„Ceo Slankamen stane kada on dolazi, policija na svakom koraku“, govori za Radar jedan od meštana kada se predstavimo i upitamo ko su poznati gosti, ali i novopečeni vlasnici luksuznih nekretnina u Slankamenu. „U vinariju Šapat dolaze i helikopterom“, pa je onda manje obezbeđenja i policije po mestu, ali ne znamo tačno ko dolazi…“, nastavlja naš sagovornik sa izrazom lica na kome se mešaju osmeh i nepoverenje.

Ovo lepo sremsko mesto na ušću Tise u Dunav, dobilo je ime po toplim izvorima slane vode, a legenda kaže da je upravo tu sahranjen najveći osvajač koga je svet upoznao, Atila, vođa Huna. Danas, kako govore meštani, najpre zahvaljujući ljubavi prema vinu jednog drugačijeg vođe, koji ratuje najčešće grubim rečima sa svojim zemljacima i komšijama, a podilazi svetskim moćnicima, tu se intenzivno prepliću slike starih malih vinograda domaće radinosti, i novih, velikih zasada vinove loze, starinskih sremskih kuća i novih velelepnih vila, koje niču u rekordnom roku. Više se ne zida uz pomoć mešalica i prijatelja, familije na mobu, kao nekada. Sada gotov beton dovoze mikseri, zida se po projektima najboljih srpskih i regionalnih arhitektonskih studija, a kuće nove elite, umesto pušnica za meso i ribu, ili ostava za alat, imaju saune, mini spa-centre, bazene i teniske terene, kao i prostrane terase sa pogledom na Dunav.
Vučićevo omiljeno mesto
Jedan od takvih spektakularnih graditeljskih projekata, na brdu iznad Slankamena privodi kraju i firma A mi manera u vlasništvu Tatjane Vukić, direktorke Fondacije za srpski narod i državu.
Ova lokacija sa pogledom na reku, gde su nikle brojne druge vlastelinske kuće, posebno je atraktivna, pa se tu nalaze brojni luksuzni spa-centri koje je moguće iznajmiti, ali kako saznajemo, ni sa neograničenim budžetom više nije moguće kupiti parče zemlje iako su cela imanja do pre neku godinu bila na prodaju za svega par hiljada evra.
Vučić je ovde rado viđen gost, ali i domaćin. Sa njim su Slankamen i vinariju Šapat posetili brojni strani i domaći zvaničnici, poput Zorana Jankovića, gradonačelnika Ljubljane, mađarskog premijera Viktora Orbana, patrijarha Porfirija i Milorada Dodika
Kada se sa auto-puta skrene na lokalni prema Novim Karlovcima, put je ravan i kvalitetan kao pista za avione. Ni nalik onom u Kosjeriću koji je počeo da se raspada svega nekoliko dana pošto je postavljen. Do samog Slankamena stiže se takođe novim, besprekorno asfaltiranim, širokim putem preko Novih Karlovaca gde se kao i u samom Slankamenu može primetiti malo veći broj srpskih trobojki nego što je uobičajeno u ovom delu Srema, ali i profesionalno izrađenih grafita navijačkih grupa. Ima i onih drugih, koji podsećaju na neke od „slavnih uspeha“ srpske politike novijih dana, poput onog „Zvečan je večan“, sa ispisanim imenom Stefana Nedeljkovića, jednog od kosovskih Srba stradalih u sukobu u Banjskoj. Na nekoliko mesta vidljivi su oglasi koji nude smeštaj za radnike, osnovana je pretpostavka, na projektima koje smo došli da obiđemo.

Saznajemo da je sve veći broj inostranih turista koji dolaze brodovima, a pristaju u lokalnoj marini, da bi se potom uputili u posetu nekoj od vinarija, ili spa-centara. Ipak, kada je uspon turizma u pitanju, pre svega važna je činjenica da predsednik Srbije Aleksandar Vučić voli i poznaje vino, ali i da svoje prijatelje ili političke saveznike često dovodi na ovaj čarobni breg. Tamo se nalazi jedan od svega dva restorana u Srbiji koji je prošle godine dobio svoju prvu Mišlenovu zvezdicu. To je fine-dining restoran Fleur de sel (brašno od soli) u okviru vinarije Šapat (vlasništvo Milenijum tima). Igrom slučaja, upravo je ta vinarija jedna od omiljenih aktuelnog predsednika Republike koji je ovde često i rado viđen gost, ali i domaćin. Sa njim su Slankamen i Šapat posetili brojni strani i domaći zvaničnici, poput Zorana Jankovića, gradonačelnika Ljubljane, Viktora Orbana, ali i aktuelnog patrijarha Porfirija i Milorada Dodika.
Samo najbolje za predsednikove ljude
Sa druge strane brda, prema reci, Stari Slankamen i dalje živi svojim tempom koji s vremena na vreme remete ritmovi i tehnologija koje donosi prisustvo nove elite u svojim skupim automobilima i još skupljim rezidencijama. Tamo se automobili i dalje ne zaključavaju, bake sede ispred kuća, a u staroj marini „Mika Alas“ kuva se najbolji riblji paprikaš u ovom delu Evrope. Do pre neku godinu opština Inđija imala je plan da se u blizini napravi ambiciozno projektovano šetalište sa delovima koji bi bili nad rekom,
Na slankamenačkim brežuljcima je i biznismen Branislav Grujić, čija firma je uključena u završne radove na železničkoj stanici Prokop. Prema rečima meštana, upravo je u njegovoj vili čest gost Anđelko Vučić, predsednikov otac
kao plutajuća pontonska platforma, ali tri godine kasnije radovi nisu ni početi:
„Od toga nema ništa, izgleda da su se preračunali, pa im je ispalo preskupo“, priča za Radar meštanin, jedan od gostiju čarde za susednim stolom. On redovno ruča na ovom mestu gde je to i dalje moguće za manje od 10 evra po osobi. Na pitanje da li oni sa brda nekada silaze ovde da se pogoste, odmahuje glavom i pokazuje pogledom na gore, iznad litice od lesa i krečnjaka. „Tamo gore služe ono što im prija, mislim da su se odvikli od domaće kuhinje.“
Upućujemo se u pravcu omiljene vinarije srpskog predsednika, gde nas već posle nekoliko stotina metara dočekuje sudar sa onim šta je politička moć u stanju da učini za svoje ljude. Na mestu gde se nekada stizalo zemljanim putem dočekuje nas ne samo sjajno izveden asfalt, već i besprekorni trotoari sa ivičnjacima, kao i najnovije gradsko osvetljenje na nekoliko stotina metara prilaza samom objektu. Nedavno je tu stigao i gradski vodovod, a pri kraju je i sistem navodnjavanja kojim će se dunavskom vodom u danima bez kiše navodnjavati hektari zasada vinskog grožđa.
Prema saznanjima Radara, na brdu iznad Slankamena pre oko godinu dana postavljena je i radio-relejna veza, koja bi pored širokopojasnog interneta, trebalo da obezbeđuje i kriptozaštitu za telekomunikacije.

Dok se približavamo vinariji Šapat, sa desne strane puta ređaju se sve lepše ograde iza kojih se naziru krovovi ekskluzivnih građevina. Jedan po jedan od ljudi koji znače nešto u biznisu počeli su da zidaju svoje nekretnine. Na slankamenačkim brežuljcima je i Branislav Grujić, biznismen u građevini, čija firma je neimar najviše zgrade u Beogradu – West 65, ali i završnih radova na železničkoj stanici Prokop. Prema rečima meštana, upravo je u njegovoj vili čest gost Anđelko Vučić, predsednikov otac.
Pored već etabliranih vinarija poput Šapata, ili Vestegovog brega i novosadska kompanija Dunav Fruit u vlasništvu Mirka Cvijića, biznismena bliskog SNS (koja gradi i u Nacionalnom parku Fruška gora) dovršava svoj ekskluzivni turistički objekat na uzvišenju iznad Slankamena.
Po projektu renomiranog kotorskog arhitektonskog studija Enforma, ovaj turistički objekat definisan je kao vinarija i stambeno naselje zatvorenog tipa. Svaki od pet objekata naselja ima svoje dvorište, bazen, ali i sadržaje poput trim staze, dečja igrališta, ogledni vinograd, kao i prostor za meditaciju.
Luksuz za Tanju Vukić
Stotinjak metara dalje, sa jedne i druge strane puta nalazi se prostrani i dobro obeleženi parking za vozila, ali i znak da je u pitanju privatan posed na kome je zabranjeno fotografisanje. Ponovo veoma luksuzne kapije, umešno prostorno planiranje i luksuz koji ukazuje na veliki novac gde god da vam pogled padne.
Na ogromnom parkiralištu ispred samog Šapata, radnik koji uklanja opalo lišće duvalicom, ljubopitljivo gleda u našem pravcu, ali predmet našeg interesovanje nije tu, već pola kilometra dalje, gde kompanija A mi manera, Tatjane Vukić, razvija ekskluzivni kompleks, jedan od svoja dva u Slankamenu.

Sve se radi po projektu studija Revolution Architects, iz Beograda, čijih nekoliko radničkih kontejnera nalazimo iza ograđenog prostranog placa na kome se već uzdižu dve veoma slične, reklo bi se gotovo bratske vile. Prema planu koji je odobrila opština Inđija, one mogu biti korišćene za kratkotrajni boravak, ali i kao ugostiteljski objekat za smeštaj koji sadrži podrum, prizemlje i sprat. Dva objekta izgrađena su na dve susedne gotovo identične parcele. Jedna se prostire na 2.478 kvadratnih metara, a druga je malo veća, sa 2. 578 kvadratnih metara.
Kako se navodi u projektu izgradnje „na građevinskoj parceli u okviru zone kuća za odmor dozvoljena je izgradnja samo jednog glavnog objekta (kuće za odmor) i više pomoćnih objekata u njegovoj funkciji. Same vile su planirane kao objekti za odmor i povremeno stanovanje – svaka sa maksimalno jednom stambenom jedinicom. Pored osnovne funkcije, deo vila se može koristiti i za ugostiteljstvo i trgovinu na malo.
Svaka od vila koje se zidaju za Tatjanu Vukić na terasama ima predviđene montažno-demontažne krovove, a po projektu procenjena predračunska vrednost građevinskih poduhvata je oko 500.000 evra po objektu
Površina prizemlja vila iznosi 430 kvadratnih metara, od čega čak 171 kvadrat otpada na glavne terase objekata. Dnevne sobe sa trpezarijama su prostrane, oko 90 kvadratnih metara. Na spratovima se nalaze master spavaće sobe od po 40 kvadratnih metara, master kupatila od 25 kvadratnih metara uz koja je planirana sauna. Bruto površina spratova je 211,9 kvadratnih metara, a površina celog objekta sa podrumom iznosi 694 kvadratna metra.
Spolja gledano, oba projekta su u fazi finalizacije sa ravnim betonskim krovovima prekrivenim šljunkom. Na vilama je već ugrađena kvalitetna aluminijumska stolarija. Na podovima je u delovima intenzivne komunikacije predviđeno postavljanje granitne keramike. Predviđeno je povezivanje na gradski vodovod, kao i na kanalizaciju pošto ista bude izvedena, kako je planirala opština Inđija. Za grejanje i hlađenje objekata predviđene su toplotne pumpe.
Planirano je da se na objektima postavi demit fasada sa termoizolacijom, renomiranih proizvođača, sa završnom obradom akrilnog ili silikonskog maltera u boji i kamena. Fasadni sistem je vodoodbojan, paropropustan, otporan na atmosferske uticaje i sunčevo zračenje. Poseban element fasade su nadstrešnice iznad svakog sprata napravljene od čelične konstrukcije, gde su sekundarni nosači obloženi imitacijom drveta.

Svaka od vila na terasama ima predviđene montažno-demontažne pergole, a po projektu procenjena predračunska vrednost građevinskih poduhvata je 65 miliona dinara za svaku od vila, odnosno oko 500.000 evra po objektu.
Dok napuštamo Slankamen, ostajemo pod utiskom da nova elita ne samo da ume da odabere sjajno mesto za svoje intimne prostore za opuštanje, već i da ima ukusa kada je arhitektura u pitanju. Istini za volju, imaju i sa čim. Budući da im je s obzirom na sve veće političke probleme, gruba odbijanja na koja nailaze na Zapadu i ozbiljne pretnje koje dolaze sa Istoka, zaista potrebno duboko opuštanje, to je donekle i razumljivo. Ostaje još samo da usklade sopstvene iskaze o skromnom ličnom životu sa luksuzom kojim su u realnosti okruženi. Ipak, verovatnije je da to neće ni pokušati. Jaz između ta dva sveta je previše veliki.