za Radar iz Banjaluke
Istog dana kad je Generalna skupština Ujedinjenih nacija izglasala Rezoluciju o Srebrenici, Milorad Dodik se oglasio iz ovog malog, nekad rudarskog grada danas poznatog po jednom od najvećih ratnih zločina počinjenih nakon Drugog svjetskog rata u Evropi, i poručio, vrijeme je, razdružićemo se od Federacije BiH.
Jedino smisleno, logično i ljudski bilo bi, a ako je već odlučio da tog dana bude u Srebrenici, da poruči i Srbima i Bošnjacima koji žive tu, da ne treba da brinu, da im on i vlast Republike Srpske garantuju sigurnost. To se naravno nije desilo, Milorad Dodik već dvije decenije ima drugačiju političku strategiju, ona podrazumijeva insistiranje na konfliktu i istrajavanje u njemu.
Od kada je prigrabio gotovo apsolutnu vlast u Srpskoj, ovo je minimalno pedeseti put da najavljuje odvajanje, nezavisnost ili razdruživanje. To je i obilježilo njegovu vladavinu, pored računa na ličnom kontu. Iako kaže da RS brani i dok spava, očigledno je da se dok je bio budan našlo nešto vremena i za lične i porodične biznise, pa je iz imovinskog kartona jasno da je gospodar Srpske nakon svakih izbora sve bogatiji i bogatiji. Nikad, kao i ovaj put, Dodik nije objasnio svojim biračima kako će izvesti razdruživanje, šta će se desiti dan nakon te oduke, kako će riješiti geografsku zagonetku za grad Brčko, koji dijeli Srpsku na dva dijela, nije u sastavu entiteta, već je samostalni distrikt, što je postao za vrijeme najčvršće veze Zapada sa Dodikom.
Objašnjenje je izostalo i ovaj put, jer jednostavno nije ni važno, dovoljno je ovakvom izjavom napraviti dimnu zavesu koja će, po ko zna koji put, sakriti činjenicu da živimo u jednom od najkorumpiranijih, i istovremeno i najsiromašnijih društava u Evropi.
Eventualno razdruživanje Republike Srpske moglo bi dodatno zakomplikovati pregovore oko statusa Kosova. Verovatno bi se pojačali zahtevi za priznavanje, što bi Srbiju, a posebno Vučića, dovelo u još težu poziciju
Rezultat je i neprestano dizanje tenzija, pa sve veći broj situiranih ljudi odlazi odavde sa kompletnim porodicama, jer ne mogu da izdrže toliko otrova u javnom prostoru. Bolje je otići nego li rođenom djetetu u kontinuitetu, nakon svake ovakve izjave, objašnjavati da se ne boji, da neće biti rata. Za razliku od većine koja mu još uvijek vjeruje, Milorad Dodik ima rezervne položaje i vrednije nekretnine van RS. Tih nekretnina i poslova u Srbiji se po potrebi sjete i Vučićevi tabloidi, stavljajući ogromnu vilu na Dedinju na naslovne stranice kad Dodika treba primiriti.
Srbija je na ove Dodikove izjave reagovala obazrivo, ne podržavajući ih direktno. Iz praktičnih i vrlo važnih razloga za samu Srbiju. Jer razdruživanje RS od Bosne i Hercegovine bi imalo duboke i složene posljedice za Srbiju, političke, ekonomske, sociološke i pravne. Srbija bi se suočila s izazovima na međunarodnoj sceni, potencijalnom destabilizacijom regije, ekonomskim problemima i unutrašnjim socijalnim nemirima za koje trenutno nema snage, niti su joj potrebni.
Eventualno razdruživanja RS moglo bi dodatno zakomplikovati već složene pregovore oko statusa Kosova. Moglo bi doći do pojačanih zahtjeva za priznavanje Kosova kao nezavisne države, što bi Srbiju, a posebno Vučića, dovelo u još težu poziciju na unutrašnjem planu. Istorijski dosljedno, Srbija će javno govoriti da će zastupati interese Srba van Srbije, ali će uvijek staviti interese Srbije prije svih drugih interesa.
Iako kilavo i bez jasne vizije, u ovoj postratnoj zemlji i dalje postoji prisustvo međunarodne zajednice koja bi na neki način reagovala, i to prvenstveno iz sopstvenih interesa. Jer iako ima vrlo mala, gotovo nikakva očekivanja od BiH, Evropa sebi trenutno ne može priuštiti još jednu krizu i krizno žarište, novi talas izbjeglica, te će se svim silama truditi da takvu situaciju izbjegne.
Najdirektnije upozorenje zbog izjave iz Srebrenice o razdruživanju uputila je, očekivano, odmah Ambasada SAD u BiH. Poručili su da „teritorijalni integritet, suverenitet i multietnički karakter BiH je ključni interes, koji će Amerika braniti i štititi, između ostalog, pozivanjem na odgovornost onih koji ih izlažu riziku. Republika Srpska (RS) može postojati samo unutar BiH. Secesija ili razdruživanje RS ne znači nezavisnost RS niti kraj BiH, nego znači kraj RS“.
Dodik je u svom stilu nakon ovog saopštenja odgovorio da će prije nestati Amerika nego Republika Srpska. Svjestan je da papir trpi sve i da je kada je on dolazio na vlast u BiH bilo hiljade vojnika koji su mogli da pomognu ispunjavanju želja međunarodne zajednice, pa i one da on sa dva poslanika u parlamentu RS postane premijer.
Dok god je politički konflikt isplativiji od pomirenja, političke elite će insistirati na njemu. Na javnoj sceni će prozivati jedni druge, tobož braneći svoja plemena, dok će mimo reflektora medija deliti postizborni plen
Dodik je, naravno, svjestan da Srpska nema kapaciteta za bilo kakvu teritorijalnu prekompoziciju unutar BiH, a razuđenost granice između entiteta je takva da stvarnu granicu ne bi mogla da uspostavi ni nekadašnja vojska bivše zajedničke države. Međutim, svjestan je i da sama najava krize izaziva usporavanje bilo kakvog napretka BiH, da osnažuje izolaciju Srpske, a dok je tako on je neprikosnoveni gospodar Srpske i može doslovno da radi šta hoće.
Ekonomski, RS je zavisna od povoljnih i nepovoljnih kredita, i oni neprestano pristižu na naplatu. Ovi krediti često dolaze s visokim kamatama i kratkim rokovima otplate, što dodatno opterećuje već ionako slabu ekonomiju. Moguće razdruživanje bi dodatno pogoršalo ekonomsku situaciju, jer bi se smanjila strana ulaganja, i povećala ionako veliku nezaposlenost.
Dodikova politička strategija temelji se na stalnom podizanju tenzija i održavanju osjećaja nesigurnosti među građanima. Na taj način on održava svoju političku moć, jer se predstavlja kao jedini zaštitnik srpskog naroda. Međutim, ova strategija ima dugoročne negativne posljedice po društvo, jer onemogućava bilo kakav napredak i razvoj.
Obični građani su, sa druge strane, preumorni od ovakvih priča, žele kao i svi drugi obični ljudi na svijetu da žive mirno, stabilno, dobrim i dosadnim životima i u miru. Broj poslijeratnih incidenata, s obzirom na brutalnost i zločine tokom rata u BiH, minoran je i ohrabruje da je u ovoj ranjenoj zemlji moguće uspostaviti mir. Uprkos svim pokušajima da se narodi ove zemlje ponovo dovedu u stanje straha i nesigurnosti, obični građani pokazuju da su njihove želje za mirom i normalnim životom jače od političkih manipulacija.
Političke elite međutim imaju sasvim druge planove, i dok god je konflikt politički isplativiji od pomirenja insistiraće na njemu. Na javnoj sceni će prozivati jedni druge neumorno, tobož braneći svoja plemena, dok će mimo reflektora medija i propagandom ubijene javnosti, dijeliti postizborni plijen u sopstvena četiri zida, mirno i neometano.
