za Radar iz Banjaluke
Srbi žele što više Republike Srpske, a što manje Bosne i Hercegovine, Bošnjaci žele što više Bosne i Hercegovine, a što manje Republike Srpske, Hrvati žele treći entitet i to je, sve u svemu, tridesetogodišnje nasljeđe Dejtonskog mirovnog sporazuma koji se u BiH obilježava onako kako se političke elite prema njemu i odnose. Dejtonski mirovni sporazum je prethodnih godina, čak i decenija, bio kritikovan i osporavan i postavlja se pitanje kakva je njegova sudbina s obzirom na to da je sve više onih koji žele da ga mijenjaju.
U godini kada se obilježava trideseta godišnjica potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, zemlja se nalazi u najvećoj ustavnoj i pravnoj krizi koja je vremenom postala jedino agregatno stanje u kojem se BiH krčka. Proces protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika pred Sudom BiH sabio je BiH na koljena i činilo se da ni ono malo države ne funkcioniše. Dodik je preko Narodne skupštine poništio Ustavni sud BiH, Sud BiH, Tužilaštvo BiH, Državnu agenciju za istrage i zaštitu (SIPA), tražio je da se BiH što prije vrati „izvornom Dejtonu“ ili će blokade biti trajne, mrvio je zemlju na sitnu, a u tome je imao bratsku pomoć HDZ-a Dragana Čovića i pasivnu podršku stranaka „trojke“ koje sa SNSD-om čine vlast na državnom nivou.
Različiti pogledi
Dodik je karijeru vječnog vožda počeo kao američki dašak svježeg vjetra na Balkanu, a sve su prilike da će je tako i okončati. Iako se u početku smijao sankcijama koje su njemu i njegovoj „familiji“ udarile Sjedinjene Američke Države, na kraju je ipak morao da poliže sve ono što je pljunuo: svi sporni zakoni (koje je Ustavni sud BiH prije toga svakako stavio van snage) povučeni su u Skupštini Republike Srpske, a za v. d. predsjednika Srpske imenovana je Ana Trišić Babić i to kao dokazani američki čovjek. Dodik je tako napravio pun krug i kao antička zmija zagrizao sopstveni jezik. Njegova kritika „Dejtona“ je nestala, jer je povlačenjem spornih zakona priznao sve ono što je prije toga negirao.
Dodik je karijeru večnog vožda počeo kao američki dašak svežeg vetra na Balkanu, a sve su prilike da će je tako i okončati
Bivši predsjednik Srpske decenijama traži da se BiH vrati „izvornom Dejtonu“, odnosno da se ukinu Sud BiH i Tužilaštvo BiH kao nedejtonske kategorije, da se Savjetu ministara BiH vrati pomoćni, a ne karakter državne vlade i da se što prije zatvori kancelarija Visokog predstavnika. Legitimitet i Sudu BiH i Tužilaštvu BiH svojevremeno je dao upravo Dodikov SNSD glasajući i u Predstavničkom domu i u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH za zakone kojima su ove institucije osnovane, pa se postavlja pitanje kako je i na osnovu čega Dodik namjeravao da ih poništi. Te institucije zaista ne postoje u Dejtonskom mirovnom sporazumu, ali su formirane na osnovu slova „Dejtona“ i upravo je ta razlika, razlika između „slova“ i „duha“ „Dejtona“, bila kamen na kojem su se lomile mnoge političke noge prethodnih decenija u BiH. Dodik je, naravno, branio „slovo“, a njegovi protivnici „duh“ „Dejtona“.
Član Glavnog odbora SDS-a Aleksandra Pandurević kaže za Radar da BiH živi „Dejton“ svaki dan. „Dejton“ je i njen Ustav, ali i OHR nažalost. Najveća mana „Dejtona“ je, tvrdi ona, ujedno i njegova najveća prednost, a to je da su njim sve tri strane jednako nezadovoljne. Svi su progutali gorku pilulu zbog mira koji jeste najveća dobit „Dejtona“ i sada se bore sa žgaravicom, jer jedni bi centralizovaniju BiH, drugi bi samostalniju Republiku Srpsku, a treći bi treći entitet.
„Jedina realnost je Aneks 4, odnosno Ustav BiH. Čitav Opšti okvirni sporazum je apsolutno nemoguće prepakovati, jer je to međunarodni dokument oko kojeg bi se morali usaglasiti i potpisnici i zemlje garanti. Jedino je moguće mijenjati i dopunjavati Aneks 4, odnosno Ustav BiH, jer on kaže da se Ustav mijenja u Parlamentu BiH. No, nije realno da dođe do nekih krupnijih izmjena sem onih koje se odnose na implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava“, kazala je Pandurević.
Direktor Instituta istorijskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović smatra da je Dejtonski sporazum, prema izvornim namjerama, trebalo da donese stabilnost i trajni mir, ali da je mijenjan nasiljem visokih predstavnika i međunarodne zajednice, čime je dogovor iz Dejtona u velikoj mjeri revidiran.
„Došlo je vrijeme da se 30 godina poslije Dejtonskog sporazuma istoriografija počne baviti i istorijom Haškog tribunala. Tribunal je formiran sa ’specifičnim ciljevima’, među kojima i kreiranje narativa o ratovima devedesetih. Dejtonski mirovni sporazum Srbima je dao institucionalni okvir za opstanak zapadno od rijeke Drine, a to je Republika Srpska koja garantuje opstanak srpskog naroda na ovim prostorima“, kazao je Mastilović.
Problem nije „Dejton“, problem su autokratske ambicije korupcijom zatrovanih vlasti koje upravo zato svađaju ljude i prete ratom
Vildana Selimbegović
I dok Banja Luka traži povratak na izvorni tekst sporazuma, Sarajevo poručuje da implementacija „Dejtona“ nije uklonila prijetnje po stabilnost države. Tako će bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović reći kako BiH bez promjene ustavnih rješenja ne može računati na dugoročnu stabilizaciju i brži razvoj. Bećirović smatra da je Bosni i Hercegovini neophodna demokratska reforma – državna, društvena i ekonomska.
Glavna i odgovorna urednica sarajevskog Oslobođenja Vildana Selimbegović za Radar kaže kako je „Dejton“ danas življi nego ikad, pogotovo ako se sudi po tome koliko se puta pominje. No, kako god ga tretirali, kaže ona, „Dejton“ je okvir – i to namjerno naglašava zbog mirovnog sporazuma – u kome je i Ustav BiH i unutar kojeg su i entiteti i Distrikt Brčko, dakle i teritorijalna i svaka druga organizacija vlasti u Bosni i Hercegovini. Šta god ko rekao i koliko ga (zlo)upotrebljavao, „Dejton“ je i praksa BiH posljednje tri decenije.
„Istakla bih prednosti ’Dejtona’, jer mu političari svakodnevno pronalaze mane. Osim što je zaustavio rat, ’Dejton’ je BiH temeljno definirao kao što je to nekad uradio i ZAVNOBiH, dakle kao ravnopravnu zajednicu naroda i (ostalih) građana, u preambuli je i Deklaracija o ljudskim pravima, Ustavom je dao široke ovlasti entitetima (u Federaciji i kantonima), dao priliku lokalnoj samoupravi i praktično dao šansu da svi budemo ravnopravni pred zakonom na svakom pedlju teritorija BiH“, ističe Selimbegović.
Sve drugo, dodaje ona, ma šta pričali političari, nije do „Dejtona“ već do njih. Oni su ti koji „Dejtonom“ mašu kao crvenom krpom i to da bi sačuvali korupciju, svoje privilegije i manipulisali narodima, da se evropski put BiH ne bi slučajno ubrzao jer to znači reforme, ali i odgovornost za koju nisu spremni. Selimbegović ne vjeruje da će doći do „prepakivanja“ „Dejtona“, jer promjena granica na Balkanu nije moguća bez rata.
„Svi dosadašnji pokušaji da se napravi funkcionalnija država su propali, tako da zaista sumnjam da je ikome toliko stalo do nas da bi se bavio umjesto nas našom mukom. Problem BiH nije ’Dejton’, problem su autokratske ambicije korupcijom zatrovanih vlasti koje upravo zato svađaju ljude i prijete ratom, jedni da kao rasture BiH a drugi kao da je sačuvaju, a treći im viču – haj, sokole. Zapravo se nadam da će mlade generacije shvatiti moć biračkih listića i natjerati one koje biraju da počnu polagati račune. Vjerujte mi, to je i u duhu i u slovu ’Dejtona’“, kaže Vildana Selimbegović.
Bošnjački član Predsedništva Denis Bećirović kaže da BiH bez promene ustavnih rešenja ne može računati na dugoročnu stabilizaciju i brži razvoj. Bećirović smatra da je zemlji neophodna demokratska reforma – državna, društvena i ekonomska
Pravnik i savjetnik predsjednika Srpske Ognjen Tadić autor je knjiga Dejtonsko pravo i Dejtonska politika. On kaže kako je značaj Dejtonskog mirovnog sporazuma u njegovom izvornom obliku. Budućnost „Dejtona“, smatra on, treba biti determinisana njegovim izvornim razumijevanjem.
„Treću deceniju Dejtonskog mirovnog sporazuma obilježavamo istim pitanjima kojima smo obilježavali i prvu godišnjicu. I dalje je pitanje do kada stranci misle držati OHR i vladati protivpravnim odlukama. Јedno od pitanja koje se i nakon 30 godina postavlja jeste i do kada političko Sarajevo misli ludovati sa idejom o unitarnoj BiH – rekao je Tadić.
Uspeh američke spoljne politike
Opšti okvirni sporazum za mir u BiH, poznatiji kao Dejtonski mirovni sporazum, dogovoren je 21. novembra 1995. godine u vazduhoplovnoj bazi Rajt-Paterson kod Dejtona u američkoj državi Ohajo. Zvanično je potpisan 14. decembra u Parizu. Dejtonskim sporazumom određena je ustavna struktura Bosne i Hercegovine koja se sastoji od Republike Srpske, Federacije BiH i Distrikta Brčko. Tokom pregovora najviše problema je bilo u vezi sa određivanjem granica entiteta i statusa Sarajeva i Brčkog.
Poslanik Ujedinjene Srpske u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Milan Petković tvrdi kako je okončanje rata u BiH najveći značaj Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali su njegovi aneksi prevaziđeni i vrijeme je da se mijenja Ustav i da se zatvori OHR. Petković podsjeća da je Ustav više puta mijenjan, najčešće odlukama visokih predstavnika ili odlukama Parlamenata BiH, koje su posljedica pritisaka međunarodnih predstavnika.
„Dejtonski sporazum jedan je od najznačajnijih u novijoj istorije ne samo Balkana nego Evrope. Međutim, njegovi aneksi, posebno Aneks 4 koji je Ustav BiH i Aneks 10 koji reguliše postojanje i rad OHR-a, potpuno su prevaziđeni. Krajnje je vrijeme da se zatvori OHR, jer je 30 godina nakon ’Dejtona’ izgubio smisao, a BiH je posljednja evropska kolonija. Da li će se ovo desiti kroz novu međunarodnu konferenciju ’Dejton dva’ ili u domaćim zakonodavnim tijelima, ostaje da vidimo. Siguran sam da je sada vrijeme za novo uređenje odnosa u BiH“, kaže Petković.
Zamjenik glavnog i odgovornog urednika Glasa Srpske Žarko Marković za Radar navodi kako je „Dejton“ 30 godina nakon potpisivanja živ i prilično vitalan, iako mnogi sa svih strana u BiH tvrde da je urušen ili bi žarko željeli da ga sruše. To se najviše ogleda kroz njegov Aneks 4, današnji Ustav, koji, bez obzira na to koliko je puta prekršen bez posljedica po one koji su ga prekršili, i dalje stoji kao okvir na kojem počiva BiH.
Dejtonski sporazum jedan je od najznačajnijih u novijoj istorije ne samo Balkana nego Evrope. Međutim, njegovi aneksi potpuno su prevaziđeni. Krajnje je vreme da se zatvori OHR, jer je 30 godina nakon „Dejtona“ izgubio smisao, a BiH je poslednja evropska kolonija
Milan Petković
„Decenijama traju razna osporavanja drugih dijelova tog sporazuma, najviše onih aneksa koji se tiču povratka i statusa OHR-a, o čemu različita mišljenja daju različiti pravnici. No, da se ne bismo upuštali u pravna tumačenja, najvažnije je istaći ipak da, koliko god ga pokušali srušiti do temelja, ’Dejton’ i dalje odolijeva tim napadima i tako opstaje kao jedan od najuspješnijih dokumenata američke spoljne politike u istoriji“, istakao je Marković.
Dvosekli mač
Danas, dodaje on, postoji više uglova gledanja na taj sporazum. „Sarajevski se nikad nije pomirio sa ključnim odredbama tog sporazuma i protekle tri decenije nastoji da ga sruši i napravi ovu zemlju dijametralno suprotnom u odnosu na ono što ’Dejton’ predviđa, a predviđa gotovo punu zaštitu konstitutenata ove zemlje, njenih naroda i entiteta kao sastavnih dijelova. Istovremeno, Hrvati se zalažu za treći entitet čije bi osnivanje značilo svakako narušavanje dejtonskih principa, dok aktuelna srpska politika povremeno iznosi tvrdnje da je ’Dejton’ već mrtav, a istovremeno se zalaže za povratak na izvorne principe tog sporazuma što na prvu može da zvuči prilično kontradiktorno.“
Dakle, Dejtonski sporazum nije mrtav, ali je ključno pitanje šta bi preživjelo ako bi nekim slučajem „umro“.
„Svaka ozbiljnija promjena ustavno-pravnog uređenja značila bi i prepakivanje dejtonskog Ustava, a samim time i cijelog sporazuma. Primjera radi, dođe li ikada do osnivanja trećeg entiteta u zemlji, to bi značilo da je Dejtonski sporazum prepakovan. Smatram da od razgovora o tome ne treba bježati, ali isto tako valja imati na umu da jednom raspakovani sporazum podliježe daljim raspakivanjima, a onda posljedično i potpunom nestanku, što može biti dvosjekli mač za sve one koji bi danas da raspakuju taj dokument“, zaključio je Žarko Marković.
