za Radar iz Banjaluke
Prijevremeni izbori su završeni, rezultati su potvrđeni, a žalbe usvojene i razmotrene: Siniša Karan je novi predsjednik Republike Srpske. Karan je naslijedio Dodikovu fotelju i uvećani budžet, pa će tako raspolagati sa čak 80 miliona maraka (40 miliona evra) u narednoj godini, koja je izborna. Ako se ne desi neko veliko čudo, a čuda su u strankama koje se, poput Dodikovog SNSD-a, nalaze na „istorijskoj nizbrdici“, Karan će naredne godine biti kandidat za jednu od dvije „inokosne funkcije“ – ili za predsjednika Srpske ili za srpskog člana Predsjedništva BiH.
Nakon Dodikovog pada koji je uslijedio po okončanju hladnog rata sa (novom) američkom administracijom, odnos snaga u SNSD-u je bar prividno ostao isti. Dodik više nije predsjednik Srpske, narednih šest godina ne može da se kandiduje ni za jednu poziciju koja se u potpunosti ili djelomično finansira iz budžeta, ali je i dalje na čelu stranke i zahvaljujući tome mišići mu nisu u potpunosti atrofirali. Dodik i dalje odlučuje, kadrira i bira i nema nikakve sumnje da će učiniti sve da do oktobra naredne godine dodatno oslabi opoziciju.
Rasulo opozicije
U tim redovima, sa druge strane, više ima mrljavog kukuruza nego prvoklasne pšenice; više korova nego poljskog cvijeća. Srpska demokratska stranka je poderana klanovskim borbama, Draško Stanivuković polako, ali odlučno utapa Partiju demokratskog progresa u kentaurski pokret Sigurna Srpska, a Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića isuviše je slaba na terenu da bi mogla sama da pokreće opozicioni motor. Ovom konzorcijumu treba još dodati i Narodni front Jelene Trivić koji pruža otvorenu podršku režimu Aleksandra Vučića.
Stanivuković, Trivić i Vukanović su bili tri najčvršća prsta opozicione pesnice pred lokalne izbore 2020. godine. Trivićeva je tada bila dio PDP-a na čijem se čelu nalazio Branislav Borenović, nasljednik Mladena Ivanića. Stanivuković je na tim izborima iznenađujuće lako pobijedio SNSD-ovog Igora Radojičića (koji je važio za najboljeg gradonačelnika Banjaluke kojeg je ova stranka dala), ali je onda, prema mišljenju svojih saboraca, skrenuo „s pravog puta“. I Jelena Trivić i Nebojša Vukanović su ga u narednom periodu optužili za saradnju sa SNSD-om, odnosno za „simbiozu“ sa Dodikom.
Pakao u kojem se kuva opozicija pojačan je vatrom na kojoj se peče SDS. Najveća opoziciona stranka skoro godinu dana nema predsednika i da Branko Blanuša zamalo nije skinuo skalp Siniši Karanu na prevremenim izborima – veliko je pitanje da li bi ga dobila
Kada je Dodik (na više nego sumnjiv način) pobijedio Jelenu Trivić dvije godine kasnije, na opštim izborima, tikva je pukla do posljednje sjemenke. Bilo je jasno da Stanivuković u Banjaluci nije radio za Trivićevu koliko je dvije godine ranije radio za sebe i upravo je taj minus presudio. Jelena Trivić je napustila PDP, osnovala je Narodni front, a u vremenima koja su došla njen otpor prema bilo kakvoj saradnji sa Stanivukovićem samo je rastao. Danas niko ne može ni sa kim: Vukanović ne želi sa Stanivukovićem ni sa Trivićevom, Trivićeva ne želi sa Stanivukovićem ni sa Vukanovićem, a Stanivuković bi mogao i sa Vukanovićem i sa Trivićevom ako bi mu to omogućilo izbornu pobjedu, baš kao što bi mogao bez njih ako mu oni za tu pobjedu nisu neophodni.
Pakao u kojem se kuva opozicija pojačan je vatrom na kojoj se peče SDS. Najveća opoziciona stranka skoro godinu dana nema predsjednika i da Branko Blanuša zamalo nije skinuo skalp Siniši Karanu na prijevremenim izborima – veliko je pitanje da li bi ga dobila i do opštih izbora naredne godine. Stvari su već sada jasne: Blanuša će biti kandidat SDS-a za predsjednika Srpske, a vjerovatno će ovaj profesor Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci postati i novi lider Srpske demokratske stranke.
Glavni odbor SDS-a odlučio je da dogodine kandiduje Blanušu i upravo je to „upravno rješenje“ izbezumilo Stanivukovića koji je gotovo sigurno računao na to da će upravo on u oktobru naredne godine jurišati na Palatu Republike. Lider pokreta Sigurna Srpska podržao je Blanušu na prijevremenim izborima uprkos tome što je prije toga kazao kako PDP neće učestvovati u toj nametnutoj farsi, ali je zauzvrat očekivao veliku pomoć SDS-a naredne godine. Dva pitanja stoje otvorena: može li SDS pobijediti na izborima bez Stanivukovića i može li Stanivuković pobijediti na izborima bez SDS-a?
Sve igre gradonačelnika Banjaluke
Srpska demokratska stranka u Banjaluci praktično ne postoji. U Skupštini grada nemaju nijednog odbornika, a Gradski odbor nije u rasulu, nego se vrti oko sopstvene trule ose u crnoj rupi. Stanivuković je, sa druge strane, dva puta zaredom pobijedio SNSD u gradu na Vrbasu koji jeste opoziciono orijentisan posljednjih nekoliko izbornih ciklusa, ali nijedna stranka tog naelektrisanja nije napravila „terensku bazu“ poput njega. Predsjednik PDP-a i pokreta Sigurna Srpska ima zavidnu infrastrukturu i armiju odane vojske među kojima je, kako to već i biva u takvim falangama, mnogo gladnih i krvožednih orka.
I dok se mladi gradonačelnik Banjaluke ljuti na SDS, za to vrijeme mrcvari ovu stranku „kao djeca guštera“. Stanivuković je prije nekoliko mjeseci žednu preko vode u svoje redove preveo poslanicu SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Maju Dragojević Stojić, potom je kupio ili oteo Vladimira Medića u Šipovu i Vladimira Čakarevića u Modriči, a posljednju transakciju napravio je u Ugljeviku kada je majicu Sigurne Srpske navukao odbornicima SDS-a Radivoju Spasojeviću i Jovi Filipoviću.
Dodik više nije predsednik, narednih šest godina ne može da se kandiduje ni za jednu poziciju, ali je i dalje na čelu stranke i zahvaljujući tome mišići mu nisu u potpunosti atrofirali
Vukanović kaže kako je novi politički projekat Draška Stanivukovića osmišljen u centrima moći. Stanivuković, tvrdi lider Liste za pravdu i red, ima podršku krupnog kapitala i dijela međunarodne zajednice, pogotovo Srbije. Zahvaljujući tim „leđima“, Stanivuković misli da može da radi sve što mu padne na um. On se grčevito bori za taj pokret, jer mu je potrebno da ima veliku stranku uoči izbora naredne godine. Ako bude imao veliku stranku ili pokret, onda može da ucjenjuje ostatak opozicije.
„Njegov plan je da na proljeće kaže kako on ima najveću stranku i kako treba prvi da bira kada budu raspisani izbori. On želi da bude kandidat za predsjednika Republike Srpske, a da bi to bio, potreban mu je određeni kapital. I zato kupuje sve što stigne. On uopšte ne bira da li je to SDS ili Ujedinjena Srpska ili DEMOS. Bitno je samo da ih je što više. To pravi ogromnu štetu opoziciji. Pogotovo što je više nego jasno da ima podršku Srbije za to“, kazao je Vukanović.
Lider ReStarta Stefan Blagić smatra da Stanivuković želi da preuzme liderstvo na opozicinoj sceni i da ne bira način pomoću kojeg će doći do cilja. On kaže da je njegovo rasturanje SDS-a bizarno, a još bizarnije je uporno ćutanje u SDS-u.
„Vrh stranke ćuti, a neki drugi, poput načelnika Lopara Rada Savića, sarađuju sa Stanivukovićem. Jasno je da postoji ogroman problem u SDS-u kada je ovaj fenomen u pitanju. Stanivuković im neprestano otima poslanike i odbornike, a oni se ponašaju kao da je to dio nekog dogovorenog paketa akcija. Ako ćutite na takva dešavanja, onda je jasno da ih podržavate“, rekao je Blagić.
Politički analitičar Tanja Topić ocjenjuje kako je bilo očekivano da SDS kapitalizuje dobar izborni rezultat Branka Blanuše koji je, izgleda, iznenadio i mnoge u toj stranci. Bilo bi, kazala je ona, besmisleno da je SDS odbacio čovjeka koji je osvojio više od 200.000 glasova.
„To je ono što se moralo kapitalizovati u svakoj logičnoj političkoj postavci. Blanuša je uspio da se nametne među građanima, glasačima i da se etablira kao neko na koga se može računati. Međutim, kao da se zaboravljaju udarci koje je Stanivuković sa svojim pokretom nanio SDS-u, ali i cijeloj opoziciji. U mnogim opštinama i gradovima Stanivuković je ukrao pojedine narodne poslanike i odbornike. To su stvari koje su evidentne, a potpuno je izostala reakcija iz SDS-a“, istakla je Tanja Topić.
