Шта ћете рећи за власт која се устолучила 1944. године и која траје и до садашњих времена?
Зар је могуће да је нама Србима, комунистичко семе зла толико затровало наше душе?
Поштовани Грађанине,
зар то није довољан доказ да Србијом, још од 1944. године влада и терорише је комунистичко семе зла оличено у великом броју наше браће Срба и сестара Српкиња.
Али, може бити су нам они и њихова недела страшна опомена, за многа наша недела, која траје и траје, јер никако да докажемо да смо то с хватили и почели да се поправљамо.
Поштовани Жељко,
и Ви сте доказ дубоко укопаног семена комунистичког зла у подсвест великог броја љyди у Србији.
Нажалост, многи тога нису свесни, као ни тога шта управља њиховим мисаоним процесима и поготово делима.
Мада, многи се успешно скривају иза парола о поштовању начела демократско полутичког система.
Поштована Ана,
трагична чињеница је да су поједини, али многобројни Срби и Српкиње стали, били и даље сy у служби комунистичког зла које су и сами посејали и дубоко закопали у подсвест великог броја љyди у Србији.
А, сада то семе, заливају њихова деца и унуци и унуке.
Комплетан државни апарат мора да буде промењен из темеља. О томе је говорио и сада пок. др З. Ђинђић.
У бив. Источној Немачкој је то ишло тако што су запослени у државном апарату морали да конкуришу поново за посао. Једна трећина није конкурисала, па је сама себе избацила из службе. Од остале две, једна трећина није поново примљена, тако да се задржала само једна. Наравно, највећи резови су били у службама безбедности и правосуђу.У правосуђу (судство и тужилаштво) треба променити начин избора, разрешења трајање мандата. Садашње стање чини судство практично кастом. Имају већину у Високом савету. Сами себе бирају, сами себе разрешавају и на неодређено време су. Потребно је да подлежу реизбору, и то од бирача. Ако су грађани носиоци суверенитета, одн. власти, онда треба да то своје право искористе и за избор и разрешење судија и тужилаца, јер и то је власт. Зашто би посланици и одборници били на одређено, а носиоци ове гране власти на неодређено време? Такође, порота треба да заиста суди, да одлучује у кривичном и парничном поступку. Не да буде декор, као сада што је. И то је вршење власти и то директно од грађана.
Ko sprečava istinsku demokratiju u Srbiji?
Dobro je poznato da tajne službe nikada nisu bile poznate po dobru, u stvari uvek su služile interesima bogatih i moćnih. Nije puno drugačije ni danas. Mada bi nominalno trebali da rade na zaštiti naroda i države, one prvenstveno služe jednu malu grupu moćnika, a ako se neko usudi da otkrije i ugrozi njihove prljave poslove, oni će to da proglase ugrožavanjem državnih interesa i rešiti se na ovaj ili onaj način onih koji im smetaju. Naravno, to uključuje i pretnje časnim tužiocima i sudijama ali i potkupljivanje onih drugih. Na nesreću svih normalnih građana u Srbiji, kada pogledamo toliko godina unazad, čini se da je najveća rak rana srpskog društva upravo njena tajna služba. Menjala je razne režime i imena ali je u suštini ostala ista zloglasna agencija, koja uporno sprečava uspostavljanje slobodnog i pravednog društva u ovoj zemlji.
Nakon pada Vučića, BIA mora potpuno da se reformiše, korumpirani kadrovi treba da završe na dugogodišnjim robijama a svi tajni dosijei da budu otvoreni. Kao što je to učinjeno u Čehoslovačkoj, Istočnoj Nemačkoj i drugim zemljama Istočnog bloka posle pada njihovih totalitarnih režima. Nažalost, mi sa tim kasnimo 25 godina i svakodnevno možemo da vidimo pogubne posledice takve pogrešne politike.
Evo, pre skoro 2 godine se navršilo 30 godina od smrti novinarke Dade Vujasinović. Koliko se ljudi seća ove hrabre mlade žene osim njene porodice i udruženja novinara? Očigledno je da nekom odgovara da se ova žena što manje spominje u medijima jer se njena smrt desila pod veoma sumnjivim okolnostima. Iako je to službeno proglašeno samoubistvom verovatno da je ubijena od Državne bezbednosti jer je njenim pisanjem dirnula u velike interese ratnih profitera tog vremena koji su bili blisko povezani sa ili dolazili iz državnih struktura. Sama istraga njene smrti je namerno urađena toliko traljavo da se nikad ne bi otkrili pravi počinioci.
Jasno je da je i Slavko Ćuruvija ubijen od DB a oslobađanje počinioca tog gnusnog ubistva pokazuje koliko smo još uvek zarobljeno društvo, uprkos relativno dobrim zakonima i brojnim sudovima od osnovnih do najviših. Ova zadnja presuda Vrhovnog suda najbolje ilustruje koliko je velikih propusta u srpskom pravosuđu. Ako je najviši sud uočio brojne propuste kod odluke Apelacionog suda da oslobodi ubice Slavka Ćuruvije, to suđenje mora da se ponovi a sudije koji su ih oslobodili treba da izgube te važne sudske funkcije jer su ili nekompetentni ili korumpirani. Drugo ne postoji.
Isto tako, ne može da postoji zakon po kome je odluka Apelaciong suda konačna ili da neki slučajevi zastarevaju. Šta ako se pojave novi dokazi i novi svedoci. U takozvanim hladnim slučajevima ubistva (cold case), DNK dokazi mogu da se pojave nakon nekoliko decenija i reše ceo slučaj. A onda to neće da se uzima u obzir jer takav je zakon. To se kosi sa zdravim razumom i pravdom za žrtve i mora pod hitno da se menja.
Dakle, sve dok se ne reše ubistva Dade Vujasinović, Slavka Ćuruvije, Milana Pantića, Olivera Ivanovića i Vladimira Cvijana, da spomenem samo one najpoznatije, neće biti istinske demokratije u Srbiji. Jer ako se uporno štite ubice novinara i političkih protivnika to nam govori da mi odavno ne živimo u pravnoj državi već u mafijaškom režimu, koji je spreman na sve samo da bi ostao na vlasti.
„Ko sprečava istinsku demokratiju u Srbiji?“ на питање, коме то одговара, ето и одговор у истом тексту: „mafijaškom režimu, koji je spreman na sve samo da bi ostao na vlasti.“ Неко хоће да га промени изборима,… пуно среће желим.
Glavni Tužilac Ganićka, nekada udarna pesnica JULovog pravosudja, a danas u ulozi uterivača “pravde” u slučaju “Nadstrešnica”, sutra će biti ta koja će lustrirati kolege…
Videćemo da li će Toma Momirović i Goran Vesić proći kao Ćuruvija.
Oni koji su ubili Ćuruviju, su isti oni koji su ubili kneza Mihaila, više puta pokušali da ubiju kralja Milana, ubili Obrenoviće (1903), otrovali Milovana Milovanovića (1912), ubili Đinđića, Stambolića, Olivera Ivanovića, pokušali da ubiju Vuka Draškovića….To je ista „pamet“ i ista ruka koja ovde presuđuje u poslednjih 150 godina.
Jovan Ristić je rekao, u vezi ubistva kneza Mihaila (1868), a on nije bio iz zavereničkog miljea, parafraziram, da je poželjno da se zadržimo samo na neposrednim izvršiocima ubistva kneza, jer bi šira i dublja istraga na svetlo dana izbacila svakojake informacije i osobe, a što bi moglo da naudi velikom broju političkih aktera u Srbiji i inostranstvu, pa se išlo na zataškavanje, relativizaciju, teorije zavere, protok vremena…
Злочин је камен темељац ове примитивно-муфљушко-криминалне власти,једне сподобе која личи на човека…..!
Da li ste svesni da je tužilac Jasmina Ganić sada tužilac u postupku za “Pad nadstrešnice”.
To je žena koja je osudila Ćuruviju i ako je bio mrtav, ubijen.
Toliko o lustraciji.
Svaki čovek MORA da oseća tugu zato što živi u zajednici sa mentalno retardiranima koji su u većini i što zbog toga pri zdravoj pameti i svesti mora da deli njihovu nesrećnu sudbinu.
A tuzilac koja je ganjala Ćuruviju sada se vraća kao heroj obojene revolucije i pokušava da strpa u zatvor Momirovića kao prvooptuženog.
Uspela je Ćuruviju, uspece i Tomu.
Dok su nekada porodice same skupljale novac za lečenje, danas država preuzima odgovornost i ulaže tamo gde je najvažnije , u zdravlje ljudi. Brojke jasno pokazuju razliku između nebrige i ozbiljne državne politike koja obezbeđuje terapije kakve su nekada bile nezamislive.
Zeljko, možeš li bolje, ovo je prosto velika NULA.
Kao NALOGODAVAC, brani ZLOCIN, zbog CORKE.
Koja vlast?Kad je ubijen čovek?Zašto to niste uradili dok ste vladali?
A zasto je vasa vlast obustavila proces?
Zaboravljaju da su te sudije deo pokreta“odbrana struke“
Radar piše o Ćuruviji kao o ‘monstruoznoj odbrani zločina’, ali bez pravne analize. Emocije nisu zamena za argumente – ovakvi tekstovi više služe političkom obračunu nego razumevanju pravde
Treba, da, kazu, bravo Majstore, ako si, pa Sta, koje On.
Sve ce na, svoje doci. Dace Bog.
Поштовани Драган Пик-лон(страни плаценик но:1),
ове владти?!
Шта ћете рећи за власт која се устолучила 1944. године и која траје и до садашњих времена?
Зар је могуће да је нама Србима, комунистичко семе зла толико затровало наше душе?
Поштовани Грађанине,
зар то није довољан доказ да Србијом, још од 1944. године влада и терорише је комунистичко семе зла оличено у великом броју наше браће Срба и сестара Српкиња.
Али, може бити су нам они и њихова недела страшна опомена, за многа наша недела, која траје и траје, јер никако да докажемо да смо то с хватили и почели да се поправљамо.
Поштовани Жељко,
и Ви сте доказ дубоко укопаног семена комунистичког зла у подсвест великог броја љyди у Србији.
Нажалост, многи тога нису свесни, као ни тога шта управља њиховим мисаоним процесима и поготово делима.
Мада, многи се успешно скривају иза парола о поштовању начела демократско полутичког система.
Поштована Ана,
трагична чињеница је да су поједини, али многобројни Срби и Српкиње стали, били и даље сy у служби комунистичког зла које су и сами посејали и дубоко закопали у подсвест великог броја љyди у Србији.
А, сада то семе, заливају њихова деца и унуци и унуке.
Комплетан државни апарат мора да буде промењен из темеља. О томе је говорио и сада пок. др З. Ђинђић.
У бив. Источној Немачкој је то ишло тако што су запослени у државном апарату морали да конкуришу поново за посао. Једна трећина није конкурисала, па је сама себе избацила из службе. Од остале две, једна трећина није поново примљена, тако да се задржала само једна. Наравно, највећи резови су били у службама безбедности и правосуђу.У правосуђу (судство и тужилаштво) треба променити начин избора, разрешења трајање мандата. Садашње стање чини судство практично кастом. Имају већину у Високом савету. Сами себе бирају, сами себе разрешавају и на неодређено време су. Потребно је да подлежу реизбору, и то од бирача. Ако су грађани носиоци суверенитета, одн. власти, онда треба да то своје право искористе и за избор и разрешење судија и тужилаца, јер и то је власт. Зашто би посланици и одборници били на одређено, а носиоци ове гране власти на неодређено време? Такође, порота треба да заиста суди, да одлучује у кривичном и парничном поступку. Не да буде декор, као сада што је. И то је вршење власти и то директно од грађана.
Ko sprečava istinsku demokratiju u Srbiji?
Dobro je poznato da tajne službe nikada nisu bile poznate po dobru, u stvari uvek su služile interesima bogatih i moćnih. Nije puno drugačije ni danas. Mada bi nominalno trebali da rade na zaštiti naroda i države, one prvenstveno služe jednu malu grupu moćnika, a ako se neko usudi da otkrije i ugrozi njihove prljave poslove, oni će to da proglase ugrožavanjem državnih interesa i rešiti se na ovaj ili onaj način onih koji im smetaju. Naravno, to uključuje i pretnje časnim tužiocima i sudijama ali i potkupljivanje onih drugih. Na nesreću svih normalnih građana u Srbiji, kada pogledamo toliko godina unazad, čini se da je najveća rak rana srpskog društva upravo njena tajna služba. Menjala je razne režime i imena ali je u suštini ostala ista zloglasna agencija, koja uporno sprečava uspostavljanje slobodnog i pravednog društva u ovoj zemlji.
Nakon pada Vučića, BIA mora potpuno da se reformiše, korumpirani kadrovi treba da završe na dugogodišnjim robijama a svi tajni dosijei da budu otvoreni. Kao što je to učinjeno u Čehoslovačkoj, Istočnoj Nemačkoj i drugim zemljama Istočnog bloka posle pada njihovih totalitarnih režima. Nažalost, mi sa tim kasnimo 25 godina i svakodnevno možemo da vidimo pogubne posledice takve pogrešne politike.
Evo, pre skoro 2 godine se navršilo 30 godina od smrti novinarke Dade Vujasinović. Koliko se ljudi seća ove hrabre mlade žene osim njene porodice i udruženja novinara? Očigledno je da nekom odgovara da se ova žena što manje spominje u medijima jer se njena smrt desila pod veoma sumnjivim okolnostima. Iako je to službeno proglašeno samoubistvom verovatno da je ubijena od Državne bezbednosti jer je njenim pisanjem dirnula u velike interese ratnih profitera tog vremena koji su bili blisko povezani sa ili dolazili iz državnih struktura. Sama istraga njene smrti je namerno urađena toliko traljavo da se nikad ne bi otkrili pravi počinioci.
Jasno je da je i Slavko Ćuruvija ubijen od DB a oslobađanje počinioca tog gnusnog ubistva pokazuje koliko smo još uvek zarobljeno društvo, uprkos relativno dobrim zakonima i brojnim sudovima od osnovnih do najviših. Ova zadnja presuda Vrhovnog suda najbolje ilustruje koliko je velikih propusta u srpskom pravosuđu. Ako je najviši sud uočio brojne propuste kod odluke Apelacionog suda da oslobodi ubice Slavka Ćuruvije, to suđenje mora da se ponovi a sudije koji su ih oslobodili treba da izgube te važne sudske funkcije jer su ili nekompetentni ili korumpirani. Drugo ne postoji.
Isto tako, ne može da postoji zakon po kome je odluka Apelaciong suda konačna ili da neki slučajevi zastarevaju. Šta ako se pojave novi dokazi i novi svedoci. U takozvanim hladnim slučajevima ubistva (cold case), DNK dokazi mogu da se pojave nakon nekoliko decenija i reše ceo slučaj. A onda to neće da se uzima u obzir jer takav je zakon. To se kosi sa zdravim razumom i pravdom za žrtve i mora pod hitno da se menja.
Dakle, sve dok se ne reše ubistva Dade Vujasinović, Slavka Ćuruvije, Milana Pantića, Olivera Ivanovića i Vladimira Cvijana, da spomenem samo one najpoznatije, neće biti istinske demokratije u Srbiji. Jer ako se uporno štite ubice novinara i političkih protivnika to nam govori da mi odavno ne živimo u pravnoj državi već u mafijaškom režimu, koji je spreman na sve samo da bi ostao na vlasti.
„Ko sprečava istinsku demokratiju u Srbiji?“ на питање, коме то одговара, ето и одговор у истом тексту: „mafijaškom režimu, koji je spreman na sve samo da bi ostao na vlasti.“ Неко хоће да га промени изборима,… пуно среће желим.
Glavni Tužilac Ganićka, nekada udarna pesnica JULovog pravosudja, a danas u ulozi uterivača “pravde” u slučaju “Nadstrešnica”, sutra će biti ta koja će lustrirati kolege…
Videćemo da li će Toma Momirović i Goran Vesić proći kao Ćuruvija.
Oni koji su ubili Ćuruviju, su isti oni koji su ubili kneza Mihaila, više puta pokušali da ubiju kralja Milana, ubili Obrenoviće (1903), otrovali Milovana Milovanovića (1912), ubili Đinđića, Stambolića, Olivera Ivanovića, pokušali da ubiju Vuka Draškovića….To je ista „pamet“ i ista ruka koja ovde presuđuje u poslednjih 150 godina.
Jovan Ristić je rekao, u vezi ubistva kneza Mihaila (1868), a on nije bio iz zavereničkog miljea, parafraziram, da je poželjno da se zadržimo samo na neposrednim izvršiocima ubistva kneza, jer bi šira i dublja istraga na svetlo dana izbacila svakojake informacije i osobe, a što bi moglo da naudi velikom broju političkih aktera u Srbiji i inostranstvu, pa se išlo na zataškavanje, relativizaciju, teorije zavere, protok vremena…
Злочин је камен темељац ове примитивно-муфљушко-криминалне власти,једне сподобе која личи на човека…..!
Da li ste svesni da je tužilac Jasmina Ganić sada tužilac u postupku za “Pad nadstrešnice”.
To je žena koja je osudila Ćuruviju i ako je bio mrtav, ubijen.
Toliko o lustraciji.
Svaki čovek MORA da oseća tugu zato što živi u zajednici sa mentalno retardiranima koji su u većini i što zbog toga pri zdravoj pameti i svesti mora da deli njihovu nesrećnu sudbinu.
A tuzilac koja je ganjala Ćuruviju sada se vraća kao heroj obojene revolucije i pokušava da strpa u zatvor Momirovića kao prvooptuženog.
Uspela je Ćuruviju, uspece i Tomu.
Dok su nekada porodice same skupljale novac za lečenje, danas država preuzima odgovornost i ulaže tamo gde je najvažnije , u zdravlje ljudi. Brojke jasno pokazuju razliku između nebrige i ozbiljne državne politike koja obezbeđuje terapije kakve su nekada bile nezamislive.
Zeljko, možeš li bolje, ovo je prosto velika NULA.
Kao NALOGODAVAC, brani ZLOCIN, zbog CORKE.
Koja vlast?Kad je ubijen čovek?Zašto to niste uradili dok ste vladali?
A zasto je vasa vlast obustavila proces?
Zaboravljaju da su te sudije deo pokreta“odbrana struke“
Radar piše o Ćuruviji kao o ‘monstruoznoj odbrani zločina’, ali bez pravne analize. Emocije nisu zamena za argumente – ovakvi tekstovi više služe političkom obračunu nego razumevanju pravde
Treba, da, kazu, bravo Majstore, ako si, pa Sta, koje On.
Sve ce na, svoje doci. Dace Bog.