Mislim da je inteligentno dete, narocito malo, uprkos inteligenciji, cak i najinteligentnije, nuzno nezrelo dok ne odraste, jer je drugacije nemoguce, i da zbog toga nauci kakvo je ponasanje pametno, mudro, logicno, zdravo, normalno… do te mere da kasnije nije u stanju ni da posumnja u sopstveni stav i/ili misljenje. Cak i kad se nalaze „na istoj drustvenoj strani vrednosti“. Tako ce inteligentno dete u EU ili u takozvanoj „gradjanskoj Srbiji“ biti uceno, i dobro ce to nauciti, u smislu sa razumevanjem, iskreno, slozice se s tim, jer nije glupo da ne moze da shvati, da reci „doktor“ i „doktorica“, „advokat“ i „advokatica“ imaju logiku i smisao. U USA, ako zenu po profesiji doktor nazovete „doktorica“ (doctoress), ili zenu advokata „advokatica“ (lawyeress) bice primljeno kao namerna uvreda. Izuzetne devojcice i decaci su u oba slucaja, i tamo i ovamo, izuzetno dobro naucili sta je logicno, sa smislom i uvredljivo. Ako zenu serifa nazovete serifica (Seriffess) uz tuzbu cete saznati i koliko brzo mozete da izadjete iz svojih kola i zubima poljubite asfalt. Ako im ovo kazete, svaka strana ce samo braniti svoj stav, mada dele istu (naucenu) logiku, i time dokazivati ispravnost naucenog. Sto bolja obrazlozenja to bolje naucene lekcije. Uz najinteligentnije (nekad) dete ide i najbolje obrazlozenje da nije tako, da su tu socioloski faktori, razlike u jeziku, specificne istorijske okolnosti… do u beskraj ili ignorianja tipa – necu vise da se igram.
Pametnom dosta
Hvala na predivnom tekstu!
Uz suze se moze doziveti i kao jako uspesna psiho terapija. Bravo!
zašto najbolji studenti ne podržavaju studentske blokade i plenume
A ti to znas
Najbolji su u prvim redovima. Samo najgori ne podržavaju. Nemoralni i kriminogeni Pavlović, navodno „najbolji student medicine (što nikad nije bio)“ je, prema kredibilnim informacijama, napustio studije i vratio se u postojbinu. Samo kažem.
U našoj školi ćaci nastavnica, koja je došla umesto stare kojoj je „istekao ugovor“ /zato što je bojkotovala prošle godine/, pušta ćaci učenike čiji su roditelji preko noći obogaćeni ćaci, da na školskom takmičenju prepisuju rešenja sa telefona! Eto dotle ide naprednjačko ludilo. Na dete koje je talentovano van konkurencije /prvak iz dva strana jezika, maternjeg jezika, u matematici i fizici/ i kandidat za đaka generacije, ljubomorni su roditelji, a deca ne. Deca je poštuju, svima im pomaže da popravljaju ocene, zakazuje online časove, sedi s njima i radi i po nekoliko sati. Odrasli su krivi i njihove bolesne ambicije, tako umišljeni kako je baš njihovo dete vanserijsko. Postoje privilegovana deca, kod nas su to deca osvedočenih naprednjaka, koji mogu i da beže sa časova i da ne znaju ništa i da imaju petice. Zakazuju im „odgovaranja“ sedmi, osmi čas van nastave, kad nisu prisutni ostali iz odeljenja, puštaju ih da čitaju iz knjige kad odgovaraju… i tako šalju deci poruku da se u Srbiji ne ceni rad, znanje ni talenat.
Još kratko.
Lepo je što vaše dete tako superioran učenik. Pomaganje drugim učenicima je divna i plemenita stvar. Samo umereno oko pomaganja! Vaše dete je zaslužilo odmor ili bavljenje nečim za šta ima interesovanje. Verujem da je to njegova odluka, ali porazgovarajte u vezi sa tim. Nisu lošiji učenici briga vašeg deteta, neka se njima bave oni koji mu predaju i čiji je to posao Ili je, možda, drugarima zgodnije da to rade online, nego sa nastavnikom u školi. Na tuđu dobrotu se lako navići, pa postane normalno svaki čas tražiti pomoć.
Sjajan tekst, odlično zapažanje i istinito!
„I wish you could figure it out
But the world’s upside down
In a word upside down.“
Sustinski tekst. Sjajno!
Tekst je donekle ok, jer po meni treba razmotriti ovaj fenomen sveobuhvatnije. Lako se prepoznaje da pisana u kontekstu nase drustvene stvarnosti, tj. iz perspektive drustva u kom decenijama caruje negativna selekcija, u kom je komunizam razorio sposobnosti i karaktere ljudi u smislu sticanja obrazovanja i rada na sebi. Posledice su ocigledne, vidimo to danas kada svedocimo terminalnoj fazi institucionalnog odumiranja drzave. Za komunosticki mentalni sklop je sasvim razumljivo surovo gusenje svake indivudalne slobode, dok psihologija licnosti govori da su umnost i nezavisnost licnosti jedini istinski zalog sustineske slobode bez koje nema sustinskog zivota. Zato treba imati u vidu da postoje uspesna drustva u kojima se individualna sloboda vinula do znatnih visina, i da komunisticka drtustva nisu relevantna za ovu temu, jer je komunizam kao ideologija propao, pre ili kasnije, u skoro svim zemljama gde se zapatio. Zato iz perspektive komunistickog mentalnog sklopa nije moguce osvetliti ovu temu u svoj celovitosti. U tom kontekstu, treba uociti cinjenicu da nijednoj zemlji, poput Srbije, najbolji vrhunski sportisti na svetskom nivou, poput nasih Jokica i Novaka, nikada nisu donosili autoritet na medjunarodnom planu, jer se tu radi samo o sportu, globalnoj zabavi, biznisu i cesto sredstvu manipulacije masama. Zato jedna zemlja jedino moze da buse sustinski prihvacena u civilizacijskom smislu ako je prepoznata preko svojih najboljih i najumnijih ljudi na dubljim novoima, tj. na nivopima kulture, nauke i duhovnosti. Gde bi nama bio kraj da smo u svetu prepozanti npr. preko djaka – diplomaca Matematicke gimnazije, skole koja jedina uspela da odrzi svoj vrhunski nivo kroz sva ova teska vremena, kako po kvalitetu obrazovanja tako i po moralu koji je neizostavni deo istinskog obrazovnog procesa.
Tesko mi je da se slozim sa onima koji komunizam vide ispod svakog kamena i svake saksije i recikliraju ga kakva god da je tema. Prethodni komunisticki sistem je opismenio zemlju koja je bila duboko neuka i priblizio visoko obrazovanje narodu. Doduse do te mere da je studiranje postalo jedan od nacina da se odlozi odrastanje i postane „veciti student“. Deformacije tog sistema nisu izgovor za svaki danasnji problem. Ne secam se da su mladi tada imali ambiciju da postanu deo neke horde sa kapuljacama sa dozvolom da bije, sto je vrhunac negativne selekcije, ali na izopacen nacin.
Ne bih se slozio za komunizam, jer nikad komunizam, kako su ga definisali Marks i Engels, nije ugledao svetlo dana. Procitaj onu malu knjizicu Komunisticki manifest i videces, da kod nas, kao i bilo gde u svetu, komunizam nije postojao. Postojao je neki socijalizam, koji je mnogo blizi neoliberalnom kapitalizmu, u kojem zivimo, nego komunizmi. Nijedan pravac, ni komunizam, socijalizam, pa ni kapitilazam, sam po sebi, nije los. Sve zavisi od ljudi na celu, kako ga interpretiraju. Ako podjemo od Smita i utilitarnosti, kao korena danasnjeg kapitalizma, videcemo da je to jako pravican sistem, po kojem, najbolji, najtalentovanini, imaju najbolje uslove za razvoj. Tako bi trebalo da bude, u kapitalistickim zemljama. A da li je tako? Mozda i jeste u skandinavskim zemljama, gde vlada socijalni kapitalizam. Skandinavci su uzeli dobre stvari od socijalizma i kapitalizma i zato su najrazvijeniji i najbogatiji na svetu. Kinezi su takodje uzeli dobre stvari iz socijalizma, koji oni nazivaju komunizam i kapitalizma i zato im ekonomija cveta. Po meni, u tome je kljuc, uzeti najbolje od drugih, npr. finski obrazovni i socijalni sistem, kineska privreda, pa i americki smisao za biznis. Za zdravstvo isto tako, tu ne znam, mozda francuzi imaju jako zdravstvo. Vrlo je jednostavno stvoriti utopiju. Samo pogledajte oko sebe, pitajte za savet, obuku. Poslali smo na hiljade prosvetnih radnika u Finsku, da se obucavaju. I nista nismo promenili. Ljudi na celu se vade kako se razlikujemo od finaca i slicne gluposti. Uzmite decu iz Senegala, Kine, Kanade i Srbije, stavite u jednu prostoriju i videcete da osim jezicke barijere, nema nikakvih razlika, ili su one minimalne.
„Proleterijat će koristiti svoju političku nadmoć da preuzme, postepeno, sav kapital od buržoazije, da centralizuje sva sredstva za proizvodnju u rukama države, drugim rečima proletarijata koji je organizovan kao vladajuća klasa, i da poveća ukupne proizvodne snage što brže moguće. Naravno u početku, to ne može biti ostvareno izuzev načinima despotskih napada na prava svojine, i na uslove buržoaske proizvodnje, dakle sredstvima i merama, koje izgledaju ekonomski nedovoljne i neodržive, ali koje će tokom trajanja pokreta nadmašiti sebe, učiniti neophodnim dalje napade na stari društveni poredak i koje su neizbežne kao načini potpunog revolucionalizovanja načina proizvodnje. Ove mere će naravno biti drugačije u različitim zemljama. Međutim, u većini naprednih zemalja, prilično opšte primenljivo će biti sledeće: 1) Ukidanje svojine nad zemljom i korišćenje svih viškova od zemlje u javne svrhe; 2) Visok progresivan ili stepenovan porez na prihod; 3) Ukidanje svih prava nasleđivanja; 4) Zaplena imovine svih emigranata i pobunjenika; 5) Centralizacija kreditiranja u rukama države, nacionalnom bankom sa državnim kapitalom i isključivim monopolom; 6) Centralizacija sredstava za komunikaciju i transport u rukama države; 7) Razvoj/dogradnja fabrika i sredstava proizvodnje u rukama države; kultivisanje neplodnog zemljišta; poboljšanje zemljišta generalno saglasno zajedničkom planu; 8) Jednaka obaveza svih da rade. Uspostavljanje proizvodnih armija, naročito za poljoprivredu; 9) Kombinovanje poljoprivrede sa proizvodnim industrijama; postepeno ukidanje svih razlika između grada i sela ravnomernijim raspoređivanjem stanovništva širom zemlje; 10) Besplatno obrazovanje za svu decu u državnim školama. Ukidanje dečjeg rada u fabrikama u sadašnjoj formi. Kombinovanje obrazovanja i industrijske proizvodnje.“
(Komunistički Manifest, autora Karla Marksa i Fridriha Engelsa, prvi put objavljen u februaru 1848. Iz poglavlja „Proleteri i Komunisti“)
Ukidanje dečjeg rada u fabrikama u sadašnjoj formi.-jesi li primetio ovo , svarseni vernice?
Одличан текст!
Највише добија онај ко отима, па онај ко највише тражи, а онај коме највише припада, обично добије најмање.
Даровити немају потребе да бирају пречице, па обично буду прескочени.
Даровити виде даље, па често бивају гледани са подозрењем и неразумевањем, и баш због тога и бивају гурани у страну.
Даровити нису прилагодљиви, зато што сматрају да нема потребе да се било коме прилагођавају, и баш због тога боље напредују они који су прилагодљивији, али и мање даровитији.
Даровити се више преиспитују, па их зато прескачу мање даровитији који немају проблем да се самопреиспитују.
Даровити мање трпе лажне ауторитете и нису склони ласкању, па су самим тим и мање подобни за напредовање.
Међутим, даровитост је Божији дар који не би требало да се баци. Даровити обично имају и дар да пронађу начине да испоље тај дар. Да није тога, даровити се никада не би исказали у својој даровитости и свет не би вукли напред. Они мање даровитији пре или касније покажу своју просечност, а свет ипак цени и прославља оне даровитије који су показали и дар да искажу своју даровитост.
Tema je veoma važna i tekst je odličan.
Ovde se javlja jedna zabrinjavajuća i loša stvar. „Postoji jedna unutrašnja, skoro tehnička zamka u vaspitavanju darovitih.“ Takva deca „često propuste da razviju najvažniju životnu veštinu: sposobnost da se podnese poraz.“ Na ovo se nadovezuje i to da se „darovita deca povlače u digitalne prostore.“ Svoju unutrašnju kompleksnost mnogi mladi pametni ljudi nisu sposobni da „pretoče u smislen ljudski odnos…što vodi ka depresivnom stanju.“
Očigledno je, kao što se pominje u tekstu, problem u načinu vaspitanja darovite dece, što je u vezi i sa stavom društva i odnosom prema toj grupi mladih.
Škole se veoma malo bave darovitom decom. Mnogo veću pažnju obraćaju na one kojima učenje ide nešto teže, (kojima naravno treba pomoći) , važno im je samo da svi završe razred, a oni daroviti će se „snaći sami“.
Vasa poslednja recenica sublimira obrazovni sistem u mnogim zemljama sveta. Posebno kad je u pitanju drzavno skolstvo, naglasak je uvek na pomoci djacima sa problemima u ucenju i ponasanju.
Ne bih rekao da se nase obrazovanje bavi onima, koji su iznad ili ispod proseka. Cilj obrazovanja, u 90% drzava sveta, isti je, ukalupljavanje u prosek, stvaranje poslusnih robova. Razlika izmedju doktora i fabrickog radnika, minimalna je i ogleda se u plati. I jedan i drugi su poslusni robovi sistema. Ako se pobune protiv sistema, sledi otkaz, izolacija. Nisam nesto darovit, ali sam uvek postavljao pitanja, npr. pitao sam profesore na fakultetu: – Zasto to ucimo? Nakon sto sam dobio previse odgovora, koji se mogu sumirati: – Nece vam ovo trebati u zivotu – odlucio sam da napustim studije. Ako bih usao u raspravu sa profesorom, koji nije mogao podneti da neko dovodi u pitanje njegov autoritet, bivao bih ignorisan na predavanjima i rusen na ispitu. Ljudi koji bi trebali podsticati omladinu na razmisljanje, preispitivanje svega, postali su robovi sistema, koji su odavno prestali da postavljaju pitanja. U takvom obrazovnom sistemu, koliko god je neko, poput mene neophodan, bio sam izolovan i prinudjen da napustim studije.
Odličan tekst! Pogađa u srž koju danas mnogi ne vide. Ili ne žele da vide…
Izuzetan tekst! Hvala na dubokoumlju i jasnoći!
Ovaj divan tekst Radar podiže na viši nivo.
Prelep tekst
Sjajan tekst i izuzetno dobra analiza zanimljive teme, sve pohvale g. Radovančeviću.
Slazem se sa svim, ali mislim da nedostaje naglasak na najvaznijem razlogu. Izuzetan um, dakle razlicit od gomile, biva cesto iskoristen, gurnut u stranu, namagarcen pa i ponizavan do kraja svog zivota zato sto takva deca, buduci urodjeno inteligentna, odgovorna, dosledna… vrlo brzo i pre(dobro), a najtragicnije dozivotno nauce da „pametniji popusta“, „da upotrebom njihovih metoda postajemo jedni od njih“, i da „to i to nije prihvatljivo“, pa svetom vladaju arogantne, nasilne budale. Rambo Amadeus o tome peva na koncertima godinama, ali slabo ga ljudi cuju (Brod Budala). Egzistencijalna odbrana pojedinca je tako onesposobljena razumom. Ako su pristojnost i razum vazniji od egzistencije, onda nista. Ali i budale vladaju samo u odsustvu cistih ludaka, koji mahom ne manjkaju, jer njihova je volja bez premca. Od tragicne sudbine takvog pojedinca moze da spasi samo urodjena arogancija ili izuzetno snazan osecaj licnog dostojanstva, do fanatizma.; ili slucaj. Pripadnost gomili jeste vazna u tinejdzerskom uzrastu, ali kad se to preraste opravdanja za nedoslednost licnoj zarad intuicije gomile nema.
Kako izuzetno inteligentno dete može da nauči idiotsku malograđansku floskulu da „pametniji popušta“? To niko iole inteligentan ne prihvata. Vi govorite o posebno inteligentnom biću kao o nekom koga odlikuje čuveni malograđanski „zdrav razum“ i koje uči od onih koji su ispod njega, umesto da kritički sagledava stvari. Nemojte molim vas.
Ne slazem se. Kako izuzetno inteligentno dete ne moze da nauci idiotsku malograđansku floskulu da „pametniji popušta“? Ne treba, ali nauci je. Naravno da moze da razume sve sto ga uce, pa i to. Inteligencija je jedno a poslusnost i naivnost drugo i trece. Pogledajte svet oko sebe. Ko popusta? Mislim na ceo svet, ne Srbiju. Da, magarce decu, jos kako. Ako je dete inteligentno ne mora da znaci da nije poslusno i da sumnja u roditelje, nastavnike, profesore i ceo svet kao urodjeni paranoik. Neko dete je i ne bas inteligentno, ali neposlusno, pa ga to izvuce i ne bude namagarceno. Na kraju se sve svede na karakter a ne inteligenciju.
Inteligentno dece ne mora da bude paranoik da bi pravilno zaključilo šta je glupost, a šta nije. U tome se i sastoji inteligencija, šta je vama, pobogu? Po vama inteligentno dete usvaja glupe floskule jer je poslušno. Uozbiljite se.
Postovani Ilija, niko vas ne moze iskoristavati celog zivota – mozda samo tako izgleda vizija mladog nadarenog uma koji je pao na prvoj prepreci. Iskustvo i odrastanje vode vas dalje od takvog jadnog scenarija. Sposobnost samozaceljenja fizickog tela i nadarenost uma vode vas do neslucenih granica ako sebi date narednu sansu a trebalo.bi, jer sansi ima koliko hocete.
Vasa muzicka simpatija Rambo i sam plovi na Brodu budala jer nikako da prizna zenski doprinos svetu – zene su u njegovom svetu iskljucivo tema za izrugivanje pa se njima nikako ne bavi u svom radu. Prisutne su samo na onom najprizemnijem nivou osnovne ljudske potrebe pa otuda i hendikep njegovog umetnickog stvaralastva.
Naše elite kopiranjem američkog političkog sistema – baditizam: ko je brži, ko je jači, naročito ko je bazobrazniji. Detaljno je opisano, od kolege rudarskog inženjera Bože Bogdanoviča, kakve ogromne štete i pljačke na stotine milijarde evra koje prave u Istočnoj Srbiji sa sedištem u Boru. Možete čitati kao komentare u ovom izdanju na temu Inrtervju sa jednim od tih nedokvakanih pripadnika političke i intelukulna elite -Borisom Tadićem.
Da bi nastavli da ekspoatištu široke narodne mase i drže ih kao da su u „zavtoru bez zidova“ (O. Haksli) započinju da ih pripremaju još u obdaništa, naročito su efikasni u Osnovnime školama. Na slaba dećija pleća tovare im šarene rančeve ne manje težine od 8 kgr. Sa knjigama lažne istorije i pogešnim gradivom ostalih predmeta pripremaju ih da budu poslušni robovi!
Naročito imaju pik na talentovanu decu – da ih spreče u njihovom daljem razvoju, jer su subvrezivne prirode! Tako su tretirana i mučena deca u SAD! Zao se tamo najviše komzimira droga, česta su oružana ubistva u šlolama. Kod nas je tek početek!
Dok u Japanu u Skandinavskim zemljama deca i ne nose knjige od kuće jer su im u školama.
Najteži period za decu je ovih tri ipo decenije. U uslovima za negativnu selekciju kadrova sa lažnim fakultetskim diplomama! Još gore od lošeg je su sadašnji uslovi gde se pereferiraju čak i probisveti na mestima ministara ili predsednika Vlade. A sve po izboru samoproglašenog vladara sa psihitjatriskom dijagnozom – Psihopate!
Odličan i retko dubok tekst.
Hvala!!!
Resenje: Slobodna drzava „Oranje“. Pozdrav drustvenjacima i njihovom dometu, pardon izmetu. I ne, ne mislim pritom na IT BDSM…
Da se iznova precesljaju sve reference nastavnika na univerzitetima. Ima tu svasta.
Pogledajte CV je dekana i rektora, sve mediokriteti. Vazi i za direktore Instituta.p
U Sanu cveta nepotizam, kao i na fakultetima. Mnogo je slucajeva Kleut.
Sobni egzil.
Bravo bravo bravo !
Izvanredan clanak gospodina Radovancevica, iz koga se moze dosta nauciti. Citiracu jednu recenicu koja mi se najace dojmila:–“ U atmosferi gde su prosecnost i poslusnost valuta, darovitost postaje teret koji vas cini sumnjivim.“…Ovo je lepo receno i ne odnosi se na jedan polufasisticki ( Ljoticevski) rezim, koji je trenutno na sceni u Srbiji. Jer kod nas je situacija jos crnja. Tri stepenika niza od prosecnog i koruptivnog rezima. Kod nas tu crnu sliku mogu opisati sa recenicom, koju ce svi razumeti—Vrhovni Mufljuz Republike Cacilend, p..a narodu po glavi i odleti hiljadu kilometra u beli svet da bi nam otud tvrdio da to samo pada kisa. Oteo je drzvu i sa nama vlada pomocu svojih poltrona da se nezna ko je gori. Tu je siroka lepeza ne prosecnih koji su uspeli nego najgorih, sto je Srbija ikad rodila. Od Vrhovnog Mufljuza do Kricka…..sve do Brnabicke. Da su ovo troje navedenih ziveli u vreme Hitlera on bi ih unapredio. Brnabicka bi bila glavni strazar u nekom muskom logoru na primer u Ausvicu. Dok bi kricak bio strazar u zenskom logoru. Mufljuz bi bio postedjen rada i dezurstva. Samo bi drzao ono dugme za odvrtanje(pustanje) plina kroz tuseve, da se osudjenici „dezinfikuju“. Samo to……P.S. Izvinjavam se auditoriju sto moram ( do 14 sati) pisati na celavoj Latinici.
Odlično, pronicljivo i teško, ali istovremeno sa toplom, ljudskom porukom. Svaka čast, kolega!
Fantastičan tekst!
Kako sačuvati pitomost u divljem društvu? Pa još i opstati. Samo u nekoj vrsti unutrašnje emigracije, na margini, u podzemlju.
Odlična analiza. Čestitke autoru.
Kada god sam, na roditeljskim sastancima, pokusavao da pokrenem, da se vise radi na razvoju funkcionalnog znanja kod dece, nisam nailazio na razumevanje od ostalih roditelja. Toliko su bili ostri i cak bezobrazni, jer kako su rekli, to je tesko. Shvatio sam, da sam jedini, koji zeli da pokrene decu da misle, resavaju probleme, da se pred njih stavljaju izazovi. Ostali roditelji su mislili da su jedino bitne ocene i da se zbog njih ide u skolu. Takodje, oni u sebi misle da su deca glupa i nesposobna, a ne shvataju, da ih sistem pravi takvima. Mnogo treba uloziti, da se promeni kolektivna svest, da ovako dalje vise ne moze. Nisu ni prosvetni radnici nista bolji. Ni oni ne cene bas nadarenu decu i ne podrzavaju ih, vec ih zanima jedino netalasanje.
Pogledajte rekrore nasih univerziteta. Galerija gluposti, ali vole moc.
Sta znaci „rekrore“? Molim pojasnjenje.
„rekrore“ znači „rektore“ a greška u pisaniju je najverovatnije nastala usled brzog kucanja na telefonu gde se palac obično koristi, pa je zbog debljine palca, a blizine „t“ i „r“ došlo do lapsusa.
Palcem se nije nikada napisalo nešto pametno.
Pogledajte ko nam samo ulazi u Sanu, ljudi bez knjiga, sa koautirskim radovima. Reference netransparentne. Najbolji su izvan Sanu.
Ko je služio vojsku, ili radio u njoj lako će izneti bezbroj dokaza za ovaj tekst…..
„… ostaćemo društvo bez vizije …“.
Srbija je odavno društvo bez vizije! Kvalitetni i inteligentni ljudi, kakvi su predmet ovog teksta, ili odlaze iz Srbije u velikom broju, ili su se izolovali u svojim malim grupama i žive maltene ilegalno u zemlji u kojoj se samo ceni slepa poslušnost, izdaja, zloba, pakost, mržnja prema progresivnim stavovima i slične patriJotske „emocije“.
Pojava Vučića i njegove bande je posledica naše naravi i mentaliteta, i zbog toga je on napravio takvu jaku organizaciju u ovoj jadno zemlji, dok je Evropa odavno otišla napred i suštini je ispred Srbije bar sto godina.
👍
Evo ja sam izuzetan um 🙂 Psihologija i psihijatrija su antinauke. Samo neki od lažnih opita:
1. Istraživanje iz 2006. o plakovima kao uzroku demencije je dokazano lažno. Manipulisali su snimcima. Zbog tog zlodela izgubljene su milijarde uložene u dalja istraživanja lažne hipoteze i mnogo vremena.
2. Milgramov opit
„Nije radio samo jednu studiju nego oko 30 i rezultati poslušnosti su varirali. Zapravo 58 procenata ljudi nije poslušalo napadnog ispitivača;
Kada se pogledaju četiri podsticaja za ispitivane da nastave („Molim nastavite“, „Opit zahteva da nastavite“, „ključno je važno da nastavite“ i „nemate drugog izbora – morate nastaviti“), samo je poslednja od tih izjava naređenje i zapravo niko od učesnika Milgramovog opita nije nastavio sa opitom nakon što je čuo ovo naređenje. Samo Milgramovo istraživanje ovde upečatljivo ne pokazuje da ljudi imaju tendenciju da prate naređenja;
Milgramov rad nije uračunao ulogu učesnika nakon što su čuli glas ispitivanih kako jauču od bola. Nađeno je da oko 40 procenata učesnika je odustalo od opita nakon što su čuli kada je ispitivani govorio prvi put i pomenuo bol u kojem je.“
3. To su dakle lažni opiti antinaučnika. Kao i recimo manipulacija drugarice Džejn Eliot i sličnih (još i lagala da je neko valjda ugledan u tom svetu podržao njen rad), kao i što su pojedini od tih ludaka čak i mučili decu i čak i bebe:
1) Alfred Kinsi koji je plaćao pedofilima za podatke o silovanjima dece pa kada su deca vrištala, grčila se i tresla od straha i bola – on je to beležio kao „orgazme“. Najmlađa žrtva je imala dva meseca starosti;
2) Džon Votson i Rozali Rajner („Mali Albert“ opit), plašili bebu životinjama i jakim zvucima;
3) Loreta Bender je mučila decu elektrošokovima;
4) Martin Seligman mučio pse;
5) Da ne pričam o monstrumu Magnusu Hiršfeldu i opitima „promene pola“, zbog čega su mnogi ljudi na kraju izvršili samoubistvo/potonuli u poroke.
E moj jadni Ne-umnice, svki eksperiment se u svakoj nauci VARIRA ako je to moguce da se uoci sustina pojave i medjuzavisnost varijabli koje se posmatraju. Cak ni ne znas sta pises ali vazno je da pises i lupetas.
Odličan tekst. Prepoznah moje dete. U osnovnoj školi već u prvom razredu, videlo se da je zreliji i zna više….niko nije obratio pažnju i nije mu dao složenije zadatke. Bio je primoran da se utapa u većinu….ja to zovem „tapkanje u glavu, da ne štrči“. Onda se povukao u sebe i digitalni svet.
@ Драга, тако је. Само бих додао (ако дозвољавате) да је , за мене–повлачење у иностранство исто што и повлачење у дигитални свет. Видео сам својим очима интелигенте и образоване људе , који радије чисте улице у слободном белом свету него да служе разним Муфљузима и манијацима у Републици Ћациленд. Уосталом још је Сократ сматрао да је прогонство најтежа казна и зато се отровао……П.С. Ето шта смо дочекали, ићи у потпуну анонимност, одвојен од артикулације (матерњег Језика) ми смо уствари прерано умрли. Док се Муфљузи у Србији размећу прапорцима и камиљем печењем.
Проблем даровитих и паметних је увек био удруживање недаровитих који имају урођену свест да само у чопору могу да доминирају- Проста еволуциона чињеница која је била пресудна за опстанак некада а данас се претворила у кочницу развоја и хуманизације људског друштва.
Зато је све наведено што се тиче разлога за повлачење у свој свет даровитих и паметних у овом дигиталном добу тачно а било је тако и пре њега. У прошлости када су владали моћни владари и аристократе међутим даровити су могли и да нађу покровитеље и дођу до изражаја макар и по цену ласкања, данас када свуда владају медиокритетски менаџери то је немогућа мисија. Зато је данас стање и горе него раније и надарени и паметни су осуђени на трпљење или маргинализацију и усамљеност у коју се често сами повлаче што је грешка.
О овоме треба отворено треба говорити јер се владавина медиокритета и код нас и у свету нажалост неће скорије променити. Зато свако ко се осећа иоле паметним и депресивним због свог неуклапања у свет медиокритета треба да пригрли свакодневну борбу и упорно прихватање да после сваког неуспеха треба да устане и настави са борбом јер је она једини излаз. Бежање од борбе је пут у незадовољство и огорчење а често и болест душе и тела.
Зато слободно говорите и радите паметне ствари али на добар и елегантан начин јер вас у супротном нико неће ни саслушати нiти вам дати шансу. Ако то не прође данас проћи ће једног дана, ако не овде проћи ће у белом свету али у том случају платиће се већа цена у виду туге. Зато пробајте да успете на свој начин и вратите се себи и својима једног дана ма какви они били. Само тако се може затворити круг.
@ Tja
Nije tačno da „danas svuda vladaju mediokritetski menadžeri“, u mnogim firmama u svetu, pa i kod nas, na menadžerskim položajima ima veoma darovitih ljudi, nikako mediokriteta, svetske korporacije ne bi mogle da napreduju s mediokritetima; treba mnogo pameti, znanja, ponekad i genijalnosti u pravljenju dobre organizacije velike svetske firme, valja razumeti vreme, trendove, konkurenciju, ljudske potrebe i navike, a takva vrsta uspešnosti se često omalovažava.
За брз губитак штетних делузија, делотворан је чак и краћи рад у некој мултинационалној фирми. За проналажење даровитих менаџера понети и свећу.
Ma jok, nisu glupi ali su tu dosli jer su bili beskrupulozni laktarosi, surovi prema kolegama i podredjenima i sl…
Upravo korporacije gaje mediokritete. To ih odrzava.
Mislim da je inteligentno dete, narocito malo, uprkos inteligenciji, cak i najinteligentnije, nuzno nezrelo dok ne odraste, jer je drugacije nemoguce, i da zbog toga nauci kakvo je ponasanje pametno, mudro, logicno, zdravo, normalno… do te mere da kasnije nije u stanju ni da posumnja u sopstveni stav i/ili misljenje. Cak i kad se nalaze „na istoj drustvenoj strani vrednosti“. Tako ce inteligentno dete u EU ili u takozvanoj „gradjanskoj Srbiji“ biti uceno, i dobro ce to nauciti, u smislu sa razumevanjem, iskreno, slozice se s tim, jer nije glupo da ne moze da shvati, da reci „doktor“ i „doktorica“, „advokat“ i „advokatica“ imaju logiku i smisao. U USA, ako zenu po profesiji doktor nazovete „doktorica“ (doctoress), ili zenu advokata „advokatica“ (lawyeress) bice primljeno kao namerna uvreda. Izuzetne devojcice i decaci su u oba slucaja, i tamo i ovamo, izuzetno dobro naucili sta je logicno, sa smislom i uvredljivo. Ako zenu serifa nazovete serifica (Seriffess) uz tuzbu cete saznati i koliko brzo mozete da izadjete iz svojih kola i zubima poljubite asfalt. Ako im ovo kazete, svaka strana ce samo braniti svoj stav, mada dele istu (naucenu) logiku, i time dokazivati ispravnost naucenog. Sto bolja obrazlozenja to bolje naucene lekcije. Uz najinteligentnije (nekad) dete ide i najbolje obrazlozenje da nije tako, da su tu socioloski faktori, razlike u jeziku, specificne istorijske okolnosti… do u beskraj ili ignorianja tipa – necu vise da se igram.
Pametnom dosta
Hvala na predivnom tekstu!
Uz suze se moze doziveti i kao jako uspesna psiho terapija. Bravo!
zašto najbolji studenti ne podržavaju studentske blokade i plenume
A ti to znas
Najbolji su u prvim redovima. Samo najgori ne podržavaju. Nemoralni i kriminogeni Pavlović, navodno „najbolji student medicine (što nikad nije bio)“ je, prema kredibilnim informacijama, napustio studije i vratio se u postojbinu. Samo kažem.
U našoj školi ćaci nastavnica, koja je došla umesto stare kojoj je „istekao ugovor“ /zato što je bojkotovala prošle godine/, pušta ćaci učenike čiji su roditelji preko noći obogaćeni ćaci, da na školskom takmičenju prepisuju rešenja sa telefona! Eto dotle ide naprednjačko ludilo. Na dete koje je talentovano van konkurencije /prvak iz dva strana jezika, maternjeg jezika, u matematici i fizici/ i kandidat za đaka generacije, ljubomorni su roditelji, a deca ne. Deca je poštuju, svima im pomaže da popravljaju ocene, zakazuje online časove, sedi s njima i radi i po nekoliko sati. Odrasli su krivi i njihove bolesne ambicije, tako umišljeni kako je baš njihovo dete vanserijsko. Postoje privilegovana deca, kod nas su to deca osvedočenih naprednjaka, koji mogu i da beže sa časova i da ne znaju ništa i da imaju petice. Zakazuju im „odgovaranja“ sedmi, osmi čas van nastave, kad nisu prisutni ostali iz odeljenja, puštaju ih da čitaju iz knjige kad odgovaraju… i tako šalju deci poruku da se u Srbiji ne ceni rad, znanje ni talenat.
Još kratko.
Lepo je što vaše dete tako superioran učenik. Pomaganje drugim učenicima je divna i plemenita stvar. Samo umereno oko pomaganja! Vaše dete je zaslužilo odmor ili bavljenje nečim za šta ima interesovanje. Verujem da je to njegova odluka, ali porazgovarajte u vezi sa tim. Nisu lošiji učenici briga vašeg deteta, neka se njima bave oni koji mu predaju i čiji je to posao Ili je, možda, drugarima zgodnije da to rade online, nego sa nastavnikom u školi. Na tuđu dobrotu se lako navići, pa postane normalno svaki čas tražiti pomoć.
Sjajan tekst, odlično zapažanje i istinito!
„I wish you could figure it out
But the world’s upside down
In a word upside down.“
Sustinski tekst. Sjajno!
Tekst je donekle ok, jer po meni treba razmotriti ovaj fenomen sveobuhvatnije. Lako se prepoznaje da pisana u kontekstu nase drustvene stvarnosti, tj. iz perspektive drustva u kom decenijama caruje negativna selekcija, u kom je komunizam razorio sposobnosti i karaktere ljudi u smislu sticanja obrazovanja i rada na sebi. Posledice su ocigledne, vidimo to danas kada svedocimo terminalnoj fazi institucionalnog odumiranja drzave. Za komunosticki mentalni sklop je sasvim razumljivo surovo gusenje svake indivudalne slobode, dok psihologija licnosti govori da su umnost i nezavisnost licnosti jedini istinski zalog sustineske slobode bez koje nema sustinskog zivota. Zato treba imati u vidu da postoje uspesna drustva u kojima se individualna sloboda vinula do znatnih visina, i da komunisticka drtustva nisu relevantna za ovu temu, jer je komunizam kao ideologija propao, pre ili kasnije, u skoro svim zemljama gde se zapatio. Zato iz perspektive komunistickog mentalnog sklopa nije moguce osvetliti ovu temu u svoj celovitosti. U tom kontekstu, treba uociti cinjenicu da nijednoj zemlji, poput Srbije, najbolji vrhunski sportisti na svetskom nivou, poput nasih Jokica i Novaka, nikada nisu donosili autoritet na medjunarodnom planu, jer se tu radi samo o sportu, globalnoj zabavi, biznisu i cesto sredstvu manipulacije masama. Zato jedna zemlja jedino moze da buse sustinski prihvacena u civilizacijskom smislu ako je prepoznata preko svojih najboljih i najumnijih ljudi na dubljim novoima, tj. na nivopima kulture, nauke i duhovnosti. Gde bi nama bio kraj da smo u svetu prepozanti npr. preko djaka – diplomaca Matematicke gimnazije, skole koja jedina uspela da odrzi svoj vrhunski nivo kroz sva ova teska vremena, kako po kvalitetu obrazovanja tako i po moralu koji je neizostavni deo istinskog obrazovnog procesa.
Tesko mi je da se slozim sa onima koji komunizam vide ispod svakog kamena i svake saksije i recikliraju ga kakva god da je tema. Prethodni komunisticki sistem je opismenio zemlju koja je bila duboko neuka i priblizio visoko obrazovanje narodu. Doduse do te mere da je studiranje postalo jedan od nacina da se odlozi odrastanje i postane „veciti student“. Deformacije tog sistema nisu izgovor za svaki danasnji problem. Ne secam se da su mladi tada imali ambiciju da postanu deo neke horde sa kapuljacama sa dozvolom da bije, sto je vrhunac negativne selekcije, ali na izopacen nacin.
Ne bih se slozio za komunizam, jer nikad komunizam, kako su ga definisali Marks i Engels, nije ugledao svetlo dana. Procitaj onu malu knjizicu Komunisticki manifest i videces, da kod nas, kao i bilo gde u svetu, komunizam nije postojao. Postojao je neki socijalizam, koji je mnogo blizi neoliberalnom kapitalizmu, u kojem zivimo, nego komunizmi. Nijedan pravac, ni komunizam, socijalizam, pa ni kapitilazam, sam po sebi, nije los. Sve zavisi od ljudi na celu, kako ga interpretiraju. Ako podjemo od Smita i utilitarnosti, kao korena danasnjeg kapitalizma, videcemo da je to jako pravican sistem, po kojem, najbolji, najtalentovanini, imaju najbolje uslove za razvoj. Tako bi trebalo da bude, u kapitalistickim zemljama. A da li je tako? Mozda i jeste u skandinavskim zemljama, gde vlada socijalni kapitalizam. Skandinavci su uzeli dobre stvari od socijalizma i kapitalizma i zato su najrazvijeniji i najbogatiji na svetu. Kinezi su takodje uzeli dobre stvari iz socijalizma, koji oni nazivaju komunizam i kapitalizma i zato im ekonomija cveta. Po meni, u tome je kljuc, uzeti najbolje od drugih, npr. finski obrazovni i socijalni sistem, kineska privreda, pa i americki smisao za biznis. Za zdravstvo isto tako, tu ne znam, mozda francuzi imaju jako zdravstvo. Vrlo je jednostavno stvoriti utopiju. Samo pogledajte oko sebe, pitajte za savet, obuku. Poslali smo na hiljade prosvetnih radnika u Finsku, da se obucavaju. I nista nismo promenili. Ljudi na celu se vade kako se razlikujemo od finaca i slicne gluposti. Uzmite decu iz Senegala, Kine, Kanade i Srbije, stavite u jednu prostoriju i videcete da osim jezicke barijere, nema nikakvih razlika, ili su one minimalne.
„Proleterijat će koristiti svoju političku nadmoć da preuzme, postepeno, sav kapital od buržoazije, da centralizuje sva sredstva za proizvodnju u rukama države, drugim rečima proletarijata koji je organizovan kao vladajuća klasa, i da poveća ukupne proizvodne snage što brže moguće. Naravno u početku, to ne može biti ostvareno izuzev načinima despotskih napada na prava svojine, i na uslove buržoaske proizvodnje, dakle sredstvima i merama, koje izgledaju ekonomski nedovoljne i neodržive, ali koje će tokom trajanja pokreta nadmašiti sebe, učiniti neophodnim dalje napade na stari društveni poredak i koje su neizbežne kao načini potpunog revolucionalizovanja načina proizvodnje. Ove mere će naravno biti drugačije u različitim zemljama. Međutim, u većini naprednih zemalja, prilično opšte primenljivo će biti sledeće: 1) Ukidanje svojine nad zemljom i korišćenje svih viškova od zemlje u javne svrhe; 2) Visok progresivan ili stepenovan porez na prihod; 3) Ukidanje svih prava nasleđivanja; 4) Zaplena imovine svih emigranata i pobunjenika; 5) Centralizacija kreditiranja u rukama države, nacionalnom bankom sa državnim kapitalom i isključivim monopolom; 6) Centralizacija sredstava za komunikaciju i transport u rukama države; 7) Razvoj/dogradnja fabrika i sredstava proizvodnje u rukama države; kultivisanje neplodnog zemljišta; poboljšanje zemljišta generalno saglasno zajedničkom planu; 8) Jednaka obaveza svih da rade. Uspostavljanje proizvodnih armija, naročito za poljoprivredu; 9) Kombinovanje poljoprivrede sa proizvodnim industrijama; postepeno ukidanje svih razlika između grada i sela ravnomernijim raspoređivanjem stanovništva širom zemlje; 10) Besplatno obrazovanje za svu decu u državnim školama. Ukidanje dečjeg rada u fabrikama u sadašnjoj formi. Kombinovanje obrazovanja i industrijske proizvodnje.“
(Komunistički Manifest, autora Karla Marksa i Fridriha Engelsa, prvi put objavljen u februaru 1848. Iz poglavlja „Proleteri i Komunisti“)
Ukidanje dečjeg rada u fabrikama u sadašnjoj formi.-jesi li primetio ovo , svarseni vernice?
Одличан текст!
Највише добија онај ко отима, па онај ко највише тражи, а онај коме највише припада, обично добије најмање.
Даровити немају потребе да бирају пречице, па обично буду прескочени.
Даровити виде даље, па често бивају гледани са подозрењем и неразумевањем, и баш због тога и бивају гурани у страну.
Даровити нису прилагодљиви, зато што сматрају да нема потребе да се било коме прилагођавају, и баш због тога боље напредују они који су прилагодљивији, али и мање даровитији.
Даровити се више преиспитују, па их зато прескачу мање даровитији који немају проблем да се самопреиспитују.
Даровити мање трпе лажне ауторитете и нису склони ласкању, па су самим тим и мање подобни за напредовање.
Међутим, даровитост је Божији дар који не би требало да се баци. Даровити обично имају и дар да пронађу начине да испоље тај дар. Да није тога, даровити се никада не би исказали у својој даровитости и свет не би вукли напред. Они мање даровитији пре или касније покажу своју просечност, а свет ипак цени и прославља оне даровитије који су показали и дар да искажу своју даровитост.
Tema je veoma važna i tekst je odličan.
Ovde se javlja jedna zabrinjavajuća i loša stvar. „Postoji jedna unutrašnja, skoro tehnička zamka u vaspitavanju darovitih.“ Takva deca „često propuste da razviju najvažniju životnu veštinu: sposobnost da se podnese poraz.“ Na ovo se nadovezuje i to da se „darovita deca povlače u digitalne prostore.“ Svoju unutrašnju kompleksnost mnogi mladi pametni ljudi nisu sposobni da „pretoče u smislen ljudski odnos…što vodi ka depresivnom stanju.“
Očigledno je, kao što se pominje u tekstu, problem u načinu vaspitanja darovite dece, što je u vezi i sa stavom društva i odnosom prema toj grupi mladih.
Škole se veoma malo bave darovitom decom. Mnogo veću pažnju obraćaju na one kojima učenje ide nešto teže, (kojima naravno treba pomoći) , važno im je samo da svi završe razred, a oni daroviti će se „snaći sami“.
Vasa poslednja recenica sublimira obrazovni sistem u mnogim zemljama sveta. Posebno kad je u pitanju drzavno skolstvo, naglasak je uvek na pomoci djacima sa problemima u ucenju i ponasanju.
Ne bih rekao da se nase obrazovanje bavi onima, koji su iznad ili ispod proseka. Cilj obrazovanja, u 90% drzava sveta, isti je, ukalupljavanje u prosek, stvaranje poslusnih robova. Razlika izmedju doktora i fabrickog radnika, minimalna je i ogleda se u plati. I jedan i drugi su poslusni robovi sistema. Ako se pobune protiv sistema, sledi otkaz, izolacija. Nisam nesto darovit, ali sam uvek postavljao pitanja, npr. pitao sam profesore na fakultetu: – Zasto to ucimo? Nakon sto sam dobio previse odgovora, koji se mogu sumirati: – Nece vam ovo trebati u zivotu – odlucio sam da napustim studije. Ako bih usao u raspravu sa profesorom, koji nije mogao podneti da neko dovodi u pitanje njegov autoritet, bivao bih ignorisan na predavanjima i rusen na ispitu. Ljudi koji bi trebali podsticati omladinu na razmisljanje, preispitivanje svega, postali su robovi sistema, koji su odavno prestali da postavljaju pitanja. U takvom obrazovnom sistemu, koliko god je neko, poput mene neophodan, bio sam izolovan i prinudjen da napustim studije.
Odličan tekst! Pogađa u srž koju danas mnogi ne vide. Ili ne žele da vide…
Izuzetan tekst! Hvala na dubokoumlju i jasnoći!
Ovaj divan tekst Radar podiže na viši nivo.
Prelep tekst
Sjajan tekst i izuzetno dobra analiza zanimljive teme, sve pohvale g. Radovančeviću.
Slazem se sa svim, ali mislim da nedostaje naglasak na najvaznijem razlogu. Izuzetan um, dakle razlicit od gomile, biva cesto iskoristen, gurnut u stranu, namagarcen pa i ponizavan do kraja svog zivota zato sto takva deca, buduci urodjeno inteligentna, odgovorna, dosledna… vrlo brzo i pre(dobro), a najtragicnije dozivotno nauce da „pametniji popusta“, „da upotrebom njihovih metoda postajemo jedni od njih“, i da „to i to nije prihvatljivo“, pa svetom vladaju arogantne, nasilne budale. Rambo Amadeus o tome peva na koncertima godinama, ali slabo ga ljudi cuju (Brod Budala). Egzistencijalna odbrana pojedinca je tako onesposobljena razumom. Ako su pristojnost i razum vazniji od egzistencije, onda nista. Ali i budale vladaju samo u odsustvu cistih ludaka, koji mahom ne manjkaju, jer njihova je volja bez premca. Od tragicne sudbine takvog pojedinca moze da spasi samo urodjena arogancija ili izuzetno snazan osecaj licnog dostojanstva, do fanatizma.; ili slucaj. Pripadnost gomili jeste vazna u tinejdzerskom uzrastu, ali kad se to preraste opravdanja za nedoslednost licnoj zarad intuicije gomile nema.
Kako izuzetno inteligentno dete može da nauči idiotsku malograđansku floskulu da „pametniji popušta“? To niko iole inteligentan ne prihvata. Vi govorite o posebno inteligentnom biću kao o nekom koga odlikuje čuveni malograđanski „zdrav razum“ i koje uči od onih koji su ispod njega, umesto da kritički sagledava stvari. Nemojte molim vas.
Ne slazem se. Kako izuzetno inteligentno dete ne moze da nauci idiotsku malograđansku floskulu da „pametniji popušta“? Ne treba, ali nauci je. Naravno da moze da razume sve sto ga uce, pa i to. Inteligencija je jedno a poslusnost i naivnost drugo i trece. Pogledajte svet oko sebe. Ko popusta? Mislim na ceo svet, ne Srbiju. Da, magarce decu, jos kako. Ako je dete inteligentno ne mora da znaci da nije poslusno i da sumnja u roditelje, nastavnike, profesore i ceo svet kao urodjeni paranoik. Neko dete je i ne bas inteligentno, ali neposlusno, pa ga to izvuce i ne bude namagarceno. Na kraju se sve svede na karakter a ne inteligenciju.
Inteligentno dece ne mora da bude paranoik da bi pravilno zaključilo šta je glupost, a šta nije. U tome se i sastoji inteligencija, šta je vama, pobogu? Po vama inteligentno dete usvaja glupe floskule jer je poslušno. Uozbiljite se.
Postovani Ilija, niko vas ne moze iskoristavati celog zivota – mozda samo tako izgleda vizija mladog nadarenog uma koji je pao na prvoj prepreci. Iskustvo i odrastanje vode vas dalje od takvog jadnog scenarija. Sposobnost samozaceljenja fizickog tela i nadarenost uma vode vas do neslucenih granica ako sebi date narednu sansu a trebalo.bi, jer sansi ima koliko hocete.
Vasa muzicka simpatija Rambo i sam plovi na Brodu budala jer nikako da prizna zenski doprinos svetu – zene su u njegovom svetu iskljucivo tema za izrugivanje pa se njima nikako ne bavi u svom radu. Prisutne su samo na onom najprizemnijem nivou osnovne ljudske potrebe pa otuda i hendikep njegovog umetnickog stvaralastva.
Naše elite kopiranjem američkog političkog sistema – baditizam: ko je brži, ko je jači, naročito ko je bazobrazniji. Detaljno je opisano, od kolege rudarskog inženjera Bože Bogdanoviča, kakve ogromne štete i pljačke na stotine milijarde evra koje prave u Istočnoj Srbiji sa sedištem u Boru. Možete čitati kao komentare u ovom izdanju na temu Inrtervju sa jednim od tih nedokvakanih pripadnika političke i intelukulna elite -Borisom Tadićem.
Da bi nastavli da ekspoatištu široke narodne mase i drže ih kao da su u „zavtoru bez zidova“ (O. Haksli) započinju da ih pripremaju još u obdaništa, naročito su efikasni u Osnovnime školama. Na slaba dećija pleća tovare im šarene rančeve ne manje težine od 8 kgr. Sa knjigama lažne istorije i pogešnim gradivom ostalih predmeta pripremaju ih da budu poslušni robovi!
Naročito imaju pik na talentovanu decu – da ih spreče u njihovom daljem razvoju, jer su subvrezivne prirode! Tako su tretirana i mučena deca u SAD! Zao se tamo najviše komzimira droga, česta su oružana ubistva u šlolama. Kod nas je tek početek!
Dok u Japanu u Skandinavskim zemljama deca i ne nose knjige od kuće jer su im u školama.
Najteži period za decu je ovih tri ipo decenije. U uslovima za negativnu selekciju kadrova sa lažnim fakultetskim diplomama! Još gore od lošeg je su sadašnji uslovi gde se pereferiraju čak i probisveti na mestima ministara ili predsednika Vlade. A sve po izboru samoproglašenog vladara sa psihitjatriskom dijagnozom – Psihopate!
Odličan i retko dubok tekst.
Hvala!!!
Resenje: Slobodna drzava „Oranje“. Pozdrav drustvenjacima i njihovom dometu, pardon izmetu. I ne, ne mislim pritom na IT BDSM…
Da se iznova precesljaju sve reference nastavnika na univerzitetima. Ima tu svasta.
Pogledajte CV je dekana i rektora, sve mediokriteti. Vazi i za direktore Instituta.p
U Sanu cveta nepotizam, kao i na fakultetima. Mnogo je slucajeva Kleut.
Sobni egzil.
Bravo bravo bravo !
Izvanredan clanak gospodina Radovancevica, iz koga se moze dosta nauciti. Citiracu jednu recenicu koja mi se najace dojmila:–“ U atmosferi gde su prosecnost i poslusnost valuta, darovitost postaje teret koji vas cini sumnjivim.“…Ovo je lepo receno i ne odnosi se na jedan polufasisticki ( Ljoticevski) rezim, koji je trenutno na sceni u Srbiji. Jer kod nas je situacija jos crnja. Tri stepenika niza od prosecnog i koruptivnog rezima. Kod nas tu crnu sliku mogu opisati sa recenicom, koju ce svi razumeti—Vrhovni Mufljuz Republike Cacilend, p..a narodu po glavi i odleti hiljadu kilometra u beli svet da bi nam otud tvrdio da to samo pada kisa. Oteo je drzvu i sa nama vlada pomocu svojih poltrona da se nezna ko je gori. Tu je siroka lepeza ne prosecnih koji su uspeli nego najgorih, sto je Srbija ikad rodila. Od Vrhovnog Mufljuza do Kricka…..sve do Brnabicke. Da su ovo troje navedenih ziveli u vreme Hitlera on bi ih unapredio. Brnabicka bi bila glavni strazar u nekom muskom logoru na primer u Ausvicu. Dok bi kricak bio strazar u zenskom logoru. Mufljuz bi bio postedjen rada i dezurstva. Samo bi drzao ono dugme za odvrtanje(pustanje) plina kroz tuseve, da se osudjenici „dezinfikuju“. Samo to……P.S. Izvinjavam se auditoriju sto moram ( do 14 sati) pisati na celavoj Latinici.
Odlično, pronicljivo i teško, ali istovremeno sa toplom, ljudskom porukom. Svaka čast, kolega!
Fantastičan tekst!
Kako sačuvati pitomost u divljem društvu? Pa još i opstati. Samo u nekoj vrsti unutrašnje emigracije, na margini, u podzemlju.
Odlična analiza. Čestitke autoru.
Kada god sam, na roditeljskim sastancima, pokusavao da pokrenem, da se vise radi na razvoju funkcionalnog znanja kod dece, nisam nailazio na razumevanje od ostalih roditelja. Toliko su bili ostri i cak bezobrazni, jer kako su rekli, to je tesko. Shvatio sam, da sam jedini, koji zeli da pokrene decu da misle, resavaju probleme, da se pred njih stavljaju izazovi. Ostali roditelji su mislili da su jedino bitne ocene i da se zbog njih ide u skolu. Takodje, oni u sebi misle da su deca glupa i nesposobna, a ne shvataju, da ih sistem pravi takvima. Mnogo treba uloziti, da se promeni kolektivna svest, da ovako dalje vise ne moze. Nisu ni prosvetni radnici nista bolji. Ni oni ne cene bas nadarenu decu i ne podrzavaju ih, vec ih zanima jedino netalasanje.
Pogledajte rekrore nasih univerziteta. Galerija gluposti, ali vole moc.
Sta znaci „rekrore“? Molim pojasnjenje.
„rekrore“ znači „rektore“ a greška u pisaniju je najverovatnije nastala usled brzog kucanja na telefonu gde se palac obično koristi, pa je zbog debljine palca, a blizine „t“ i „r“ došlo do lapsusa.
Palcem se nije nikada napisalo nešto pametno.
Pogledajte ko nam samo ulazi u Sanu, ljudi bez knjiga, sa koautirskim radovima. Reference netransparentne. Najbolji su izvan Sanu.
Ko je služio vojsku, ili radio u njoj lako će izneti bezbroj dokaza za ovaj tekst…..
„… ostaćemo društvo bez vizije …“.
Srbija je odavno društvo bez vizije! Kvalitetni i inteligentni ljudi, kakvi su predmet ovog teksta, ili odlaze iz Srbije u velikom broju, ili su se izolovali u svojim malim grupama i žive maltene ilegalno u zemlji u kojoj se samo ceni slepa poslušnost, izdaja, zloba, pakost, mržnja prema progresivnim stavovima i slične patriJotske „emocije“.
Pojava Vučića i njegove bande je posledica naše naravi i mentaliteta, i zbog toga je on napravio takvu jaku organizaciju u ovoj jadno zemlji, dok je Evropa odavno otišla napred i suštini je ispred Srbije bar sto godina.
👍
Evo ja sam izuzetan um 🙂 Psihologija i psihijatrija su antinauke. Samo neki od lažnih opita:
1. Istraživanje iz 2006. o plakovima kao uzroku demencije je dokazano lažno. Manipulisali su snimcima. Zbog tog zlodela izgubljene su milijarde uložene u dalja istraživanja lažne hipoteze i mnogo vremena.
2. Milgramov opit
„Nije radio samo jednu studiju nego oko 30 i rezultati poslušnosti su varirali. Zapravo 58 procenata ljudi nije poslušalo napadnog ispitivača;
Kada se pogledaju četiri podsticaja za ispitivane da nastave („Molim nastavite“, „Opit zahteva da nastavite“, „ključno je važno da nastavite“ i „nemate drugog izbora – morate nastaviti“), samo je poslednja od tih izjava naređenje i zapravo niko od učesnika Milgramovog opita nije nastavio sa opitom nakon što je čuo ovo naređenje. Samo Milgramovo istraživanje ovde upečatljivo ne pokazuje da ljudi imaju tendenciju da prate naređenja;
Milgramov rad nije uračunao ulogu učesnika nakon što su čuli glas ispitivanih kako jauču od bola. Nađeno je da oko 40 procenata učesnika je odustalo od opita nakon što su čuli kada je ispitivani govorio prvi put i pomenuo bol u kojem je.“
3. To su dakle lažni opiti antinaučnika. Kao i recimo manipulacija drugarice Džejn Eliot i sličnih (još i lagala da je neko valjda ugledan u tom svetu podržao njen rad), kao i što su pojedini od tih ludaka čak i mučili decu i čak i bebe:
1) Alfred Kinsi koji je plaćao pedofilima za podatke o silovanjima dece pa kada su deca vrištala, grčila se i tresla od straha i bola – on je to beležio kao „orgazme“. Najmlađa žrtva je imala dva meseca starosti;
2) Džon Votson i Rozali Rajner („Mali Albert“ opit), plašili bebu životinjama i jakim zvucima;
3) Loreta Bender je mučila decu elektrošokovima;
4) Martin Seligman mučio pse;
5) Da ne pričam o monstrumu Magnusu Hiršfeldu i opitima „promene pola“, zbog čega su mnogi ljudi na kraju izvršili samoubistvo/potonuli u poroke.
E moj jadni Ne-umnice, svki eksperiment se u svakoj nauci VARIRA ako je to moguce da se uoci sustina pojave i medjuzavisnost varijabli koje se posmatraju. Cak ni ne znas sta pises ali vazno je da pises i lupetas.
Odličan tekst. Prepoznah moje dete. U osnovnoj školi već u prvom razredu, videlo se da je zreliji i zna više….niko nije obratio pažnju i nije mu dao složenije zadatke. Bio je primoran da se utapa u većinu….ja to zovem „tapkanje u glavu, da ne štrči“. Onda se povukao u sebe i digitalni svet.
@ Драга, тако је. Само бих додао (ако дозвољавате) да је , за мене–повлачење у иностранство исто што и повлачење у дигитални свет. Видео сам својим очима интелигенте и образоване људе , који радије чисте улице у слободном белом свету него да служе разним Муфљузима и манијацима у Републици Ћациленд. Уосталом још је Сократ сматрао да је прогонство најтежа казна и зато се отровао……П.С. Ето шта смо дочекали, ићи у потпуну анонимност, одвојен од артикулације (матерњег Језика) ми смо уствари прерано умрли. Док се Муфљузи у Србији размећу прапорцима и камиљем печењем.
Проблем даровитих и паметних је увек био удруживање недаровитих који имају урођену свест да само у чопору могу да доминирају- Проста еволуциона чињеница која је била пресудна за опстанак некада а данас се претворила у кочницу развоја и хуманизације људског друштва.
Зато је све наведено што се тиче разлога за повлачење у свој свет даровитих и паметних у овом дигиталном добу тачно а било је тако и пре њега. У прошлости када су владали моћни владари и аристократе међутим даровити су могли и да нађу покровитеље и дођу до изражаја макар и по цену ласкања, данас када свуда владају медиокритетски менаџери то је немогућа мисија. Зато је данас стање и горе него раније и надарени и паметни су осуђени на трпљење или маргинализацију и усамљеност у коју се често сами повлаче што је грешка.
О овоме треба отворено треба говорити јер се владавина медиокритета и код нас и у свету нажалост неће скорије променити. Зато свако ко се осећа иоле паметним и депресивним због свог неуклапања у свет медиокритета треба да пригрли свакодневну борбу и упорно прихватање да после сваког неуспеха треба да устане и настави са борбом јер је она једини излаз. Бежање од борбе је пут у незадовољство и огорчење а често и болест душе и тела.
Зато слободно говорите и радите паметне ствари али на добар и елегантан начин јер вас у супротном нико неће ни саслушати нiти вам дати шансу. Ако то не прође данас проћи ће једног дана, ако не овде проћи ће у белом свету али у том случају платиће се већа цена у виду туге. Зато пробајте да успете на свој начин и вратите се себи и својима једног дана ма какви они били. Само тако се може затворити круг.
@ Tja
Nije tačno da „danas svuda vladaju mediokritetski menadžeri“, u mnogim firmama u svetu, pa i kod nas, na menadžerskim položajima ima veoma darovitih ljudi, nikako mediokriteta, svetske korporacije ne bi mogle da napreduju s mediokritetima; treba mnogo pameti, znanja, ponekad i genijalnosti u pravljenju dobre organizacije velike svetske firme, valja razumeti vreme, trendove, konkurenciju, ljudske potrebe i navike, a takva vrsta uspešnosti se često omalovažava.
За брз губитак штетних делузија, делотворан је чак и краћи рад у некој мултинационалној фирми. За проналажење даровитих менаџера понети и свећу.
Ma jok, nisu glupi ali su tu dosli jer su bili beskrupulozni laktarosi, surovi prema kolegama i podredjenima i sl…
Upravo korporacije gaje mediokritete. To ih odrzava.
Odličan tekst