NOVI SAD PROTEST ZBOG PRETUCENE STUDENTKINJE FOTO NENAD MIHAJLOVIC 188
Foto: Nova.rs
Lazar Džamić – Flaneristika

Sve izgleda zauvek, sve dok više nije

70

U Srbiji se već decenijama događa sudar dve civilizacije: one biologije (silikon, seks, droga, kriminal) i one intelekta (vizija i misija, obrazovanje, bazična etika i poštenje). To su prave „dve Srbije“. Danas je to sudar banalne nesvesnosti i estetike zla i aktivne prosvećenosti i estetike protesta

27. januar

O, kako je bio u pravu taj zaludeli megafon crkve (ne zaslužuje da se piše velikim slovom) u svom tekstu na internet prezentaciji patrijaršije: studenti zaista žive u paralelnom univerzumu!

Za razliku od crkve, posebno njene vrhuške, oni stvarno žive i otelotvoruju univerzum Svetog Save.

I on je u mladosti bio buntovnik („roker“, što reče vladika Grigorije); otac je morao da šalje konjicu da ga vraća kući nakon bežanja.

Vladika Grigorije Foto Goran Srdanov Radar 1 copy
Vladika Grigorije Foto: Goran Srdanov/Radar

On je bio kosmopolita i intelektualac koji je želeo da Srbiju uvede u tadašnji moderan svet, ne da ga iz njega izbaci.

On od sveta nije bežao, nego ga je prigrlio.

Zbog svog obrazovanja i moralnog integriteta, bio je poštovan gde god je putovao.

Na hodočašće je išao u Svetu zemlju, iz duhovnih razloga, ne u šoping.

On je bio čovek knjige i diplomatije, ne čovek mača i brutalnosti.

On je bio originalan, kreirao je svoju priču – pravi početak naše države – nije samo slepo sledio.

On je druge stavljao ispred sebe.

On je bio skroman, monaški.

Sve ono što naša crkva nije i ne radi. Ona je odavno izgubila moralni i duhovni kredibilitet kod mislećih ljudi. Umesto pastira, postala je vođeno govedo na uzici prostačkog, autoritarnog režima. Kako reče neko u medijima nedavno, režimske privilegije crkvi su bile „ćutarina“. Umesto da doprinosi razvoju moderne i prosvećene duhovnosti u svetu koji je izgubio svoje moralne repere, ona u narod pumpa sujeverje, nacionalističke mitove i nasilno mračnjaštvo.

Studenti su zaista u paralelnom moralnom i intelektualnom univerzumu koji je istovremeno i, nadamo se, naša bolja budućnost. Nenasilni, obzirni, uredni, prijatni, duhoviti, trče ispred kola hitne pomoći, klanjaju se zakonu i pravdi

Crkva je Svetog Savu pretvorila u praznu ceremonijalnu ljušturu, profanisala ga je dnevnom političkom propagandom i reakcionarnim vrednostima koje su – kada se pogleda lista gore – sušta suprotnost ocu srpske crkve. Ono što je politika uradila s Teslom, crkva je uradila sa Svetim Savom. Ništa sadašnjem srpskom režimu nije sveto osim njih samih.

Studenti su zaista u paralelnom moralnom i intelektualnom univerzumu koji je istovremeno i, nadamo se, naša bolja budućnost. Nenasilni, obzirni, uredni, prijatni, duhoviti, trče ispred kola hitne pomoći, klanjaju se zakonu i pravdi. Ne uzdižu se, reklo bi se duhovnim jezikom. Oni su paralelni univerzum ne samo crkve, već i čitave moderne srpske istorije.

Rečenica o paralelnom univerzumu će ući u anale najvećih samodestruktivnih izjava naših vremena. Da prizovem duh replike iz filma „Valter brani Sarajevo“ i da kreiram svoju novu majicu: „I ja sam u paralelnom univerzumu“.

28. januar

Tokom noći u Novom Sadu, nekoliko SNS siledžija (izašli su iz prostorija te stranke) prebili su bejzbol palicama nekoliko studenata i jednu devojku teško povredili. Ili je režim odlučio da krene rumunskim putem ka, verovatno, i rumunskom razrešenju, ili nema kontrolu nad svojim crnokapuljašima. U oba slučaja, nije dobro.

1737727264655
Generalni štrajk, incident sa kolima Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Ovakvi zločini su počeci puteva bez povratka, posebno kada je upotreba sile jednostrana, kao što je bila do sada. Studente prebijaju i gaze, psihopate istog tipa kao i oni koji su žarili i palili po našim ratištima devedesetih, kače mrtve zečeve na ograde škola…

Da sam sada u policiji ili žandarmeriji, zaista bih dobro razmislio šta bih sledeće uradio. Najčešća odbrana pripadnika aparata sile, kada se stvari promene i kada se oni nađu na optuženičkoj klupi jeste „ja sam samo izvršavao naređenja“. Nažalost, ta odbrana se i najmanje uzima u obzir. Istorija nam je svedok.

29. januar

Današnja Srbija svakoga dana priziva Hanu Arent i njenu opasku o banalnosti zla.

Zlo je ekstremno nesamosvesno. Jedino ogledalo koje ima je ono koje pokazuje kako joj izgleda garderoba. Karleuša i njoj slični sa silikonskim ustima i tetoviranim obrvama, u vrištećim toaletama; nabildovani i u tesne dukseve utegnuti toksični muški „botovi“ i uterivači; partijski funkcioneri u ručno krojenim odelima, pažljivo štucovanih brada i frizura…

sps dacic 18022017 004
Slavica Đukić Dejanović Foto: Antonio Ahel/ATAImages

Vladajući režim je kreirao jednu posebnu „estetiku prodanosti koja je vrlo prepoznatljiva, ne toliko po svom rafinmanu, koliko po plitkoj poruci materijalnog uspeha – koji je u glavama takvih i jedini mogući uspeh…

Ministarka obrazovanja dođe u TV studio u skupim i u svakom profesionalnom smislu estetski neadekvatnim cipelama ili se slika u tunici sličnog stila i, verovatno cene, potpuno nesvesna, očigledno, materijalnog položaja prosvetnih radnika kojima upravlja. Ili je nije briga.

Jedna od njenih prosvetnih inspektorki – ugledajući se na šeficu – u misiji da prisili ili kazni neposlušne profesore, na „teren“ dolazi u luksuznoj krznenoj bundi, sa usnama koje joj žure minut ispred tela od količine silikona u njima. I, obavezno, sa tetoviranim obrvama. (Šta je to u tetoviranim obrvama što je postalo takav simbol primitivnih?) Njena pojava je devojke sa „bunga-bunga“ žurki, „bundevare“, „Karle-klon“ koji je u to polje zalutao samo hirom partijskog ili rođačkog nepotizma; sa prosvetom ima veze samo toliko da podseća na karikaturu nekih ne baš inspirativnih likova iz literature…

U Srbiji se već decenijama (baš me briga za druge zemlje, briga me je za nas) događa sudar dve civilizacije: one biologije (silikon, seks, droga, kriminal) i one intelekta (vizija i misija, obrazovanje, bazična etika i poštenje). To su prave „dve Srbije“. Ona prva je uvek glasnija i agresivnija, pa je utisak da je ima više, ona druga tiša i uzdržanija, ali ne uvek u manjini, kao što se vidi ovih dana. Danas je to sudar banalne nesvesnosti i estetike zla i aktivne prosvećenosti i estetike protesta.

Zlo je ekstremno nesamosvesno. Jedino ogledalo koje ima je ono koje pokazuje kako joj izgleda garderoba. Karleuša i njoj slični sa silikonskim ustima i tetoviranim obrvama, u vrištećim toaletama; nabildovani i u tesne dukseve utegnuti toksični muški „botovi“ i uterivači; partijski funkcioneri u ručno krojenim odelima, pažljivo štucovanih brada i frizura

Nedavna debata dvoje studenata Pravnog fakulteta je još jedan dobar primer. Sa jedne strane mladić, „večiti“ student očigledno kooptiran od strane režima, u vrlo upadljivom belom utegnutom duksu, plave kose i prezrivog izraza lica, kao da je upravo sišao sa stranica Ginter Grasovog Limenog doboša.

Sa druge, obična studentkinja, jedno od onih normalnih slatkih devojačkih lica širom Srbije, bez silikona, bez nabildovane „lepote“ navijačkih turbo svlačionica, šarmantna na svoj vispren i autentičan način. Ništa od njene garderobe nije vrištalo „Vidi me!“.

1738315761 47c49ef298664e4e974f4d6c50ae1709 0 d0eda9c6656842fb83c842b7291492c0
Foto: AP Photo/Armin Durgut

I onda, debata. Prezrivost s jedne strane, pristojno, agilno i činjenično pariranje sa druge. Kako je rasla iritiranost na muškoj strani, tako je rasla raspoloženost na ženskoj. Do momenta ovenčanog na društvenim mrežama – opaske o dužini „koleginog“ studiranja – podatak zbog koga je mladić tražio razlog da bude uvređen, iako je javno dostupan na internet prezentaciji fakulteta. Verovatno mu još uši gore… obraz ne verujem.

30. januar

‘Sve je bilo zauvek, sve dok više nije’, naslov je knjige antropologa Alekseja Jurčaka o raspadu Sovjetskog Saveza.

Kako se oseća vlast kada počne da pada, kada osiona čvrstoća njihovih položaja počne da se osipa, da curi, da se rastače?

Iz istih razloga zbog kojih su i na vlasti, pare su prva stvar na koju misle.

Pacovi koji napuštaju brod koji tone sada se prepoznaju po Luj Viton koferima iz kojih ispadaju evri. Ili, ako to neko kod nas meri, po iznenadnim skokovima potrošnje struje, za one inteligentnije. Interesantne mere za ono što više nije, a izgledalo je da je zauvek

Pričaju nam prijatelji poreklom iz Irana da se sada prvi put dešavaju nestašice struje širom te zemlje, ne tako uobičajena pojava. Razlog: režim koji je ozbiljno uzdrman izraelskim vojnim akcijama u regionu, pre svega reduciranjem moćnog Hezbolaha na samo senku svoje nekadašnje moći, panično pretvara svoje pokradeno bogatstvo u kriptovalute da bi se obezbedio ako mora da beži. A „rudarenje“ kriptovaluta zahteva mnogo energije…

Naše režimske pijavice su izgleda mnogo manje tehnološki napredne: vesti iz regiona su da se vozila iz Srbije sada zaustavljaju i proveravaju mnogo češće jer se sumnja da se iz zemlje masovno iznosi „keš“.

Pacovi koji napuštaju brod koji tone sada se prepoznaju po Luj Viton koferima iz kojih ispadaju evri. Ili, ako to neko kod nas meri, po iznenadnim skokovima potrošnje struje, za one inteligentnije. Interesantne mere za ono što više nije, a izgledalo je da je zauvek…

Vaše mišljenje nam je važno!

Učestvujte u diskusiji na ovu temu, ili pročitajte šta naši čitaoci misle.

70 komentara
Poslednje izdanje