Na pitanje gostujuće voditeljke u opskurnom TV programu protiv koga se to bori država, predsednik Srbije prvi put u nekoliko godina nije slagao i odgovorom u potpunosti podržao nezadovoljstvo građana – „borimo se protiv ljudi bez lica, ali ne protiv nepoznatog protivnika“.
Mladi ljudi, pobunjeno društvo, prebijeni, povređeni, hapšeni i gušeni CN suzavcem tvrde: ljudi bez lica su Njegova pretorijanska garda!

Od Hercegovačke do danas, „ljudi bez lica“ nisu nepoznat protivnik građanima ove zemlje. Naprotiv! Poslednjih nedelja tokom bujanja represije, pripadnici policije skrivenih lica, uz neke istetovirane nabildovane orijaše, prezentuju neograničenu neselektivnu brutalnost. Nema sumnje da prvi krše pravila službe, a da drugi nisu slučajno izabrani za svoje zadatke.
I jedni i drugi su napujdani na ljude upravo zbog spremnosti da udaraju bez pitanja i skrupula. Dobro je znano koliko ovaj režim s vrhovnikom represije gaji afinitet prema paraformacijama, nebrojeno puta demonstrirajući gađenje prema razumu, zakonima, procedurama i institucijama.
Kad institucije postanu izvor straha, gube se razlozi za poverenje u njih. Gorko saznanje da se država skriva iza obesnog autokrate, jasno odslikava urušeni sistem do samih temelja
Reakciju na desetomesečno traženje odgovornosti za zločin i korupciju nedavno je istakao i međunarodni PEN centar rečima: „Maskirane osobe, simpatizeri vladajuće Srpske napredne stranke, napadaju mirne demonstrante i novinare, dok policija, umesto da ih zaštiti, pribegava prekomernoj i nezakonitoj upotrebi sile, dodatno eskalirajući tenzije. Kriminalne grupe SNS imaju veća ovlašćenja od policije.“
Kad se policija sinhronizovana s kabadahijama i provokatorima pod fantomkama koristi kao produžena ruka vlasti, nema oblika brutalnosti koji neće biti na repertoaru. Mobilizacija „devijantnih boraca protiv blokada“ komponovana od „zlatnih robova“ (dužnika po raznim osnovama, stepenu lojalnosti i spremnosti da surovo izvrše svako naređenje, bez pitanja ili griže savesti) najbolji je dokaz očaja ovog režima. Ne treba gubiti iz vida kako je vrh vlasti dobrano znao da koristi usluge neljudi kadrih da od suparnika prave ćevapčiće. Zato su građani zgroženi i nemoćni pred „junacima u crnom“ koji se uz policiju bez obeležja pojavljuju da u ime države dresiraju proteste.

Demokratsko društvo krasi princip da su zakoni i građani ti koje valja štititi. U današnjoj Srbiji, predsednik je odgajio logiku „mi protiv njih“, pa se učesnici svakog nezadovoljstva etiketiraju kao snage „haosa i bezumlja“. Pogotovo oni informisaniji i obrazovaniji zagovarajući i tražeći ona prava što Ustav garantuje.
Zato je naš zajednički poraz ovakva Srbija u kojoj je policiji i pravosuđu (mimo zakletve) nametnuta obaveza da štite režim, a ne Ustav i zakone. Zašto uopšte imamo tužilaštva i sudove, ako će sila biti i tužilac i sudija?!
Zbog brutalnosti, ograničavanja slobode kretanja i sakaćenja građana nijedan šef policije nije smenjen sa svog položaja. Uklanjaju se nespremni da sprovode naređenja za zlostavljanje naroda. Pravo pitanje nije ko su ti ljudi koji nemilosrdno pendreče, već ko sve i zašto učestvuje u cementiranju sistema gde je brutalnost uobičajen modus operandi, nekažnjiv i poželjan.
Kad institucije postanu izvor straha, gube se razlozi za poverenje u njih. Gorko saznanje da se država skriva iza obesnog autokrate, jasno odslikava urušeni sistem do samih temelja. Progovoriti javno o kriminalu i korupciji vladajućeg klana ozbiljan je rizik da telefonom budeš pozvan na razgovor „znaš već gde“, postaneš junak skarednog spota na „patriotskim televizijama“, tema istovetnog teksta u pet tabloida i obeležena lovina za „obradu“ ekipe odanih čuvara vrednosti i tekovina režima. Dovoljno je samo da te predsednik (u ljutom ili „veselom“ stanju) označi kao ološa, ustašu, izdajnika ili stranog plaćenika.
Oduvek je najsigurniji znak raspada jednog društva to kad kriminalci koje je vlast pustila s lanca počnu da uzimaju pravdu u svoje ruke, a policija i pravosuđe pred tim zatvaraju oči.
Kad je za prijem u žandarmeriju ukinut uslov da „kandidat nije osuđivan, odnosno da se protiv te osobe ne vodi krivični postupak“kriterijumom „da ne postoje bezbednosne smetnje za obavljanje poslova u MUP“zauvek je omogućeno bagri da zameni profesionalce.
Tačnije, osvedočeni krimosi i psihopate dočekali su svoj sanjani tren.