Generalni sekretarijat Međunarodne kriminalističke policijske organizacije – Interpola odbio je da raspiše međunarodnu potjernicu za predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom i predsjednikom Narodne skupštine Republike Srpske Nenadom Stevandićem. Zahtjev Bosne i Hercegovine je odbijen, jer je Interpol procijenio da je u pitanju politički progon.
Zahtjev za raspisivanje potjernice podnio je Sud BiH 27. marta pozivajući se na činjenicu da su i za Dodikom i Stevandićem već bile raspisane unutrašnje potjernice, te da su obojica napustili teritoriju BiH u trenutku kada su bili pozvani na saslušanje. Dodik je nakon toga boravio u Srbiji, zatim u Izraelu i Rusiji, dok je Stevandić nesmetano putovao u Srbiju.
Sud BiH je zahtijevao međunarodnu „crvenu potjernicu“ koja bi omogućila njihovo lociranje i eventualno hapšenje u inostranstvu. Dodik je rekao da je za odbijanje ovog zahtjeva najviše zaslužan predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Mađarske Viktor Orban koji su uložili svojevrsni „veto“ na zahtjev Suda BiH.
Generalni sekretarijat Interpola odbio je ovaj zahtjev pozivajući se na član 3. statuta Interpola koji zabranjuje bilo kakvu intervenciju ili aktivnosti političkog, vojnog, vjerskog ili rasnog karaktera. Drugim riječima, Interpol smatra da bi raspisivanje potjernice moglo biti tumačeno kao politički motivisan potez, što je u suprotnosti s pravilima ove međunarodne organizacije.
Dobijene i izgubljene bitke
Prije nego što će dobiti ovu bitku Dodik je jednu drugu izgubio i to u velikom stilu. Predsjednik Republike Srpske je – uprkos tome što je za njim raspisana unutrašnja potjernica – prisustvovao konferenciji o antisemitizmu u Jerusalimu, ali je odatle, kako stvari stoje, naprosto najuren nakon što su domaćini saznali za presudu Suda BiH. Dva izraelska medija objavila su da je predsjednik Srpske napustio konferenciju, a sam Dodik je rekao za Džerusalim post da se „našao u situaciji da nije dobrodošao“.
Predsednik RS je prisustvovao konferenciji o antisemitizmu u Jerusalimu, ali je odatle, kako stvari stoje, naprosto najuren nakon što su domaćini saznali za presudu Suda BiH
Dodik se, nakon debakla u Izraelu, primirio. Danima ga nije bilo, a jedini znak da je politički živ bila je konspirativna poruka koju je napisao na društvenim mrežama: stigao sam. Nakon nekoliko dana bilo je jasno i gdje je stigao – u Moskvu. Predsjednik Srpske je požurio u Kremlj da na sastanku sa Vladimirom Putinom stabilizuje srčani ritam i popravi krvnu sliku među Srbima u Republici Srpskoj. Putin je primio Dodika, ali nikakvih posebnih poruka nakon sastanka nije bilo. Iz Kremlja nisu saopšteni detalji razgovora osim da je sastanku prisustvovao i pomoćnik predsjednika Rusije Jurij Ušakov.
Sastanak sa Putinom se nije ni ohladio, a iz Liona je stiglo obavještenje da za Dodikom neće biti raspisana međunarodna potjernica i činilo se da je predsjednik Srpske za manje od dvadeset i četiri sata jednim potezom ubio ne dvije, nego sve muve. Bošnjački politički prvaci su se nadali da će stranci da urade ono što država očigledno ne može, dok su Srbi u Republici Srpskoj, pogotovo oni koji su i dalje odani Dodiku, sastanak sa Putinom doživjeli kao novi početak umornog vladara.
Dodik se iz Moskve vratio u Banjaluku (i dalje nije utvrđeno kako je napustio BiH, kao što nije utvrđeno kako se u nju vratio), na javnom servisu Republike Srpske govorio je o pobjedama koje je ostvario u Moskvi i u Lionu, a onda je uslijedio novi kroše koji ga je bacio na konopce: Njemačka i Austrija su uvele sankcije njemu, premijeru Srpske Radovanu Viškoviću i predsjedniku Narodne skupštine Republike Srpske Nenadu Stevandiću.
Mere i kontramere
Ministar spoljnih poslova Austrije Beate Majng Rajzinger i njemački državni ministar za evropske poslove i klimu Ana Lirman razgovarale su 3. aprila u Sarajevu sa predsjedavajućom Savjeta ministara Bosne i Hercegovine Borjanom Krišto. Nakon toga je saopšteno da je „trojici lidera Republike Srpske“ zabranjen ulazak u Austriju i u Njemačku.
„Napadi na ustavni poredak Bosne i Hercegovine vodećih političara iz Republike Srpske, koji svjesno slabe državu, neprihvatljivi su i predstavljaju opasnost za sigurnost i stabilnost BiH i cijele regije. Oni takođe blokiraju dalji proces pristupanja EU i dovode u opasnost budućnost zemlje u EU. Milorad Dodik je svojim secesionističkim provokacijama i akcijama otišao u novu krajnost i pravno gledano jasno prekoračio crvene linije – ističe se u zajedničkoj izjavi dvije ministarke.
Dodik je uzvratio grubo i nerazumno: Vlada Republike Srpske proglasila je Lirman personom non grata i ona je iz Banje Luke, kako je kasnije rekla, bukvalno otjerana i to na ivici incidenta. Ona se prije toga sastala sa predsjednikom Srpske demokratske stranke Milanom Miličevićem, ali do sastanka sa predsjednikom Partije demokratskog progresa i šefom Kluba poslanika ove stranke u parlamentu Srpske Igorom Crnatkom nije došlo, jer je policija morala da reaguje i da njemačkoj ministarki pokaže „gdje je izlaz“.
Vlada Republike Srpske proglasila je Anu Lirman, nemačku ministarku personom non grata i ona je iz Banjaluke, kako je kasnije rekla, bukvalno oterana
„Rukovodstvo RS nastavlja sa demoliranjem međunarodnog ugleda i imidža Srpske. Ugrožavaju hiljade radnih mjesta, brojne poslovne aktivnosti naših firmi i slobodno kretanje naših građana. Otvorenim ratom sa čitavim svijetom, koji vodi rukovodstvo Republike Srpske, nećemo dobiti ništa, osim dodatne ekonomske propasti, izolacije i sve većih životnih troškova za građane Srpske“, kazao je Crnadak.
Dodik u međuvremenu čini sve da dođe do predsjednika SAD Donalda Trampa. Advokat Mark Zel, koji je ujedno i predsjednik Republikanske stranke u Izraelu, nedavno se registrovao kao lobista u ime Republike Srpske. Jedan od Zelovih ciljeva lobiranja je ukidanje američkih sankcija Dodiku, a za taj posao mu je, u prvom krugu, isplaćeno 840.000 dolara. Ukoliko Dodika skine sa američke „crne liste“, Zel će, kako pišu izraelski mediji, dobiti i bonus.
Advokatu Mark Zelu, koji se nedavno registrovao kao lobista u ime RS, isplaćeno je 840.000 dolara kako bi isposlovao ukidanje američkih sankcija Dodiku
Ugovor predviđa sledeće uspostavljanje i unapređenje dijaloga između Republike Srpske i administracije Donalda Trampa, zagovaranje ukidanja sankcija koje su uvedene Dodiku i članovima njegove porodice i podsticanje javnog preispitivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, posebno Aneksa 10 koji se odnosi na ulogu i ovlašćenja visokog predstavnika u BiH. Ugovor koji je potpisan u decembru prošle godine precizira da će Srpska plaćati fiksnu mjesečnu naknadu, pri čemu se 50 odsto godišnjeg iznosa plaća odmah po potpisivanju sporazuma.
Sa dubokim korijenima u konzervativnim pravnim i političkim krugovima, Zel je razvio značajan uticaj među američkim iseljenicima u Izraelu i održava profesionalne veze u SAD, Izraelu, Iraku, kao i u dijelovima Evrope i Azije. Zel je bivši pravni partner Daglasa Fejta, ključnog neokonzervativnog političkog stratega i bivšeg zamjenika ministra odbrane za politiku u administraciji Džordža Buša mlađeg. Zajedno su osnovali advokatsku firmu Fejt&Zel koja je bila povezana sa američkom vladom i vojnim ugovaračima.
Na veštačkim aparatima
Na unutrašnjem planu stvari se po Dodika mijenjaju iz dana u dan. Njegovi ministri u Savjetu ministara BiH su smijenjeni, ali će te smjene gotovo sigurno pasti u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Iako je izgledalo da je predsjednik HDZ BIH Dragan Čović konačno okrenuo leđa dvodecenijskom političkom prijateljstvu sa SNSD-om, sve govori u prilog tome da prva ljubav zaborava nema. Čović za sada drži Dodika na aparatima na državnom nivou, ali to bi moglo da se promijeni nakon posjete premijera Hrvatske Andreja Plenkovića Mostaru.
On je, na koncu, ponudio i ono što se ne nudi: iako je Narodna skupština usvojila set zakona kojima se suspenduje djelovanje Suda BiH, Tužilaštva BiH i SIPA na teritoriji Republike Srpske, Dodik je prije nekoliko dana rekao kako je spreman da razgovara o ovim institucijama unutar novog ustavnog uređenja. I Stevandić i on se slažu, na koncu, u jednom: Tužilaštvo BiH može da goni, Sud BiH može da presuđuje, a SIPA može da hapsi u Republici Srpskoj, samo ne njih dvojicu. Za Viškovića niko ne daje garancije.
