EU moraju da se suoče s tim da su koreni njihovih sadašnjih ekonomskih slabosti daleko dublji. Nezavisno od toga što se Tramp vratio u Belu kuću, evropske vlade moraju da se pozabave temeljnim razlozima ekonomske stagnacije njihovih zemalja.
Svakako da Evropa zaslužuje pohvale zbog primene mera za usporavanje klimatskih promena i obuzdavanje prekomerne moći kompanija iz tehnološkog sektora. Vremenom bi i SAD i Kina mogle da shvate važnost progresivnih politika EU i krenu njenim putem. Ali ako ih u to ne bude bilo moguće uveriti, Evropa će biti ta koja će morati da se prilagodi drugima. A ako u tome ne uspe, Evropska komisija bi na kraju mogla da se nađe u istoj situaciji kao nedavno vatrogasna služba Los Anđelesa: da očajnički pokušava da zaustavi požare nakon što je šteta već počinjena.
Copyright: Project Syndicate, 2025.